Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-954/2012-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal, upholding employer's dismissal for unauthorized leave abuse.

Numero d'incarto Revr-954/2012-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the second-instance judgment that reinstated the employer's dismissal of the employee. The lower courts found that the employee unreasonably took two weeks of annual leave despite warnings and prior approval for only one week, disrupting the employer's operations. The court ruled that the employer correctly exercised discretion to deny the second week and that the subsequent dismissal for misconduct was legally justified under labor law.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o radu; Zakon o parničnom postupku: An employer may lawfully dismiss an employee for misconduct if the employee unreasonably utilizes annual leave despite warnings and organizational needs, thereby disrupting work organization.

Parole chiave

Generato dall'IA
unauthorized annual leave dismissal for misconduct employer discretion labor law appeal work organization disruption

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku
Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br.
čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP
Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti pak bilo koju drugu bitnu povredu iz čl.
čl. 354. st. 1. ZPP
ZPP, a niti pak bilo koju drugu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP.
čl. 110. st. 1. Zakona o radu
nakon što je bila upozorena na obveze iz ugovora o radu i na mogućnost otkazivanja u smislu odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br.
čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR
Stoga je tuženik pravilno otkazao tužiteljici ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR.
čl. 392. a st. 1. ZPP
U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.
čl. 393. ZPP
Radi navedenog pravilno je primijenjeno materijalno pravo, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Revr 954/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz B., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. G. – S. b. d.d., S., kojeg zastupa punomoćnik I. B., dipl. pravnik, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1115/11-2

od 21. veljače 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-1518/07-18 od 22. srpnja 2010., u sjednici vijeća 10. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz kojeg je tuženik tužiteljici dao Odlukom o otkazu od 31. svibnja 2007., da radni odnos tužiteljici temeljem te odluke nije prestao, te je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na radno mjesto kontrolora u Odjelu dokumentarnog poslovanja, te da tuženik tužiteljici plati troškove postupka u iznosu od 4.890,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda na način da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti pak bilo koju drugu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi i nisu u kontradikciji s provedenim dokazima, a niti pak postoji kontradiktornost između izreke presude i samog obrazloženja, a revident u reviziji ne ukazuje na bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bila zaposlena kod tuženika od 2004. na radnom mjestu kontrolora u Odjelu dokumentarnog poslovanja,

- da je odlukom tuženika od 31. svibnja 2007. tužiteljici redovito otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom odlukom se tužiteljici stavlja na teret da je 3., 4. i 5. siječnja 2007. neopravdano izostala s posla, bez odobrenja nadređenog i uz izričito upozorenje o potrebi njezina prisustva na radu,

- da je tužiteljica dva mjeseca prije podnijela zahtjev za korištenje godišnjeg odmora i to u razdoblju od 3. do 12. siječnja 2007.,

- da joj je tuženik odobrio korištenje godišnjeg odmora od 8. do 12. siječnja 2007.,

- da je tuženik tužiteljicu upozorio na obveze iz ugovora o radu upozorenjem od 18. prosinca 2006.,

- da od korištenja godišnjeg odmora, pa do dana otkazivanja na rad tužiteljice nije bilo primjedbi.

Sud prvoga stupnja je zaključak o nedopuštenosti odluke o otkazu utemeljio na utvrđenju da je tužiteljica pravovremeno, dva mjeseca ranije, zatražio od tuženika korištenje godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna u siječnju 2007., pa kako tužiteljica nije dobila pisano negativan odgovor, da je ista opravdano smatrala da nema zapreke za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna. Osim toga prvostupanjski sud smatra da u razdoblju od 3. do 5. siječnja 2007. nije došlo do poremećaja u radu tuženika u odjelu gdje je tužiteljica radila.

Drugostupanjski sud pravilno zaključuje da tužiteljica nije bila u poziciji da samostalno ocjenjuje i procjenjuje da nema zapreke za korištenje godišnjeg odmora u trajanju od dva tjedna, pri čemu je tužiteljica samovoljno koristila dva tjedna usprkos upozorenju nadređenih da se takvom njezinom zahtjevu ne može udovoljiti. O tome kada radnik može koristiti godišnji odmor odluku donosi poslodavac, pri čemu isti mora voditi računa o organizaciji rada, odnosno potrebama procesa rada. Samovoljno korištenje godišnjeg odmora i to usprkos upozorenju nadređenih da u sporne dane tužiteljica zbog potreba posla mora biti na poslu, daje loš primjer za postupanje drugim radnicima, te ozbiljno narušava disciplinu u organizaciji. Čak štoviše tužiteljica je samovoljno koristila godišnji odmor 3., 4. i 5. siječnja 2007. nakon što je bila upozorena na obveze iz ugovora o radu i na mogućnost otkazivanja u smislu odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, dalje ZR).

Stoga je tuženik pravilno otkazao tužiteljici ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR.

U reviziji tužitelja ukazuje da je odluka o otkazu nezakonita, budući joj je otkaz dan 31. svibnja 2007., a u razdoblju od siječnja 2007. do dana otkazivanja ugovora o radu na njezin rad nije bilo primjedbi.

Glede tog revizijskog navoda treba istaći da odluka o otkazu nije nezakonita zbog činjenice da je redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja dan nepunih 5 mjeseci nakon učinjene povrede. Isto tako niti činjenica da je tužiteljici isplaćena puna plaća za sporne dane, ne čini odluku o otkazu nezakonitom.

Već je rečeno da o korištenju godišnjeg odmora odlučuje poslodavac, pa činjenica da je voditeljica odjela u kojem je tužiteljica radila D. D. tužiteljici odobrila korištenje samo jednog tjedna godišnjeg odmora, a ne dva, da je tužiteljicu na mogućnost otkazivanja upozorila i članica Uprave, ukazuje da je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je ponašanje tužiteljice bilo neprihvatljivo i da opravdava donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tuženika.

Radi navedenog pravilno je primijenjeno materijalno pravo, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.