Supreme Court awards compensation for excessive litigation duration in a property dispute case.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia awarded 9,000 kuna to a plaintiff for a violation of the right to a trial within a reasonable time. The plaintiff argued that a ten-year-plus litigation period regarding a property contract was excessive, while the defendant contended that delays were partly due to the plaintiff's own inaction. The court found the violation established because the total duration exceeded ten years despite some procedural delays attributable to the plaintiff, thus ordering compensation.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlank 27. Zakona o sudovima; Člank 29. stavak 1. Ustava: A party may claim compensation for excessive litigation duration if the total period from filing the claim to the final decision exceeds ten years, even if the party contributed to delays.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 1411/08-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. V. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. veljače 2008., dana 30. siječnja 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se predlagatelju M. V. iz Z. primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 11. veljače 2008. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku temeljem odredbe iz članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, dalje: ZS) u kojem navodi da mu je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u predmetima Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-132/98 i Ps-2574/97.
Ovaj sud je izvršio razdvajanje postupka u odnosu na dio zahtjeva kojim predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2574/97 te se povodom tog dijela zahtjeva postupak vodi pod gornjim poslovnim brojem, a predmet ovog suda poslovni broj Gzp-227/08 se odnosi na dio zahtjeva kojim je zatražena zaštita u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-132/98.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 2574/97 i očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 22. travnja 2008. utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- tužitelj M. V. (ovdje predlagatelj) je 11. studenog 1997. podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Gradskog poglavarstva Grada Zagreba, radi poništenja ugovora o kupoprodaji stana,
- I.- tuženik je 23. travnja 1999. podnio odgovor na tužbu,
- na ročištu 11. svibnja 1999. je doneseno rješenje o mirovanju postupka; tužitelj je naknadno pristupio u sudnicu i zatražio povrat u prijašnje stanje koji je povukao podneskom od 30. kolovoza 1999. kojim je predložio nastavak postupka,
- tužitelj nije pristupio na ročište 14. listopada 1999. te drugi puta udovoljeno uvjetima za mirovanje postupka; doneseno rješenje da se tužba smatra povučenom,
- tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu protiv rješenja od 14. listopada 1999.,
- na ročištu 29. lipnja 2000. je doneseno rješenje kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a tužitelj je i protiv tog rješenja podnio žalbu,
- spis je uz popratno izvješće od 4. listopada 2000. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je spis vratio uz dopis od 17. travnja 2001. radi odlučivanja o prijedlogu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi,
- na ročištu 4. lipnja 2001. je uzeta izjava tužitelja o imovnom stanju te je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku,
- predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem broj Gž-4148/02-2 od 22. travnja 2003. ukinuo rješenje od 29. lipnja 2000. i predmet vratio na ponovni postupak,
- prvostupanjski sud je sukladno uputi iz navedenog drugostupanjskog rješenja pozvao tužitelja da u spis dostavi poziv za ročište koje je bilo zakazano za dan 14. listopada 1999., a tužitelj je u podnesku od 3. listopada 2003. naveo da navedeni poziv predao sudu na ročištu 4. lipnja 2001.,
- rješenjima od 9. listopada 2003. i 13. srpnja 2006. tužitelj je ponovno pozvan da u roku od 30 dana dostavi poziv za ročište održano dana 14. listopada 1999., a s obzirom da se isti nije nalazio u spisu,
- tužitelj je u podnesku od 25. srpnja 2006. ostao pri svojoj tvrdnji da je u spis predao izvornik poziva,
- na ročište 16. listopada 2006. tužitelj nije pristupio, a punomoćnik tuženika je predao na uvid izvornik poziva za raspravu za dan 14. listopada 1999.,
- na ročištu 6. prosinca 2006. je dopunski saslušan tužitelj te je doneseno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje,
- protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu te je spis dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Gž-1949/07 od 22. svibnja 2007. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje od 6. prosinca 2006.,
- tužitelj je podnio reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2007. koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 24. kolovoza 2007.,
- protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7316/07-3 od 8. siječnja 2008.g. te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 24. kolovoza 2007., a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7316/07-2 od 8. siječnja 2008. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 14. listopada 1999. kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom,
- navedena drugostupanjska rješenja su dostavljena predlagatelju 20. ožujka 2008.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Stoga pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu započinje 11. studenog 1997. kada je tužba podnesena i u ovom slučaju (s obzirom da postupak više nije u tijeku) traje do 20. ožujka 2008. kada je predlagatelj primio drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno okončan, pa se radi o mjerodavnom razdoblju od 10 (deset) godina i 4 (četiri) mjeseca i 9 (devet) dana.
Prema ocjeni ovog suda duljina trajanja predmetnog parničnog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak) posebno uzimajući u obzir da je prvo ročište održano jednu godinu i šest mjeseci nakon podnošenja tužbe, da je o žalbi protiv rješenja od 29. lipnja 2000. odlučeno 23. travnja 2003. te da je rješenje od 14. listopada 1999. kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom potvrđeno tek rješenjem od 8. siječnja 2008.
Predlagatelj, kao tužitelj, je doprinio duljini trajanja postupka jer nije pristupio na ročište 11. svibnja 1999. zbog čega je doneseno rješenje o mirovanju postupka, a zbog nepristupa tužitelja na ročište 14. listopada 1999. je po drugi puta udovoljeno uvjetima za mirovanje postupka te je doneseno rješenje kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom.
S obzirom na predmet spora (poništenje ugovora o kupoprodaji) i sudjelovanje više tuženika, prema ocjeni ovog suda, radilo bi se o donekle složenom postupku. Međutim, navedena okolnost nije odlučna s obzirom da su u postupku donesene samo odluke procesne prirode.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (9.000,00 kn) ovaj sud je odredio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. siječnja 2009.
SUDAC:
Aleksandar Peruzović, v.r.