Gž-674/2018-2 · Županijski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž-674/18-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., P., OIB:…,zastupanog po punomoćnici M. N. G., odvjetnici u V. protiv tuženika B. T., OIB:… iz P., zastupanog po punomoćniku J. V., odvjetniku u Č., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 12. veljače 2018. poslovni broj P-269/13, 3. travnja 2018.

r i j e š i o j e

Usvaja se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj P- 269/2013 od 12. veljače 2018. i rješava:

Prihvaća se prigovor tuženika kao osnovan te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-269/2013 od 19. prosinca 2017. na način da se tuženiku nalaže platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv presude poslovni broj P-269/13-95 od 10. srpnja 2015. u iznosu od 600,00 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika kao neosnovan te je u cijelosti potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-269/2013-56 od 19. prosinca 2017., kojim je prvostupanjski sud pozvao tuženika na platež sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 1.370,00 kn sukladno čl. 39. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje u tekstu: ZSP). U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je žalba na presudu obračunata na iznos od 35.009,96 kn, obzirom da je tuženik u žalbi izričito naveo da pobija točku I. i III. izreke presude poslovni broj P-269/13 od 10. srpnja 2015., a kojom presudom je u točki I. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 8.355,85 kn, a u točki III. izreke odbijen je prigovor prijeboja u iznosu od 26.654,11 kn. Tuženik navedeno rješenje pobija pravovremeno izjavljenom žalbom ne navodeći posebno zakonske žalbene razloge i bez prijedloga o postupanju drugostupanjskog suda, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi ističe da je žalbom pobijao samo dio presude kojim mu je naloženo plaćanje glavničnog iznosa od 8.355,85 kn (točka I. presude) i u tom dijelu pristojba na žalbu može iznositi 600,00 kn, dok se u preostalom dijelu žalba odnosila na formalno neusvojen prigovor prijeboja koji nema karakter tužbenog zahtjeva niti se uzima u obzir kod obračuna sudske pristojbe.

Žalba tuženika je osnovana.

Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-odluka US RH, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Člankom 36. st. 2. ZSP propisano je da je pristojbena osnovica za pravni lijek kojim se pobija odluka u jednom dijelu vrijednost pobijanog dijela.

Osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud prilikom obračuna pristojbe pogrešno uzeo kao vrijednost pobijanog dijela iznos glavnice od 8.355,85 kn (točka I. izreke presude) i iznos odbijenog prigovora prijeboja od 26.654,11 kn (točka III. izreke presude), jer prigovor prebijanja nije tužbeni zahtjev pa se, prema tome, kao vrijednost pobijanog dijela odluke ne može uzimati vrijednost potraživanja istaknutog kao prijeboj.

U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je tuženik uložio žalbu protiv točke I. izreke presude i to u dijelu kojim mu je naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 8.355,85 kn, upravo taj iznos je pristojbena osnovica za obračun pristojbe na žalbu, te je tuženik, temeljem Tbr. 3. st. 1. u svezi Tbr. 1. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15– dalje u tekstu: Tarifa), dužan platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 600,00 kn.

Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je usvojiti žalbu tuženika i sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje, na način naveden u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 3. travnja 2018.

Sutkinja

Amalija Švegović