Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-309/2000-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding labor law statute of limitations and lost wages claim.

Numero d'incarto Rev-309/2000-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment that rejected his claims for reinstatement and lost wages. The court found the plaintiff filed his lawsuit for dismissal outside the statutory limitation period and incorrectly argued that a prior administrative court decision extended this deadline. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Civil Procedure Act.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 393. ZPP: The statute of limitations for labor disputes runs independently of administrative court decisions, and an appeal fails when the plaintiff missed the statutory filing period without valid extension.

Parole chiave

Generato dall'IA
statute of limitations labor dispute civil procedure act lost wages claim administrative court decision reinstatement claim unfounded appeal

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
godine, pa da je tužitelj tužbu podnio izvan prekluzivnog roka iz čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 - dalje ZOPRO).
čl. 113. st. 7. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. ZPP
Kako revizija tužitelja nema opravdanja valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 309/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. C., M., protiv tuženika B. Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Makarska, Put Cvitačke 9, zastupan po K. P., odvjetniku u S., radi poništenja odluke o razrješenju i naknadi štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 21. siječnja 1999. godine broj Gž-2584/98 i rješenja istog broja, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj P-248/98 od 13. listopada 1998. godine u sjednici održanoj dana 25. svibnja 2000. godine,

presudio i riješio je:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem i presudom Općinskog suda u Makarskoj broj P-245/98 od 13. listopada 1998. godine odbačena je tužba tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje odluke o razrješenju s mjesta ravnatelja od 10. studenog 1995. godine upravnog vijeća tuženice i u dijelu kojim je traženo da se naloži tuženici da tužitelja vrati na poslove ravnatalja, a odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici naloži da isplati tužitelju sva dvanja i razliku u plaći od razrješenja do pravomoćnosti presude, te da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 347.400,00 kn sa pripadajućom kumulativnom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

Istom je odlukom naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 26.646,00 kn. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 21. siječnja 1999. godine broj Gž-2584/98 odbijena je djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici naloži da isplati tužitelju sva davanja i razliku u plaći od razrješenja do pravomoćnosti presude, a odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.

Istom je odlukom djelomično uvažena žalba tužitelja i ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 347.400,00 kn sa pripadajućom kumulativnom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, te u odluci o troškovima postupka i u tome dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju i predložila da se revizija prihvati i pobijane presude ukinu u pravcu razloga revizije.

U odgovoru na reviziju tužiteljice tuženik je predložio da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je u tužbi koju je ovom sudu podnio 14.1.1998. godine tražio da se poništi odluka upravnog vijeća tuženice o tužiteljevu razrješenju s mjesta ravnatelja od 10. studenog 1995. godine, kao i obveže tuženica da tužitelja vrati na to radno mjesto i plati sva davanja i razliku u plaći od razrješenja do pravomoćnosti presude, te naknadi štetu u iznosu od 347.400,00 kn.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj krajem 1995. godine primio odluku tuženice kojom se tužitelj razrješava dužnosti ravnatelja u S. b. z. m. r.B. M. s danom 10. studenog 1995. godine, pa da je tužitelj tužbu podnio izvan prekluzivnog roka iz čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 - dalje ZOPRO).

Na temelju tih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda pravilna je odluka prvostupanjskog suda kada je tužba kojom se traži poništaj odluke o razrješenju od 10. studenog 1995. godine odbačena, a zakonito je odlučio drugostupanjski sud kada je žalbu tužitelja u ostalom dijelu odbio kao neosnovanu.

Pravilno je drugostupanjski sud odgovorio na žalbeni prigovor tužitelja u odnosu na to da je tužbu podnio u roku, da presuda Upravnog suda Republike Hrvatske nema nikakav utjecaj na početak rokova u kojima zaposlenik može tražiti zaštitu svojih prava pred sudom.

Pogrešno se revident poziva na odredbu čl. 113. st. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) jer se u ovom slučaju radi o odbačenoj tužbi, a ne o tužbi koja je "upućena nenadležnom sudu prije proteka roka, a koja je stigla nadležnom sudu nakon proteka roka", i presuda upravnog sud RH nema nikakovg utjecaja na zakonski rok iz čl. 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i u dijelu kojem je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate izgubljene zarade (svih davanja i razlike u plaći od razrješenja do pravomoćnosti presude), jer tužitelj neosnovano zahtjeva od tuženice isplatu razlike u plaći za razdoblje u kojem nije radio na radnom mjestu ravnatelja.

Kako revizija tužitelja nema opravdanja valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.