Rev-711/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-711/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice J. P. i II-tužitelja Ž. P., oboje iz Z. B., zastupani po punomoćniku K. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. d.d. F. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 9. lipnja 1999. godine broj Gž-557/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 18. ožujka 1998. godine broj P-399/97, u sjednici održanoj dana 30. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se djelomično prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zlataru od 9. lipnja 1999. godine broj Gž-557/99 i presuda Općinskog suda u Zlataru od 18. ožujka 1998. godine broj P-399/97 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev I-tužiteljice prihvaćen za iznos od 6.500,00 kn i tužbeni zahtjev II-tužitelja za iznos od 14.000,00 kn, kao i u odluci o parničnom trošku i sudi:

Odbija se I-tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.500,00 kn, a II-tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 14.000,00 kn. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 8.339,00 kn, a tužitelji tuženiku troškove revizije u iznosu od 2.131,00 kn, sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati I-tužiteljici iznos od 16.800,00 kn, a II-tužitelju iznos od 46.400,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama i da im naknadi parnični trošak u iznosu od 10.946,60 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tuženika je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva tuženik u svojoj reviziji, tj. da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode i dao valjane razloge za svoju odluku. Drugostupanjski sud je naime u cijelosti prihvatio utvrđenje činjeničnog stanja i ocjenu prvostupanjskog suda i zaključio da su činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva dovoljno utvrđene.

U dokaznom postupku je utvrđeno, saslušanjem svjedoka i saslušanjem tužitelja kao stranke, te temeljem medicinske dokumentacije i medicinskim vještačenjem kao i dopunom medicinskog vještačenja, da su tužitelji stradali u prometnoj nezgodi …, kad je na njihovo vozilo naletio svojim vozilom J. S., koji zbog magle nije vidio da tužitelji sa svojim vozilom stoje na cesti iza više zaustavljenih vozila.

U toj prometnoj nezgodi I-tužiteljica je zadobila natučenje prsne kralježnice, što nije ostavilo trajne posljedice, a II-tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, potres mozga i natučenje prsne kralježnice, što je sve u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom. Na prigovore tuženika medicinski vještak je dao iscrpno obrazloženje koje su sudovi u cijelosti prihvatili.

Tuženik u reviziji navodi da je trebalo provesti i kombinirano prometno-sudsko, medicinsko vještačenje na okolnost uzročne veze povreda s nezgodom, što u ranijem postupku nije predlagao, pa time revizija upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP u revizijskom postupku nije dopušteno.

Tuženik, međutim, u reviziji osnovano prigovara jedino visini dosuđene naknade za nematerijalnu štetu.

Pravilnom primjenom mjerila i kriterija propisanih odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) primjerena naknada za utvrđene tjelesne boli koje je pretrpjela I-tužiteljica (1 dan jake, 7-14 dana srednje i 10-15 dana slabe) iznosi 5.000,00 kn, a ne 8.000,00 kn koliko je dosuđeno, a za pretrpljeni strah 4.500,00 kn umjesto dosuđenih 8.000,00 kn.

Po ocjeni ovog suda II-tužitelju pripada naknada za pretrpljene tjelesne boli 7.500,00 kn, za strah 7.500,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u utvrđenom omjeru od 15%, naknada od 15.000,00 kn.

Ukupna šteta I-tužiteljice prema tome iznosi 10.300,00 kn, a II-tužitelja 32.400,00 kn, pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti reviziju tuženika i pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti razliku kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pa je prema uspjehu u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, tuženik dužan isplatiti tužiteljima troškove postupka u iznosu od 8.339,00 kn, a tužitelji tuženiku zatražene troškove revizije prema uspjehu u revizijskom postupku u iznosu od 2.131,00 kn.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 30. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.