Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding insurance indemnity payment for traffic accident liability.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment confirming the plaintiff's claim for payment. The lower courts ruled that the defendant, acting as an insurer, must pay 260,000 kuna for damages caused by a 1991 traffic accident where the defendant bore 50% liability. The court rejected the defendant's arguments regarding mobilized vehicles or war damage, noting the lower courts provided valid reasoning on liability and statute of limitations.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 379. Zakona o obveznim odnosima; čl. 385. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku: An appeal is unfounded when the second-instance judgment contains valid reasoning on the basis of liability and procedural rules, and the appellant fails to demonstrate a significant violation of procedural provisions or erroneous application of substantive law.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 2/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Lucije Čimić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. iz Z., Podružnica V., protiv tuženika M. Č. iz K., zastupanog po punomoćniku Z. C., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2625/07-3 od 16. listopada 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-578/06-14 od 29. lipnja 2007., u sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2010.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 2625/07-3 od 16. listopada 2007. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-578/06-14 od 29. lipnja 2007. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 260.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 5.900,00 kuna, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Revizija nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa koji je, kao osiguratelj, isplatio oštećenima u svezi sa štetnim događajem tj. prometnom nezgodom koja se dogodila dana 17. studenog 1991. u O. a u svezi s kojim štetnim događajem je pravomoćnom presudom u predmet P-314/94 doprinos tuženika kao vozača neosiguranog i neregistriranog vozila, utvrđeno dijelom od 50%. Tužitelj kao osiguratelj isplatio je oštećenima naknadu u skladu s istom pravomoćnom presudom dana 9. svibnja 2003.
Što se tiče osnova odgovornosti tuženika prvostupanjski i drugostupanjski sud, polazeći od utvrđenih okolnosti samog štetnog događaja utvrđuju i zaključuju da se nije radilo o mobiliziranom vozilu, nadalje da se nije radilo o ratnoj šteti te ocjenjujući doprinos tuženika u dijelu od 50% (čl. 379. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/98, 91/99, 117/99 i 88/01) utvrđuju i zaključuju da postoji obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa koji je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećenima u navedenom štetnom događaju.
Suprotno navodima tuženika, ponovljenima i u reviziji, treba istači da drugostupanjska presuda prihvaćajući u cijelosti razloge prvostupanjske presude sadrži valjano obrazloženje glede odlučnih okolnosti što se tiče osnova odgovornosti pa svojim ponovljenim tvrdnjama da se radilo o mobiliziranom vozilu odnosno o ratnoj šteti tuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.
Razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude nadalje upućuju na pravilnost primjene materijalnog prava prilikom ocjene prigovora zastare koji je istakao tuženik a koje su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim, uzimajući u obzir kao odlučnu okolnost vrijeme kada je izvršena isplata oštećenima od strane tužitelja.
U tom pravcu pobijana presuda, uz uvažavanje razloga prvostupanjske presude sadrži također valjano obrazloženje.
Navedenim razlozima pobijane presude odgovoreno je i na žalbene navode tuženika pa slijedom svega izloženog trebalo je zaključiti da nisu osnovani revizijski prigovori počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) to se revizija tuženika ukazuje kao neosnovana te ju je pozivom na odredbe čl. 393. ZPP trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2010.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.