Supreme Court dismisses appeal claiming implied bailment contract due to failure to take boat within deadline.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that rejected a claim for damages totaling 500,000 dinars. The appellant argued that an implied bailment contract was formed by conduct, asserting the defendant failed to properly return the boat. The court held that the appellant's failure to take possession of the boat within the specified deadline, combined with the defendant's actions of moving it to a less secure location, demonstrated a lack of mutual intent to create a bailment relationship. Consequently, the risk of the boat's loss passed to the appellant, and the appeal was rejected under Article 393 of the Civil Procedure Act.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticle 393 of the Civil Procedure Act; Article 354, paragraph 2, point 10 of the Civil Procedure Act; Article 386 of the Civil Procedure Act: Where a party fails to take possession of another's property within a stipulated deadline, and the other party acts in a manner inconsistent with a bailment relationship, no bailment contract is deemed formed, and the risk of loss passes to the party in possession.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-877/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca
mr Hrvoja Momčinovića kao
predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Zlatka Crnića, Ivice Crnića i Đorđa Bjegovića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja M. D. iz R., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika RO A. P., RJ N. zastupana po punomoćniku D. V., iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 9. listopada 1990. br. Gž- 976/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 15. lipnja 1990. br. P-325/89-8, u sjednici održanoj dana 18. rujna 1991. ,
p r e s u d i o je:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e :
Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 500,000.000 dinara (50.000 konvertibilnih dinara) sa zateznom kamatom u određenoj visini, dok je naprotiv tužitelj obvezan da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 390.000 dinara.
Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da nije pravilno protumačen pravni odnos stranaka, s obzirom da smatra da je između stranaka nastao konkludentnim činima ugovor o ostavi. Predlaže da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno, niti je dostavljeno izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Tužitelj kao vlasnik čamca nije ugovorio sa tuženikom ostavu čamca nakon što je preuzeo čamac od ranijeg vlasnika koji je bio u ugovornom odnosu sa tuženikom.
Nakon što je bio tužitelj pozvan od tuženika da preuzme čamac i ukloni ga sa tužiteljeva.veza u području marine tuženika - tzv. čvrstog veza, jer će u protivnom čamac biti premješten na plutajući vez, tužitelj nije to učinio do određenog roka, iako je takvu obvezu preuzeo.
Ne može se smatrati da je ugovor o ostavi bio zaključen, kako to smatra tužitelj, konkludentnim činima tužitelja koji nije preuzeo čamac nakon određenog roka -
15.V.1976. godine, te tuženika koji je u zimskom periodu 1976. na 1977. godinu vratio čamac na čvrsti vez - zaštićeni dio marine zbog opasnosti da bude oštećen na plutajućem vezu, a nakon toga ga ponovno vratio na plutajući vez, budući da je tužitelj bio upoznat i suglasio se sa ponašanjem tuženika u slučaju da u određenom roku ne preuzme svoju stvar iz posjeda tuženika - a to je, da će tuženik nakon isteka roka za preuzimanje čamca isti premjestiti na drugi vez - plutajući vez, koji ne daje takvu sigurnost od oštećenja kao čvrsti vez
- dok upravo u ponašanju tuženikova poziva tužitelju da preuzme čamac, a ukoliko to ne učini u određenom roku premještaj čamca na manje siguran vez, nema elemenata izražavanja volje za zaključenje ugovora o čuvanju čamca. Nedostatak volje za sklapanje ugovora o ostavi već na strani tuženika, ukazuje da između stranaka nije uopće niti nastao ugovor o čuvanju tužiteljeva čamca.
Od vremena kada je tužitelj bio obvezan da preuzme čamac iz posjeda tuženika na tužitelja je prešao i rizik za i slučajnu propast čamca, tako da na strani tuženika ne postoje pretpostavke niti za vanugovornu odgovornost za nastalu štetu tužitelju.
Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije tužitelja, pa je revizija odbijena temeljem člana 393. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da u provedenom postupku nije ostvarena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju, a jedinu, bitnu povredu odredaba parničnog postupka pazi ovaj sud po službenoj dužnosti temeljem odredaba čl. 386. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 18. rujna 1991. godine.
Predsjednik vijeća:
mr. Hrvoje Momčinović, v.r.