Croatian Supreme Court dismisses appeal on property delivery, ruling no compensation applies due to construction preparation.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering the transfer of specific land parcels to the plaintiff. The defendant argued for compensation under the Law on Compensation for Property Taken During Communist Rule, claiming the land was not yet designated for construction. The court found that construction preparation had already occurred, negating the conditions for compensation and confirming the lower courts' decision.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine; If construction preparation exists on land transferred to public ownership, the claimant cannot claim compensation under the Law on Compensation for Property Taken During Communist Rule.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2178/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. G. iz V., koga zastupa M. P., odvjetnik u V., protiv tuženice R. J. iz V., koju zastupaju M. F., B. P.-V. i B. M., odvjetnici u V., radi predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 1999. godine broj Gž- 127/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 11. studenog 1998. godine broj P-1228/98-18, u sjednici održanoj dana 2. listopada 2001. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezna je tuženica predati tužitelju u posjed dio čest. br. 3027/9 neizgrađeno građevinsko zemljište upisano u pl. 13098 k.o. V. i to površinu označenu u skici mjerničnog vještaka H.I. od 19. rujna 1998. godine slovima E-F-D od 115 m² i površinu označenu u istoj skici slovima G-A-B-C od 330 m² i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 4.064,40 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Utvrđeno je da je Komisija Skupštine općine V. za provođenje natječaja za davanje na korištenje građevinskog zemljišta i za preuzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg korisnika i davanje na korištenje novom korisniku rješenjem od 9. ožujka 1999. godine klasa UP/1-944-02/89-01/7 ur.br. 2186-09-03-89-3 preuzela u posjed i na daljnje korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu između ostalih kat. čestica i česticu 3027/9 površine 1045 m² upisane u pl. 11126 k.o. V. dotadašnji korisnika F.M. i F.F. u ½ dijela i tuženice u ½ dijela. To rješenje postalo je konačno i pravomoćno 30. travnja 1990. godine. Ista komisija je rješenjem od 20. travnja 1999. godine klasa UP/ 1994-05/90-01/34 ur.br. 2186-09-03-90-2 nekretnine navedene u prethodno navedenom rješenju, dakle i kčbr. 3027/9 dala na korištenje tadašnjoj stambenoj zadruzi N. u V., te se ista u zemljišnoj knjizi uknjižila kao vlasnik tih nekretnina sukladno odredbi čl. 360. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96 – dalje u tekstu ZV) prema kojoj se upisi u zemljišnim knjigama prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja koji su provedeni do stupanja na snagu toga zakona, uzimaju kao upisi prava vlasništva. Kupoprodajnim ugovorom od 10. lipnja 1998. godine Stambena zadruga N. u V. prodala je tužitelju kat.čest. br. 3027/9 površine 687 m², a tužitelj je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik te kat. čestice. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. R1- 188/92-74 od 7. rujna 1994. godine određena je naknada za tuženičin dio navedene nekretnine. Tuženica se nalazi u posjedu dijela predmetne kat. čestice označenog u skici mjerničnog vještaka označenog točkama G-A-B-C te D-E-F, dok tužitelj posjeduje preostali dio iste kat. čestice.
Zaključivši da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini nižestupanjski sudovi su naglasili da mu pripada pravo zahtijevati od tuženice da mu preda u posjed dio te nekretnine sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV, te su pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatili tužbeni zahtjev.
Tužitelju kao vlasniku predmetne nekretnine svakako pripada pravo na posjed i dijela iste nekretnine kojega posjeduje tuženica, ali bez pravne osnove.
Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim navod tuženice da joj pripada pravo odbiti predaju stvari tužitelju u smislu čl. 163. st. 1. ZV. Ona smatra da joj pripada pravo na posjed dijela predmetne nekretnine prema odredbama čl. 16. st. 1. ili čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (“Narodne novine”, broj 92/96) jer da predmetno zemljište nije privedeno namjeni. Prema odredbi čl. 16. st. 1. toga zakona prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz čl. 2. toga zakona, te akata i načina propisanih čl. 3. toga zakona, a koje pravomoćnim aktima nadležnog tijela nije oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika. Drugostupanjski je sud uvidom u dokumentaciju priloženu spisu zaključio da je predmetna nekretnina oduzeta iz posjeda prijašnjih vlasnika, dakle i iz posjeda tuženice, te je pravilno zaključio da ne dolazi u obzir primjena navedene zakonske odredbe. Prema odredbi čl. 17. st. 1. istog zakona neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz čl. 2. toga zakona, te akata i načina propisanih u čl. 3. toga zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika, a kojim općina odnosno grad
nije raspolagala, ili koje do donošenja toga zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Predmetnim zemljištem raspolagala je Općina V. ustupajući ga stambenoj zadruzi N. u V., a drugostupanjski je sud temeljem priloženih dokumenata spisu zaključio da je na navedenom zemljištu izvršena priprema za gradnju. Prema tome, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir niti primjena odredbe čl. 17. st. 1. navedenog zakona.
Okolnost što je tužena nadležnom upravnom tijelu podnijela zahtjev za vraćanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nije mogla spriječiti nižestupanjske sudove u odlučivanju o tužbenom zahtjevu. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje postojeće u vrijeme započenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom tužbeni zahtjev ukazuje se osnovanim. Ako bi nadležno upravno tijelo naknadno tuženici priznalo pravo vlasništva predmetne nekretnine bilo temeljem odredbe čl. 17. st. 1. navedenog zakona, tužiteljica će steći pravnu osnovu za posjedovanje dijela predmetne kat. čestice, koju u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije imala.
Suprotno tvrdnji revidentice razlozi drugostupanjske presude o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti proturječni, te u drugostupanjskom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).
Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 2. listopada 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.