Criminal appeal dismissed because applicant failed to prove the witness was convicted of perjury.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's appeal against the lower court's rejection of a request to reopen criminal proceedings. The applicant argued that the original conviction relied on false testimony by a bus driver, but failed to attach any evidence proving that driver was subsequently convicted of perjury. The court ruled that without such proof, the statutory conditions for reopening the case under Article 405 of the Criminal Procedure Act were not met.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 405. st. 1. toč. 1. ZKP; čl. 409. st. 1. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: A request to reopen criminal proceedings based on false testimony is inadmissible unless the applicant proves the witness was convicted of perjury.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 256/04-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. G., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi čl. 33. st. 1. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 18. veljače 2004. godine broj Kv-37/04 i K-7/03, u sjednici održanoj dana 13. svibnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba os. I. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku odbacio je zahtjev os. I. G. za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnom presudom istog suda od 14. svibnja 2003. godine broj K-7/03, kojom je utvrđeno da je osuđenik u neubrojivom stanju ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi čl. 33. st. 1. i čl. 263. st. 3. KZ-a, te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.
Protiv tog rješenja podnio je osuđenik žalbu, pobijajući njegovu pravilnost i navodeći da se citirana presuda temelji na lažnom iskazu svjedoka – vozača autobusa (I. L.) i predložio da se dopusti obnova kaznenog postupka.
Žalba nije osnovana.
Prema zahtjevu i dopuni zahtjeva proizlazi da ga osuđenik temelji na propisu čl. 405. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), odnosno da je navedena presuda utemeljena na lažnom iskazu vozača autobusa I. L..
Međutim, da bi osuđenik mogao tražiti obnovu kaznenog postupka u smislu čl. 405. st. 1. toč. 1. ZKP-a trebao je u smislu st. 2. istog propisa pravomoćnom presudom dokazati da
I Kž 256/04-3
je navedeni svjedok proglašen krivim za davanje lažnog iskaza na temelju kojeg je donesena označena presuda.
Kako osuđenik takvu presudu nije priložio, niti bilo kakvim podatkom ukazao na njeno postojanje, opravdano je prvostupanjski sud, temeljem čl. 409. st. 1. ZKP-a, zahtjev osuđenika odbacio, jer nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka.
Zbog iznesenih razloga, valjalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (čl. 398. st. 3. ZKP-a).
U Zagrebu, 13. svibnja 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Gordana Korotaj, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.