Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-3105/1990-2 Generato dall'IA

Supreme Court allows appeal, overturns lower rulings on property ownership due to missed three-month limitation period.

Numero d'incarto Rev-3105/1990-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a final judgment that had dismissed his claim for property ownership. Lower courts rejected the claim because the plaintiff failed to prove ownership through a valid legal transaction or adverse possession. The court found the lower courts erred by not recognizing that the plaintiff's ownership right had expired after a three-month limitation period following a final boundary resolution. Consequently, the Supreme Court vacated the lower judgments and remanded the case for retrial to address the missing factual findings on the expiration of the ownership right.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 280. st. 1. i 2. i st. 3. Zakona o sudskom vanparničnom postupku; čl. 394. st. 2. Zakona o parničnom postupku: The three-month period following a final boundary resolution is a preclusive limitation period; expiration of this period extinguishes the substantive right to ownership, not merely the claim for it, requiring a new trial if this fact was not ascertained.

Parole chiave

Generato dall'IA
property ownership limitation period boundary resolution preclusive period remand for retrial adverse possession vacatur of judgment

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 280. st. 1. i 2. Zakona o sudskom vanparničnom postupku
čl. 280. st. 3. Zakona o sudskom vanparničnom postupku
čl. 394. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3105/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegović kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonić, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmann i Stanka Jesenković kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz Z., protiv tuženih 1) P. M. iz Z., 2) E. K. iz S., 3) P. M. i 4) D. M., obojke iz Z., svi zastupani po punomoćniku Z. M., odvjetnici iz V., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 19. srpnja 1989. br. Gž-915/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovskom od 7. studenog 1988. br. P-107/86, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 1991.

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija, te ukidaju presuda Okružnog suda u Rijeci od 19. srpnja 1989. br. Gž-915/89 i presuda Općinskog suda u Vrbovskom od 7. studenog 1988. br. P-107/86 i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

O b r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. i II. tuženi dužni su priznati tužitelju pravo vlasništva na kč.br. 1269/2 upisane u z.k.ul.br. 38 k.o. P., kao i III. i IV. tuženi dužni su priznati tužitelju pravo vlasništva na kč.br. 1268/2 upisane u z.k.ul.br. 72 k.o. P., po rješenju Kotarskog suda Ogulin br. R1-101/57, od 28. studenog 1959. te mu izdati valjanu tabularnu ispravu sposobnu za zemljišno-knjižni prijenos nekretnina na ime i vlasništvo tužitelja u roku od 15 dana."

Istom prvostepenom presudom naloženo je tužitelju da je dužan III. I IV. tuženima naknaditi trošak parničnog postupka u dosuđenom iznosu.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud preinači obje nižestepene presude na način da se udovolji njegovom n a v ede n o m z ahtje v u i da s e naloži tuženima da mu nadoknade troškove postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to iz slijedećih razloga.

Nižestepeni sudovi su odbili navedeni tužbeni zahtjev tužitelja u bitnome zato jer, da tužitelj nije dokazao da je na predmetnim nekretninama stekao pravo vlasništva na temelju valjanog pravnog posla a niti da su se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama putem dosjelosti.

Revident s pravom ukazuje na pogrešnost navedenih zaključaka sudova. To zato jer iz pravomoćnog rješenja, bivšeg Kotarskog suda u Ogulinu od 28. studenog 1959. br. R1-101/57, kojom je utvrđena međa između prijepornih nekretnina pobliže navedenih u izreci, prema posljednjem mirnom posjedu (uživanju), proizlazi da su predmetne nekretnine pripale u vlasništvo revidenta. Ovo zato jer tuženi odnosno njihovi prednici nisu u smislu pravnog pravila iz st. 1. i 2. paragrafa 280. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje VP-a) ostvarili jače pravo na spornim međašnjim površinama između tih nekretnina.

Po pravnom shvaćanju ovoga suda u postupku za uređenje međa svaka stranka ima pravo ostvariti svoje jače pravo na spornu međašnju površinu tužbom u parnici, ali samo onda ako se ne radi o slučajevima iz stavka 1. i 2. paragrafa 280. bivšeg ZP-a, kao što je to u ovom slučaju, te ako se to jače pravo ostvaruje najdalje za tri mjeseca računajući od dana pravomoćnosti odluke donesene o spornoj međašnjoj površini u postupku o uređenju međa (pravno pravilo iz paragrafa 280. st. 3. VP-a). Taj rok od tri mjeseca je prekluzivni rok materijalnog prava, to znači da se poslije isteka toga roka ne gubi samo zahtjev na vlasničku tužbu, nego prestaje i samo pravo na vlasništvo.

Naime, po pravnom shvaćanju ovoga suda, a za pravilno rješenje ovoga spora, bilo je potrebno raspraviti da li je, kada i na koji način prestalo revidentovo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a što su nižestepeni sudovi propustili raspraviti, pa je zbog toga i došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je zato, temeljem odredbe čl. 394. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), valjalo ukinuti obje nižestepene presude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Prvostepeni sud će u ponovnom postupku raspraviti o tužbenom zahtjevu u skladu s navedenim primjedbama ovoga suda.

Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 6. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.