Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gzz-80/2004-2 Generato dall'IA

Supreme Court allows appeal against appeal court ruling on wrongful application of labor law regarding collective agreement termination.

Numero d'incarto Gzz-80/2004-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court accepted the State Prosecutor's request for legal protection against the Appeal Court's judgment, which had overturned the first-instance ruling. The Appeal Court incorrectly concluded that a collective agreement terminated by notice after its fixed term expired, thereby denying the plaintiff's Christmas bonus claim. The Court found the lower court erred in applying material law because the employer's notice was invalid as it was given after the agreement had already expired, meaning the agreement's terms continued to apply. Consequently, the Supreme Court annulled the Appeal Court's decision and reinstated the first-instance judgment awarding the bonus.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 408. st. 1. ZPP; čl. 195. ZR: When a collective agreement terminates by expiration of its fixed term, a subsequent notice of termination by the employer has no legal effect, and the agreement's terms continue to apply until a new one is concluded.

Parole chiave

Generato dall'IA
collective agreement termination fixed term expiration material law application legal protection request Christmas bonus entitlement invalid notice of termination reinstatement of first instance

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku
čl. 408. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
ZPP, koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), ovaj sud je utvrdio da je pobijana drugostupanjska presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
čl. 195. Zakona o radu

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, br. Pr 845/01-8

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 80/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz J., zastupanog po S. Z. i N. B., odvjetnicima u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, zastupanog po M. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 27. siječnja 2004. godine, br. G-DO 1692/03, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 25. studenog 2003. godine, br. Gž 2157/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 15. listopada 2003. godine, br. P 970/03-7, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 25. studenog 2003. godine, br. Gž 2157/03-2, na način da se odbija kao neosnovana žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 15. listopada 2003. godine, br. P 970/03-7, i ta prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.654,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 1.281,00 kn, sve u roku 8 dana.

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika protiv navedene prvostupanjske presude, te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

Protiv te drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, pobijajući presudu u cijelosti, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog

ćen, pobijana prava, s prijedlogom da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude prihva drugostupanjska presuda da bude ukinuta i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje, ili da drugostupanjska presuda bude preinačena na način da se potvrdi prvostupanjska presuda.

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tuženik predlaže da zahtjev bude odbijen kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, u smislu odredbe čl. 408. st. 1. ZPP, koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), ovaj sud je utvrdio da je pobijana drugostupanjska presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženik isplati utuženu svotu po osnovi prava na tzv. božićnicu, uskrsnicu, dodatka za godišnji odmor i prava na razliku plaće zbog porasta troškova života, temeljeći zahtjev na Kolektivnom ugovoru za Hrvatsku elektroprivredu d.d. (dalje: Kolektivni ugovor), koji je sklopljen između Hrvatskog elektroenergetskog sindikata HEP-a d.d. – HEP i Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede s jedne strane i Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb s druge strane, dana 22. prosinca 1999. godine.

Za rješenje ovog spora sporno je samo pitanje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u navedenom Kolektivnom ugovoru u smislu odredbe čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), odnosno pitanje načina prestanka tog Kolektivnog ugovora, s obzirom na tvrdnju tuženika da je kolektivni ugovor prestao važiti na osnovi otkaza i da se zbog toga ne primjenjuje navedena odredba ZR-a.

Navedenom odredbom ZR-a određeno je da u slučaju ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Na osnovi činjenica da je kolektivni ugovor sklopljen dana 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme od jedne godine, tako da je rok na koji je ugovor sklopljen istekao 22. prosinca 2000. godine, te da je tuženik izjavio da ugovor otkazuje dopisom od 27. prosinca 2000. godine, dakle nakon proteka roka na koji je bio sklopljen, prvostupanjski sud je zaključio da je do prestanka kolektivnog ugovora došlo istekom navedenog ugovorenog roka njegovog trajanja i da stoga dolazi do produžene primjene u njemu sadržanih pravnih pravila, pa budući da nije sporno da uz primjenu tih pravnih pravila tužitelju pripada pravo na utuženu tražbinu, tužbeni zahtjev je prihvatio.

Navedeno zaključivanje prvostupanjskog suda o produženoj primjeni kolektivnog ugovora drugostupanjski sud je ocijenio pogrešnim ističući da je pitanje valjanosti otkaza istog ugovora pravomoćno riješeno presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, br.Pr 845/01-8, kojom je odbijen zahtjev Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede za poništenje spornog otkaza kolektivnog ugovora, te da s obzirom na tu presudu proizlazi da je kolektivni ugovor prestao otkazom prije nego je isteklo vrijeme na koje je sklopljen i da se stoga njegove odredbe ne mogu primjenjivati nakon isteka toga vremena pozivom na odredbu čl. 195. ZR-a.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti osnovano se ističe da za rješenje ovog spora nije odlučna okolnost što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu odbijen tužbeni zahtjev za poništenje otkaza kolektivnog ugovora, jer to što izjava tuženika u otkazu kolektivnog ugovora nije poništena ne mora značiti da je do prestanka kolektivnog ugovora došlo na osnovi te izjave.

Kolektivni ugovor je sklopljen dana 22. prosinca 1999. godine, što znači da je taj rok istekao 22. prosinca 2000. godine, a ne 1. siječnja 2001. godine do kojeg dana je ugovorena primjena kolektivnog ugovora.

Budući da je izjava tuženika o otkazu kolektivnog ugovora data 27. prosinca 2000. godine, dakle nakon prestanka kolektivnog ugovora, izjava o otkazu nema pravno relevantni učinak, jer se ne može otkazati nepostojeći ugovor.

Slijedom izloženog proizlazi da je pitanje produženog djelovanja pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru drugostupanjski sud ocijenio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, te je neosnovano preinačio prvostupanjsku presudu, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 1. u svezi s odredbom čl. 408. st. 2. ZPP zahtjev za zaštitu zakonitosti valjalo prihvatiti i pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti.

U Zagrebu, 22. prosinca 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.