I Kž-632/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-632/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. svibnja 2000. godine broj K-16/00, u sjednici održanoj dana 30. studenog 2000. godine, u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda, te spis upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba opt. D.H., zbog odluke pod I. za sada je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašen je krivim opt. D.H. zbog pokušaja kaznenog djela silovanja iz kojeg je djela dragovoljno odustao iz čl. 188. st. 1. u svezi s čl. 33. i čl. 34. KZ, a primjenom odredbe čl. 109. st. 1. te čl. 23. i čl. 24. Zakona o sudovima za mladež osuđen je na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno preinači te optuženika osudi na kaznu maloljetničkog zatvora u dužem trajanju.

Optuženik se žali po svom branitelju A.Č., odvjetniku iz O., iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali u stvari zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači i optuženika oslobodi optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se prihvati žalba državnog odvjetnika i prvostupanjska presuda ukine, te predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači, smatrajući da je kazna preblago odmjerena.

Žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana dok je žalba optuženika zbog iste žalbene osnove za sada bespredmetna.

Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija navodeći da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno kada je prvostupanjski sud propustio temeljitije ocijeniti postupke optuženika posebno s obzirom na način na koji se oštećenica branila od fizičkog nasrtanja optuženika što proizlazi iz same obrane optuženika.

Državni odvjetnik smatra da je to rezultiralo pogrešnim utvrđenjem prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju kaznenog djela silovanja s dragovoljnim odustankom na strani optuženika.

U pravu je državni odvjetnik kada žalbom pobija upravo te činjenične zaključke prvostupanjskog suda prema kojima se isključivo u svijesti i volji optuženika dogodila promjena koja je onda imala svoju vidljivu vanjsku manifestaciju u njegovom ponašanju nakon pokazane namjere da s oštećenicom obavi spolni snošaj, od toga odustao jer je "shvatio da nešto ne valja u njegovu ponašanju".

Međutim, iz svih provedenih dokaza, a posebice same obrane optuženika u istrazi na listu br. 28 do 29 spisa proizlazi da je optuženik prema oštećenici primjenjivao fizičku silu na način da je nakon što je provalio u njezinu kuću, oštećenicu odgurnuo tako da je ona pala leđima na krevet, a kada je pokušala ustati, uhvatio ju je rukama za vrat i gušio. U tom položaju dok je ona ležala i dok ju je držao rukom za vrat, drugom rukom je uhvatio hulahopke i gaćice te ih skinuo do njenih koljena, s namjerom da s njom ima spolni odnos. Ona se branila na način da je pokušala ustati, a on ju je ponovno uhvatio za vrat i to držanje za vrat trajalo je oko 5 sekundi. U vremenu dok ju je pustio, oštećenica je ponovno vikala i kada je htio izaći iz kuće ona je počela za njim vikati, zbog čega se on vratio i ponovno uhvatio za vrat, te joj naredio da šuti, a nakon toga je izašao iz kuće, ostavivši novu jaknu i cigarete u oštećeničinoj kući.

Izričito navodi da ju je hvatao za vrat samo s nakanom da ju ušutka, zbog njenog glasnog vikanja.

Iz izloženog, dakle, proizlazi da je oštećenica pružala glasan otpor u vidu vikanja, a što proizlazi iz obrane optuženika. Do koje mjere se radilo o ozbiljnom pružanju otpora proizlazi iz činjenice da je optuženik u dva navrata stezao vrat oštećenice, koja je čak mislila da ju on namjerava ugušiti dok iz ostalih okolnosti konkretnog događaja proizlazi da se isti zbio u malom mjestu, gdje se svi međusobno poznaju, u noćno doba, gdje su se krici oštećenice itekako dobro mogli čuti, zbog čega i optuženik na brzinu bježi iz kuće oštećenice, ostavljajući tamo novu jaknu i cigarete. Pritom treba prihvatiti i onaj dio obrane optuženika, kao i iskaz oštećenice iz kojeg proizlazi da je ona nakon što je optuženik pobjegao iz njene kuće, izašla na ulicu i snažno vikala, na koju viku su reagirali i prvi susjedi.

Iz obrane optuženika, u istrazi, dakle, proizlazi da je kazneno djelo silovanja ostalo u pokušaju, a da li samo zbog postojanja naprijed opisanih objektivnih okolnosti, ili zbog promjena na subjektivnom stavu optuženika prema mogućnosti dovršenja djela, trebat će ponovno preocjeniti sud prvog stupnja, u ponovljenom postupku.

Naime, treba će kritičnije ocijeniti ponašanje optuženika glede njegovog subjektivnog odnosa prema djelu, odnosno da li su se promjene u ponašanju optuženika zbile samo i isključivo u domeni svjesnog i voljnog postupanja, ili su one bile odraz objektivnog vanjskog faktora koje je utjecao na promjenu njegovog ponašanja, koje se onda prema vani manifestira kao odustajanje od dovršenja pokušanog kaznenog djela.

Svoju novu odluku prvostupanjski sud će donijeti nakon što provede sve do sada već provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze koje ocijeni neophodnima, pa će tek tada nakon ocjene svakog provedenog dokaza posebno, i u sklopu sa svim drugim provedenim dokazima (ovdje se upućuje na potrebu preocjene obrane optuženika na listovima br. 28/II i 29 spisa, te ocjene iskaza oštećenice u dijelu gdje ona opisuje na koji način je primijenjena fizička sila prema njoj i kako se branila), pa će tek tada moći se pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, polazeći u ovom rješenju od danih primjedbi koje su bile neophodne za pravilnu ocjenu činjeničnog stanja, te donijeti drugu na zakonu osnovanu odluku.

Kako je zbog svega izloženog činjenično stanje za sada ostalo pogrešno utvrđeno trebalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zbog toga je i žalba optuženika iz iste žalbene osnove za sada bespredmetna.

Na temelju svega naprijed izloženog odlučeno je sukladno čl. 388. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 30. studenog 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Katica Jelić, v.r.