Croatian Supreme Court partially allows appeal on interest but dismisses main claim for bodily pain damages.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court partially accepted the plaintiff's appeal regarding interest on court costs but dismissed the main claim for damages for physical and mental suffering. While the lower courts correctly awarded compensation for permanent knee injuries and psychological distress based on the ZOO, the Supreme Court found no procedural error in their assessment of the injury severity. However, the court ruled that the plaintiff was entitled to interest on the awarded court costs because the obligation had not yet matured at the time of the lower court's decision.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 20a. Zakona o izvršnom postupku; čl. 395. st. 1. ZPP; čl. 35. ZPP; čl. 166. st. 2. u sv. čl. 154. ZPP: An appeal based on a claim for interest on court costs is admissible if the obligation has not yet matured, whereas an appeal challenging the quantum of damages for personal injury is dismissed if the lower courts' assessment of permanent impairment and psychological suffering is not vitiated by a significant procedural violation.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 773/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA I RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.M. iz Z., koga zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici u Z., protiv tuženice C.o. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. rujna 1994. br. Gž-5746/94, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. veljače 1994. br. Pn-1823/93, u sjednici održanoj dana 2. lipnja 1998.,
presudio i riješio je:
Prihvaća se djelomično revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. rujna 1994. br. Gž-5746/94 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. veljače 1994. br. Pn-1823/93 djelomično u odluci o parničnom trošku, te se nalaže tuženici da plati tužitelju na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.035,34 kn zateznu kamatu po propisanoj stopi od 22. veljače 1994. do isplate.
U ostalom dijelu odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da na ime nadoknade štete plati tužitelju iznos od 53.469.800 HRD sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate i parničnim troškom u iznosu od 3.035.340 HRD (3.035,34 kn), dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 108.719.000 HRD (108.719,00 kn) i zahtjev za isplatu kamata na parnični trošak odbijen. Odlučujući o žalbama obiju stranaka drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja u cijelosti a žalbu tuženice djelomično te je prihvativši djelomično žalbu tuženice preinačio djelomično prvostupanjsku presudu tako da je odbio dio tužbenog zahtjeva i za daljnji iznos od 13.000,00 kn i naložio tuženici da na ime nadoknade troška cijelog postupka plati tužitelju iznos od 2.035,34 kn. Protiv ove pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se u pobijanom dijelu obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.
U odnosu na glavni zahtjev revizija nije osnovana. Samo je djelomično osnovana u odnosu na sporedno traženje tj. dio kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na parnični trošak. U odnosu na glavni zahtjev nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U pobijanoj presudi nema takvih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) koju revident posebno ističe.
U odnosu na glavni zahtjev nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno da je dana 6. studenog 1991. tužitelj tjelesno ozlijeđen u prometnoj nezgodi i da je tuženica odgovorna za nadoknadu štete koju je tužitelj tada pretrpio.
Prema utvrđenju sudova tužitelj je prilikom ovog štetnog događaja zadobio slijedeće ozljede: udarac i nagnječenje lijevog koljena, oštećenje hrskavice ivera, lateralnog kondila lijeve goljeničke kosti, medijalnog kondila lijeve natkoljenične kosti s posttraumatskom artrozom lijevog koljena, zbog čega je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od sedam dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, manje povremene bolove u trajanju četiri mjeseca, s tim da i nadalje trpi manje povremene bolove koji su trajnog karaktera, kao i jaki strah u trajanju do 24 sata, sekundarni strah jačeg intenziteta i trajanja tri do četiri dana, srednjeg intenziteta i trajanja sedam do osam dana, te manjeg intenziteta i trajanja deset do dvanaest dana, s tim da je kod tužitelja zaostao strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i za ishod liječenja.
Takva jačina tjelesnih bolova i straha i njihovo trajanje opravdavaju u smislu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94 - u daljnjem tekstu: ZOO) pravomoćno dosuđenu nadoknadu za pretrpljene tjelesne bolove u iznosu od 9.661,00 kn i za strah u iznosu od 7.500,00 kn, a ne i preko tih iznosa kako to neosnovano ističe tužitelj u svojoj reviziji.
Zbog navedenih ozljeda ostale su kod tužitelja, prema utvrđenju sudova i trajne posljedice i to:
- zaostalo je lagano zadebljano otečeno i palpatorno bolno lijevo koljeno te muskulatura lijeve natkoljenice u blažoj mjeri hipotrofična, također je zaostala sklonost k oticanju lijevog koljena kod svih težih fizičkih napora, stajanja, hodanja i nošenja tereta, naznačena je i anteromedijalna nestabilnost lijevog koljena sa bolnosti u predjelu medijalne zglobne pukotine, maksimalna fleksija koljena je bolno ograničena te je klečanje na lijevom koljenu neizvedivo s tim da postoji i artroza koljenog zgloba te lijevog femoropatelarnog zgloba, a razvio se i blaži oblik reaktivne neuroze, te je zbog svega toga životna aktivnost tužitelja u dobi od 32 godine smanjena za 15%;
- zaostali su sa medijalne i lateralne strane zglobne pukotine, ožiljci oko 1 cm vidljivo zadebljanje lijevog koljena kao i manja hipotrofija muskulature lijeve natkoljenice, što sve predstavlja naruženje u manjoj mjeri.
Ovakvo smanjenje životnih aktivnosti i ovakav stupanj naruženosti opravdavaju u smislu čl. 200. ZOO pravomoćno dosuđenu nadoknadu za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 16.520,00 kn i zbog naruženosti u iznosu od 4.600,00 kn, a ne i preko tih iznosa kako i to neosnovano ističe revident.
U odnosu na glavni zahtjev utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u tom dijelu revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.
Revident, međutim, s pravom ističe da je pogrešan zaključak sudova da mu ne pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška, jer da ta obveza još nije dospjela.
Naime, odredbom iz čl. 20a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list bivše SFRJ", br. 27/90 te "Narodne novine", br. 53/91) dano je pravo stranci da se već u odluci, kojom se prihvaća njen zahtjev za nadoknadu parničnog troška kao izvršnoj ispravi, prihvati i njezin zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos dosuđenih troškova po propisanoj stopi od dana donošenja izvršne isprave do naplate.
Trebalo je, zbog toga, u odnosu na taj dio sporednog traženja, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti pobijanu presudu na način kako je to navedeno u izreci.
Revidentu nije dosuđen traženi trošak revizije, jer u revizijskom postupku nije uspio glede glavnog zahtjeva već glede zatezne kamate i to samo na dosuđeni iznos parničnog troška.
Prema odredbi čl. 35. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, ako ne čine glavni zahtjev ne uzimaju u obzir.
Zato okolnost da su nižestupanjske presude preinačene samo glede zatezne kamate na pravomoćno dosuđeni parnični trošak, nema za posljedicu obvezu tuženika da revidentu nadoknadi zahtijevani trošak revizijskog postupka (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. ZPP).
U Zagrebu, 2. lipnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann v.r.