Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to excessive litigation duration violating right to trial within reasonable time.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia ruled that the applicant's right to a trial within a reasonable time was violated by an eight-year civil proceeding. The court found that the prolonged duration, caused by judicial inefficiency rather than applicant conduct, warranted compensation. Consequently, the lower court was ordered to decide within six months and the applicant was awarded 13,500 kuna.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 27. st. 1. ZS; Čl. 29. st. 1. Ustava: A party alleging a violation of the right to a trial within a reasonable time may directly petition a higher court, and such a violation entitles the party to just compensation when the delay is attributable to judicial inefficiency.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 670/08-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice N. K. iz S., ..., koju zastupa punomoćnik mr. sc. R. M., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 19. svibnja 2008., dana 18. rujna 2008.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1479/08., u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagateljici N. K. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 13.500.00 (trinaesttisućapetsto) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 19. svibnja 2008. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS).
Predlagateljica u zahtjevu navodi da joj je dugim trajanjem postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu (danas Općinski građanski sud u Zagrebu), pod poslovnim brojem P-2677/00., a koji je spis povodom žalbe dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu i vodio se u vrijeme podnošenja zahtjeva pod poslovnim brojem Gž-1479/08., povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2677/00 i očitovanja Županijskog suda Zagrebu od 24. lipnja 2008., utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
-da je 17. ožujka 2000. tužiteljica (u ovom postupku predlagateljica) podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, radi isplate i određivanja privremene mjere,
-da se predmet vodi pod poslovnim brojem P-2677/00.,
-da je na ročištu održanom 23. svibnja 2000. saslušana tužiteljica,
-da je rješenjem suda od 7. lipnja 2000. odbijen prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere kao i prijedlog za oslobođenje od plaćanja pristojbe,
-da je podnesak tužiteljice o uplati iznosa na ime sudske pristojbe zaprimljen na sudu 29. lipnja 2000.,
-da je podneskom od 23. svibnja 2000. tuženik dao odgovor na tužbu,
-da je na ročištu održanom 20. studenog 2000. tužiteljica predala sudu i protivnoj stranci podnesak kojim se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu i uredila tužbeni zahtjev,
-da je sud zaprimio podnesak tuženika 30. studenog 2000., a tužiteljice 2. veljače 2001.,
-da je sud održao ročište 8. lipnja 2001. na kojim je odredio provesti financijsko vještačenja, a tuženika je pozvao na uplatu predujma za izvođenje predloženog dokaza,
-da je sud 21. lipnja 2001. zaprimio podnesak tuženika o uplati iznosa na ime predujma za vještačenje,
-da je sud rješenjem od 17. srpnja 2001. pozvao vještaka da preuzme spis i u roku od 30 dana dostavi svoj nalaz i mišljenje,
-da je rješenjem suda od 17. rujna 2001. ponovno pozvan vještak da preuzme spis i u roku od 30 dana dostavi svoj nalaz i mišljenje, a čemu je vještak udovoljio 4. rujna 2002.,
-da je nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica zaprimila 13. rujna 2002., a tuženik 16. rujna 2002.,
-da se tuženik se na isto očitovao podneskom od 23. rujna 2002.,
-da je podneskom od 20. listopada 2004. tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev, a podneskom od 27. prosinca 2004. tuženik se očitovao na isti,
-da se podneskom od 4. veljače 2005. tužiteljica očitovala ističući da ostaje kod tužbenog zahtjeva,
-da je na ročištu održanom 14. veljače 2005. tuženiku sud dodijelio rok od 15 dana radi dostave podataka,
-da je sud održao ročište 9. ožujka 2005. na kojem je konstatirano da je tuženik udovoljio raspravnom rješenju suda, te je zaključio glavnu raspravu,
-da je Općinski sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem P-2677/00., dana 22. ožujka 2005. kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev,
-da je protiv presude 13. svibnja 2005. žalbu podnio tuženik, a 19. svibnja 2005. tužiteljica,
-da je tužiteljica podneskom od 1. lipnja 2005. podnijela odgovor na tuženikovu žalbu,
-da je rješenjem od 10. lipnja 2005. novčano kažnjen zakonski zastupnik tuženika, protiv koje odluke je tuženik podnio žalbu 29. lipnja 2005.,
-da je rješenjem od 4. srpnja 2005. pozvan tuženik na ispravak i dopunu žalbe u roku od 8 dana, a kojem rješenju je tuženik udovoljio podneskom od 14. srpnja 2005.,
-da je radi donošenja odluke o žalbama na presudu od 22. ožujka 2005. i žalbe na rješenje od 10. lipnja 2005., spis 11. kolovoza 2005. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu te se vodio pod posl. br. Gž-3403/05-2,
-da je 14. studenog 2006. presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3403/05., ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2677/00.,od 22.ožujka 2005. i predmet vraćen na ponovno suđenje,
-da je spis ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 1. veljače 2007., obzirom da nije odlučeno o žalbi na rješenje od 10. lipnja 2005.,
-da je dopisom od 22. siječnja 2008. spis vraćen Općinskom građanskom sudu kako bi u spis bila dostavljena uredna punomoć za tuženika,
-da je spis od 27. veljače 2008. zaprimljen kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1479/08., i do danas još nije riješen.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a budući da postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu još nije završen, u konkretnom slučaju je razdoblje od podnošenja tužbe (17. ožujka 2000.) pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice (18. rujna 2008.), što ukupno iznosi 8 (osam) godina, 6 (šest) mjeseci i 1 (jedan) dan.
Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da duljina trajanja predmetnog sudskog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav).
U navedenom pravno relevantnom razdoblju razmatranja postupak se vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, a dugotrajnost postupka posljedica je neučinkovitosti sudova, koji su dopustili da odlučivanje o predmetu traje tako dugo.
Iako se radi o složenijem postupku u kojem je trebalo provesti složenije financijsko vještačenje, a u postupanju sudova nije bilo nekih znatnijih razdoblja neaktivnosti, ukupno trajanje postupka preko 8 (osam) godina, koji postupak se i dalje vodi pred drugostupanjskim sudom, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku, zbog čega po mišljenju ovog suda predlagateljici pripada pravična naknada.
Odlučujući o visini pravične naknade ovaj sud je uzeo u obzir činjenicu da predlagateljica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini trajanja postupka.
Visinu naknade u iznosu od 13.500,00 (trinaesttisućapetsto) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 18. rujna 2008.
S U D A C
mr. sc. Jadranko Jug, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.