Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-124/1994-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismissed labor dispute appeal regarding unpaid wages and minimum wage entitlements.

Numero d'incarto Rev-124/1994-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a lower court judgment ordering the payment of unpaid wages and interest. The court found no significant procedural violation or error in the application of material law, as the employee was entitled to the difference between unemployment benefits and the statutory minimum wage. Consequently, the lower court's decision to award the specific wage amounts and costs was upheld as legally sound.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa čl. 51.; Zakon o radnim odnosima čl. 61., 62., 63., 21. st. 2.; revizija je neosnovana ako pobijana presuda sadrži dovoljne razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva i pravilno je primijenjeno materijalno pravo o minimalnoj plaći.

Parole chiave

Generato dall'IA
labor dispute unpaid wages minimum wage revision appeal procedural error substantive law employee rights

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.
Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa čl. 51.
Zakon o radnim odnosima čl. 61., 62., 63.
Zakon o radnim odnosima čl. 21. st. 2.
Zakon o radnim odnosima čl. 25.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-124/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B., zastupanog po pravnom savjetniku Općinskog sindikalnog povjereništva Ludbreg H. I., protiv tužene D. O.-S. d.d. L., zastupana po gen. punomoćnici H. B., odvjetnici iz L., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 03. kolovoza 1993. godine, br. Gž-774/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 23. travnja 1993, godine br. P-71/93, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Ludbregu od 23. travnja 1993. godine br. P-71/93 suđeno je:

"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti s osnova neisplaćene plaće i to:

- za prosinac mjesec 1991. g. iznos od 793 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 31.01.1992. godine do isplate,

- za siječanj mjesec 1992. godine iznos od 2.004 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 28.02.1992. godine do isplate,

- za veljaču mjesec 1992. godine iznos od 2.301 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 27.03.1992. godine do isplate,

- za travanj mjesec 1992. godine iznos od 2.158 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 29.05.1992. godine do isplate,

- za svibanj mjesec 1992. godine iznos od 5.588 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 26.06.1992. godine do isplate,

- za lipanj mjesec 1992. godine iznos od 6.975 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.1992. godine do isplate,

- za srpanj mjesec 1992. godine iznos od 11.600 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 28.08.1992. godine do isplate,

i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 9.600 HRD, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Okružni sud u Varaždinu presudom od 03. kolovoza 1993. godine Gž-774/93 potvrdio je pobijanu prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio preinaku presuda na način da tužbeni zahtjev bude odbijen, odnosno ukidanje presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ("Narodne novine" broj: 53/91 i 91/92) jer pobijana presuda, kao i prvostupanjska sadrže određene i dovoljne razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

U postupku je utvrđeno da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod tuženika i da za utuženo razdoblje nije primao plaću, već samo naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

Tužitelju stoga pripada razlika između primljenog iznosa i iznosa koji je trebao primiti od tuženika da nije bilo nezakonite odluke o prestanku rada, tj. zajamčenog osobnog dohotka (u stvari minimalne plaće).

Pravilno je stoga primijenjeno materijalno pravo kad je tužitelju dosuđena sporna razlika.

Ovo s razloga što na temelju odredbe čl. 51. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" broj: 34/91), kao i čl. 62. i 63. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" broj: 19/90), te odredbe čl. 61. i 62. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" broj: 25/92 . proč. tekst), radnici imaju pravo na minimalnu plaću kada organizacija, odnosno poslodavac nije u mogućnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati plaću u visini utvrđenoj općim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju (čl. 61. st. 1. cit. Zakona), odnosno minimalna plaća pripada radniku razmjerno vremenu provedenom na radu.

U odnosu na utvrđenu visinu minimalne plaće, valja istaći da je visina pravilno utvrđena za sporno razdoblje ("Narodne novine" broj: 55/90, 3/92 i 26/92).

U vezi prigovora u reviziji da bi tužitelj imao status radnika "na čekanju", valja istaći da bi i u tom slučaju radnik imao pravo na novčanu naknadu najmanje u visini minimalne plaće (čl. 21. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, te čl. 25. Zakona o radnim odnosima, odnosno sada čl. 21. st. 2. alineja 4. Zakona o radnim odnosima).

Iz navedenih razloga reviziju je kao neosnovanu trebalo odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. rujna 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.