Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-205/1994-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court partially allows appeal, increasing non-material damage award for visible facial scar.

Numero d'incarto Rev-205/1994-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially accepted the appellant's review against a lower court judgment that had rejected part of the claim. The plaintiff, a victim of a traffic accident, sought compensation for physical pain, fear, and mental anguish resulting from a visible facial scar. The court found the lower courts erred in calculating the specific amount for the disfigurement but correctly assessed compensation for pain and fear, thus increasing only the disfigurement award. Consequently, the appeal was accepted in part to correct the specific monetary valuation of the facial injury while dismissing the review regarding other damages.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The court may partially amend a final judgment on review if it finds an error in the application of the law regarding the specific quantum of non-material damage, such as failing to account for the visibility and permanence of a facial scar.

Parole chiave

Generato dall'IA
non-material damage compensation facial scar disfigurement traffic accident liability review of final judgment quantum of damages ZOO Article 200 ZPP Article 395

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
Po ocjeni ovoga suda revizijski razlog pogrešne primjene materijalno - pravne odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Zato je u tom dijelu preinačena nižestupanjska presuda temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 154. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-205/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z.H. iz D.S., .. . ., koga zastupa M.C. odvjetnik iz Z., protiv tuženika C.o. . d.d. Z., . ... . ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. rujna 1993. br. Gž-7537/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1993. br. Pn-2200/93., u sjednici održanoj dana 14. lipnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija kao djelomično osnovana, pa se u odbijajućem dijelu preinačuju nižestupanjske presude tako da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju pored pravomoćne dosuđene naknade štete od 5.500 Kn i daljnji iznos od 1.500 Kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 24. lipnja 1993. do isplate, kao i na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 690.- Kn sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i to do iznosa od 5,500.000 HRD (5,500.- Kn) s kamatama i parničnim troškom, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6,600.000 HRD (6.600.- Kn) odbijena.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj radi pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti iz čega proizlazi da je nezadovoljan visinom dosuđenih iznosa pravičnih naknada za nematerijalnu štetu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema utvrđenju sudova tužitelj je u prometnoj nesreći dana 8. ožujka 1988. godine, zadobio tjelesne ozljede u vidu oguljotine glave, pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu s naslova nematerijalne štete i to: za pretrpljene tjelesne boli iznos od 5,000.000 HRD, za pretrpljeni strah iznos od 3,000.000 HRD, te za duševne boli zbog naruženja iznos od 4,000.000 HRD.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke boli jačeg intenziteta dva do tri dana, srednjeg 4 do 6 dana, te povremeno slabe 15 do 20 dana.

Trpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a dalje sekundarni strah jačeg intenziteta do 1 dana, slabiji 10 dana.

Tužitelju je zbog navedene ozljede glave na desnoj strani čela zaostao ožiljak plošnog oblika, veličine 3 x 2 cm, koji je tamniji od okolne kože, a prema mišljenju vještaka predstavlja naruženost blažeg stupnja.

Po ocjeni ovoga suda revizijski razlog pogrešne primjene materijalno - pravne odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 3/94.) ostvaren je u dijelu pobijane presude kojim je na ime naknade nematerijalne štete zbog naruženja dosuđen iznos od 2,000.000 HRD (2.000.- Kn).

Naime, imajući u vidu da je tužitelj u dobi od 35 godina, te da je naruženost osobito vidljiva, jer se nalazi na licu te ju je nemoguće prikriti, primjeren iznos pravične naknade u smislu citirane zakonske odredbe za ovaj vid nematerijalne štete iznosi 3.500.- Kn.

Zato je u tom dijelu preinačena nižestupanjska presuda temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o naknadi nematerijalne štete zbog fizičkih bolova i straha. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili kriterije i mjerila iz odredbe čl. 200. ZOO uzevši u obzir trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha kod tužitelja te dosudili za fizičke boli primjeren iznos pravične naknade od 2,000.000 HRD (2.000.- Kn), a za strah 1,400.000 HRD (1.400 Kn).

U tom dijelu revizija je odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Kako je povodom revizije djelomično preinačena pobijana odluka valjalo je uzevši u obzir uspjeh tužitelja u ovom postupku odlučiti o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe čl. 154. i 166. st. 2. ZPP.

Uslijed izloženog rješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.