Zakon o osobnoj asistenciji

(1) Ovim Zakonom uređuje se usluga osobne asistencije, sadržaj i način pružanja usluge, korisnici usluge, postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, uvjeti za priznavanje prava na uslugu, uvjeti za osobnog asistenta, komunikacijskog posrednika i videćeg pratitelja, uvjeti za pružatelje usluga, ugovaranje usluge, imenovanje, sastav i zadaća Komisije za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije, evidencije, nadzor, financiranje usluge te druga pitanja značajna za pružanje usluge osobne asistencije.

(2) Ovim Zakonom uređuje se potpora pomoćnika u nastavi učenicima s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima tijekom odgojno-obrazovnog procesa, uvjeti za priznavanje potpore, nadležnost za odlučivanje o priznavanju potpore te druga pitanja značajna za pružanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa.

(1) Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

(2) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom osamostaljivanja učenika u školskoj sredini.

(3) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža stručni komunikacijski posrednik u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik: hrvatski znakovni jezik, prilagođeni hrvatski znakovni jezik ili ostale sustave komunikacije koji se temelje na hrvatskome jeziku sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom sudjelovanja u školskoj sredini.

U provedbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

U provedbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda, Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, kao i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost odgoja i obrazovanja.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje

1. osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima

2. osobni asistent je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja osobi s invaliditetom pruža pomoć i podršku u svakodnevnim aktivnostima koje osoba s invaliditetom nije u mogućnosti samostalno obavljati poštujući uputu korisnika o načinu pružanja pomoći i podrške u svrhu osiguravanja kvalitetnije usluge

3. komunikacijski posrednik je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja prenosi informaciju između osobe s oštećenjem sluha ili gluhoslijepe osobe i čujuće okoline, i to u obliku komunikacije koju preferira osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepa osoba

4. komunikacijski posrednik za gluhe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku

5. komunikacijski posrednik za gluhoslijepe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i njegovih prilagodbi i ostalih sustava komunikacije koje gluhoslijepe osobe koriste, te koja ima dodatna znanja i vještine za opisivanje okoline i pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama

6. videći pratitelj je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti za pružanje usluge pratnje i pomoći osobi s oštećenjem vida u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama

7. potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa je potpora koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik učeniku s teškoćama u razvoju u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima

8. pomoćnik u nastavi je osoba koja pruža neposrednu potporu učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa

9. stručni komunikacijski posrednik je osoba koja pruža komunikacijsku potporu gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima tijekom odgojno-obrazovnog procesa

10. učenik s teškoćama u razvoju je učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz tjelesnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija ili kombinacije više vrsta oštećenja i poremećaja te se manifestiraju tijekom razvojne dobi i prisutne su tijekom čitavog života osobe

11. korisnik usluge osobne asistencije je osoba s invaliditetom koja pravo na uslugu osobne asistencije ostvaruje na temelju ovoga Zakona

12. samac je osoba koja živi sama

13. kućanstvo je zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života

14. prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza

15. lista procjene potreba korisnika je obrazac u kojem Komisija za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije u suradnji s korisnikom odnosno njegovim zakonskim zastupnikom utvrđuje aktivnosti koje će za potrebe korisnika usluge osobne asistencije obavljati osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, u kojim situacijama i kada će obavljati navedene aktivnosti te potreban broj sati pružanja usluge.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

(1) Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pruža komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj sukladno odredbama ovoga Zakona.

(4) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima pruža stručni komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona.

Postupci za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, započeti na temelju Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, broj 71/23.), dovršit će se prema odredbama ove Uredbe.

(1) Punoljetna osoba iz članka 12. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, broj 71/23.) kojoj je izvršnim rješenjem iz članka 52. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, broj 71/23.) bilo priznato pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent na dan objave Odluke Ustavnog suda, a tu je uslugu na dan 19. prosinca 2025. koristila, nastavlja koristiti tu uslugu na temelju rješenja koje je važilo na dan 19. prosinca 2025. do donošenja izvršnog rješenja o usklađivanju prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, kojim će se broj sati te usluge uskladiti s odredbama ove Uredbe počevši od 19. prosinca 2025. (u daljnjem tekstu: rješenje o usklađivanju satnice). Postupak usklađivanja satnice provodi se po službenoj dužnosti.

(2) Ako u rješenju o usklađivanju satnice bude određen veći broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent od onoga određenog u rješenju koje je važilo na dan 19. prosinca 2025., razlika u broju sati u razdoblju od 19. prosinca 2025. do dana izvršnosti rješenja o usklađivanju satnice (prijelazno razdoblje) nadoknađuje se punoljetnom korisniku usluge, na njegov zahtjev, na temelju rješenja Zavoda kojim se utvrđuje broj neiskorištenih sati usluge u prijelaznom razdoblju te iznos novčane naknade za neiskorištene sate usluge u tom razdoblju (naknada za prijelazno razdoblje).

(3) Vrijednost jednoga sata usluge osobne asistencije na ime naknade za prijelazno razdoblje iz stavka 2. ovoga članka određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

(4) Obrazac zahtjeva za isplatu naknade za prijelazno razdoblje iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Obrazac se objavljuje na mrežnoj stranici Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike zajedno s uputama o načinu i roku podnošenja zahtjeva.

(1) Punoljetnoj osobi, koja do dana objave Odluke Ustavnog suda nije mogla ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent zbog postojanja zapreka iz članka 13. stavka 1. podstavka 1., 3. ili 4. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, broj 71/23.), a ispunjavala je pretpostavke iz članka 12. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, broj 71/23.), priznaje se pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent počevši od 19. prosinca 2025. ako zahtjev za priznavanje tog prava podnese u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe ili se pokretanje postupka po službenoj dužnosti za priznavanje tog prava inicira u skladu s člankom 50. stavkom 2. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, br. 71/23. i 154/25. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

(2) Na temelju izvršnog rješenja o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, kojim se to pravo priznaje od 19. prosinca 2025., punoljetna osoba iz stavka 1. ovoga članka, podnese li zahtjev, ima pravo na naknadu za prijelazno razdoblje odgovarajućom primjenom odredaba o naknadi za prijelazno razdoblje iz članka 9. stavaka 2. do 4. ove Uredbe.

(1) Maloljetnoj osobi koja je na dan objave Odluke Ustavnog suda ispunjavala pretpostavke iz članka 12. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, broj 71/23.) priznaje se pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent počevši od 19. prosinca 2025. ako zahtjev za priznavanje tog prava njezin zakonski zastupnik podnese u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe ili se pokretanje postupka po službenoj dužnosti za priznavanje tog prava inicira u skladu s člankom 50. stavkom 2. Zakona o osobnoj asistenciji (»Narodne novine«, br. 71/23. i 154/25. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

(2) Na temelju izvršnog rješenja o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, kojim se to pravo priznaje od 19. prosinca 2025., maloljetna osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo, na zahtjev njezina zakonskog zastupnika, na naknadu za prijelazno razdoblje odgovarajućom primjenom odredaba o naknadi za prijelazno razdoblje iz članka 9. stavaka 2. do 4. ove Uredbe.

Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je provesti postupke radi usklađivanja odnosno priznavanja prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u skladu s odredbama ove Uredbe u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz članka 51. stavka 7. koji je izmijenjen člankom 6. ove Uredbe.

Ugovori za pružanje usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent, sklopljeni najkasnije na dan objave Odluke Ustavnog suda, usklađuju se s brojem sati te usluge određenim rješenjem o usklađivanju satnice iz članka 9. stavka 1. ove Uredbe, s pravnim učinkom od dana izvršnosti tog rješenja.

Ministar nadležan za socijalnu skrb dužan je donijeti pravilnik iz članka 51. stavka 7. koji je izmijenjen člankom 6. ove Uredbe u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova Uredba stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Pravo na uslugu videćeg pratitelja ne može ostvariti osoba

– kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

– čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi

– koja ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa

– kojoj član kućanstva može pružiti uslugu pratnje i pomoći u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama

– koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora

– koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent.

(1) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.

(2) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju koji svladava nastavni plan i program škole koju pohađa, ali ima veće teškoće koje ga sprječavaju u samostalnom funkcioniranju te treba stalnu ili povremenu potporu pomoćnika u nastavi, a koje se odnose na

– veće teškoće u motoričkom funkcioniranju donjih i/ili gornjih ekstremiteta

– veće teškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama te senzornoj integraciji, a povezane su s poremećajima iz autističnoga spektra

– veće teškoće u intelektualnom funkcioniranju udružene s drugim utjecajnim teškoćama

– veće teškoće proizašle oštećenjem vida

– veće teškoće koje se manifestiraju u ponašanju tako da ga ometaju u funkcioniranju i ugrožavaju njegovu fizičku sigurnost i/ili fizičku sigurnost drugih učenika.

(3) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža stručni komunikacijski posrednik priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju odnosno gluhom, nagluhom i gluhoslijepom učeniku kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.

POGLAVLJE II. UVJETI ZA OSOBNOG ASISTENTA, KOMUNIKACIJSKOG POSREDNIKA, VIDEĆEG PRATITELJA, POMOĆNIKA U NASTAVI I STRUČNOG KOMUNIKACIJSKOG POSREDNIKA

(1) Osobni asistent mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za osobnog asistenta i

– najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (u daljnjem tekstu: HKO) ili

– najmanje razinu obrazovanja 1 HKO-a i završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja za zanimanje njegovatelj. (prestaje važiti 31.12.2025.)

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobni asistent može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog programa obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za osobnog asistenta iz stavka 1. ovoga članka ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za osobnog asistenta u trajanju od najmanje deset sati i ispunjava ostale uvjete za osobnog asistenta propisane ovim Zakonom. (prestaje važiti 31.12.2025.)

(3) Osobni asistent ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji, osim kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti osobnog asistenta ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako to nije u suprotnosti s interesima korisnika.

(1) Komunikacijski posrednik mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 HKO-a.

(2) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika, koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(3) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije mora pored uvjeta propisanih stavkom 1. ovoga članka imati završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) u ostalim sustavima komunikacije.

(4) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati

– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i

– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(5) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta stavka iz stavka 1. ovoga članka, mora imati

– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i

– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(6) Komunikacijski posrednik ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji, osim kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti komunikacijskog posrednika ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako to nije u suprotnosti s interesima korisnika.

Videći pratitelj mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 HKO-a i završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za videćeg pratitelja.

(1) Pomoćnik u nastavi mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi i najmanje razinu obrazovanja 4.2 HKO-a.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pomoćnik u nastavi može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog programa obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi iz stavka 1. ovoga članka ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za pomoćnika u nastavi u trajanju od najmanje 20 sati i ispunjava ostale uvjete za pomoćnika u nastavi propisane ovim Zakonom.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pomoćnik u nastavi može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završene najmanje razine obrazovanja 4.2 HKO-a iz stavka 1. ovoga članka, ali ispunjava uvjet završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 HKO-a i ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi, ako na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti pomoćnika u nastavi, a to nije u suprotnosti s interesima učenika s teškoćama u razvoju.

(4) Pomoćnik u nastavi ne može pružati potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa svom članu obitelji, osim kada na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti pomoćnika u nastavi, a to nije u suprotnosti s interesima učenika s teškoćama u razvoju.

(1) Stručni komunikacijski posrednik mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima najmanje završenu razinu obrazovanja 4.2 HKO-a.

(2) Stručni komunikacijski posrednik za gluhe učenike koji pruža komunikacijsku potporu hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za stručnog komunikacijskog posrednika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(3) Stručni komunikacijski posrednik za gluhe učenike koji pruža komunikacijsku potporu u ostalim sustavima komunikacije mora pored uvjeta propisanih stavkom 1. ovoga članka imati završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) u ostalim sustavima komunikacije.

(4) Stručni komunikacijski posrednik za gluhoslijepe učenike koji pruža komunikacijsku potporu hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati

– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i

– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za stručnog komunikacijskog posrednika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(5) Stručni komunikacijski posrednik za gluhoslijepe učenike koji pruža komunikacijsku potporu u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati

– završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i

– završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(6) Stručni komunikacijski posrednik ne može pružati potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa svom članu obitelji, osim kada na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti stručnog komunikacijskog posrednika, a to nije u suprotnosti s interesima gluhih, nagluhih i gluhoslijepih učenika s teškoćama u razvoju.

(1) Ne može se primiti u radni odnos niti pružati uslugu osobne asistencije osoba

1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.)

2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske)

3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji

4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.).

(2) Poslodavac je dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka te zatražiti od osobe iz stavka 1. ovoga članka dokaz da se protiv nje ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

(3) Poslodavac je dužan za sve radnike koji pružaju uslugu osobne asistencije, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaze iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ako osoba u radnom odnosu kod pružatelja usluge osobne asistencije bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka odnosno ako joj bude izrečena pravomoćna prekršajnopravna sankcija iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ili je protiv nje pokrenut postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, pružatelj usluge kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu odnosno pravomoćnu prekršajnopravnu sankciju, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

(5) Ako pružatelj usluge osobne asistencije kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu kod pružatelja usluge pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka ili prekršajni postupak iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog ili prekršajnog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

(6) Ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen od odgovornosti odnosno ako je obustavljen prekršajni postupak pokrenut protiv radnika, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja.

(7) Odredbe stavaka 1. do 6. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se na primanje u radni odnos pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika.

POGLAVLJE III. UVJETI ZA PRUŽATELJE USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE I POTPORE TIJEKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA

(1) Uslugu osobne asistencije pružaju

1. ustanove socijalne skrbi

a) dom socijalne skrbi i

b) centar za pomoć u kući

2. udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba.

(2) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa pružaju javne ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja i koje pružaju pomoć i podršku tijekom odgojno-obrazovnog procesa te ispunjavaju uvjete koje propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.

(1) Za pružanje usluge osobne asistencije pravne osobe iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona moraju ispunjavati mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluge.

(2) Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).

(1) Ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđuje se očevidom službene osobe koja vodi postupak uz nazočnost Povjerenstva za utvrđivanje ispunjenosti mjerila koje čine najmanje tri člana.

(2) Član Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka ne može biti srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno i po prestanku braka ili životnog partnerstva, odgovornoj osobi ustanove ili zaposleniku pravne osobe kod koje će Povjerenstvo utvrđivati ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.

(3) Članove Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka imenuje izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

(4) U Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenuju se stručne osobe ovisno o djelatnosti pravne osobe za koju je potrebno utvrditi ispunjenost mjerila, koje imaju položen stručni ili državni ispit.

(5) O utvrđenom činjeničnom stanju Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sastavlja zapisnik s nalazom i mišljenjem, a ako je očevidom utvrđeno da nije ispunjen neki od propisanih mjerila, koji se u razumnom roku može otkloniti, Povjerenstvo će u nalazu i mišljenju odrediti rok za otklanjanje nedostataka.

(6) U roku od osam dana od dana dobivanja obavijesti o otklanjanju nedostataka Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka dužno je ponovnim očevidom ili na drugi nesporan način utvrditi da su nedostaci otklonjeni te u roku od osam dana od obavljenog očevida dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu zapisnik o obavljenom očevidu.

Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona može početi pružati uslugu osobne asistencije po izvršnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.

(1) Pružatelj usluge iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona prestaje s pružanjem usluge osobne asistencije

1. prestankom rada pravne osobe prema zakonu kojim se uređuju te pravne osobe

2. izvršnošću rješenja o prestanku pružanja usluge osobne asistencije donesenog na temelju zahtjeva pružatelja usluge

3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge.

(2) Nadležno tijelo iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona dužno je donijeti rješenje o prestanku pružanja usluge osobne asistencije i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti zbog razloga iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka.

(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 2. ovoga članka, izvršnog rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, kao i u slučaju nepodnošenja zahtjeva iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb briše pružatelja usluge iz registra iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona.

(1) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je za pružatelje usluge osobne asistencije kojima je donio rješenje o ispunjavanju mjerila najmanje jednom godišnje obavljati kontrolu ispunjavanja mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđenih rješenjem.

(2) U slučaju osnovane sumnje na nastupanje nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih mjerila za pružanje usluge osobne asistencije korisnicima, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, o utvrđenim nepravilnostima obavijestiti ministarstvo nadležno za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(1) Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije i osoba zaposlena u pravnoj osobi koja pruža uslugu osobne asistencije ne mogu s korisnikom usluge osobne asistencije sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

(2) Ugovor sklopljen protivno odredbama ovoga članka je ništetan.

Pravne osobe koje pružaju uslugu osobne asistencije izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenje vodnih i komunalnih usluga te za plaćanje mjesečne pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji.

U slučaju nastupa događaja ili stanja koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, ministar može pružatelju usluge osobne asistencije s kojim Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge osobne asistencije sukladno članku 65. ovoga Zakona naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje te utvrditi obveznu primjenu drugih privremenih interventnih mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti.

(1) U slučaju određivanja interventnih mjera iz članka 32. ovoga Zakona odgovorna osoba pružatelja usluge osobne asistencije može, po uputi ministra, svojom odlukom preraspodijeliti radno vrijeme.

(2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka može se naložiti rad u trajanju do 12 sati tijekom razdoblja od 24 sata, koji ne može trajati neprekidno duže od deset dana.

(3) Za rad u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka radnik mora dati svoju pisanu suglasnost, a ako ne pristane na takav rad, zbog toga ne smije trpjeti štetne posljedice.

(4) Preraspodijeljeno radno vrijeme iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se prekovremenim radom.

DIO TREĆI BROJ SATI USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE I POTPORE TIJEKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA

(1) Najveći broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent iznosi 24 sata dnevno, svaki dan.

(2) Broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent određuje se u rješenju iz članka 52. ovoga Zakona na temelju Liste procjene potreba korisnika za svaku osobu iz članka 12. ovoga Zakona pojedinačno prema sljedećim obvezujućim i kumulativno postavljenim mjerilima

1. vrsti oštećenja trećeg ili četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti

2. objektivnim materijalnim, odnosno socijalnim okolnostima u kojima korisnik živi, bilo samostalno ili u kućanstvu, i

3. specifičnim individualnim potrebama korisnika.

(3) Broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent određuje se u rasponima po skupinama korisnika razvrstanih prema vrsti i stupnju oštećenja u skladu sa stavkom 2. točkom 1. i stavkom 4. ovoga članka. Nakon što se utvrdi kojoj skupini korisnik pripada te se odredi broj sati usluge koji mu pripada ovisno o vrsti i stupnju oštećenja, taj se broj sati uvećava ili smanjuje prema mjerilima iz stavaka 5., 6. i 9. ovoga članka (mjerila za individualizaciju slučaja).

(4) Mjerila iz stavka 2. točke 1. ovoga članka razrađuju se prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja koje donosi Vlada Republike Hrvatske na temelju zakona kojim se uređuje jedinstveno tijelo vještačenja. Ako je predviđena primjena Barthelovog indeksa oštećenja funkcionalnih sposobnosti ili drugog odgovarajućeg indeksa odnosno mjere, rasponi se po skupinama korisnika usklađuju tako da odgovaraju potrebama određivanja broja sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent.

(5) Radi procjene objektivnih materijalnih, odnosno socijalnih okolnosti u kojima korisnik živi u smislu stavka 2. točke 2. ovoga članka, za određivanje broja sati osobne asistencije koju pruža osobni asistent osobito se vrednuju vrijeme što ga korisnik provodi s roditeljem njegovateljem odnosno njegovateljem ili njegovateljem na temelju drugih propisa i pomoćnikom u nastavi, vrijeme korištenja drugih socijalnih usluga na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te svi drugi oblici socijalne podrške korisnika. Ako korisnik živi u kućanstvu, obavezno se vrednuju broj te uzrast, kao i eventualna činjenica invaliditeta drugih članova kućanstva, a vrednuje se i činjenica da korisnik živi sam. Radi osiguranja načela optimalnosti socijalne podrške vrednuju se i materijalne okolnosti u kojima korisnik odnosno njegovo kućanstvo živi te sve druge okolnosti koje u pojedinačnom slučaju mogu utjecati na određivanje broja sati usluge osobne asistencije.

(6) Specifične individualne potrebe u smislu stavka 2. točke 3. ovoga članka obuhvaćaju posebne potrebe usko vezane uz osobnost korisnika usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent (različite sklonosti, navike, uobičajene dnevne i tjedne rutine, i sl.).

(7) Razradu mjerila iz stavaka 4. do 6. ovoga članka, kao i tablicu orijentacijske satnice usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent po skupinama korisnika (u daljnjem tekstu: tablica orijentacijske satnice), propisuje ministar pravilnikom iz članka 51. stavka 7. ovoga Zakona.

(8) Tablica orijentacijske satnice pokazuje uobičajene raspone broja sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent po svakom od triju mjerila iz stavka 2. ovoga članka.

(9) Dopušteno je u pojedinačnom slučaju priznati, po osnovi jednoga ili više mjerila iz stavka 2. ovoga članka, veći broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent od najvećeg broja sati koji je po pojedinom mjerilu predviđen u tablici orijentacijske satnice za skupinu kojoj korisnik pripada. Nije dopušteno priznati korisniku manji broj sati usluge osobne asistencije od najmanjeg broja sati predviđenog po pojedinom mjerilu u tablici orijentacijske satnice za skupinu kojoj korisnik pripada.

(10) Povećanje broja sati osobne asistencije koju pruža osobni asistent u skladu sa stavkom 9. ovoga članka mora biti obrazloženo u Listi procjene potreba korisnika tako da iz obrazloženja jasno i nedvojbeno proizlazi potreba za povećanom satnicom, kao i opravdanost razlike u broju priznatih sati usluge i broju sati predviđenih u orijentacijskoj tablici. Razlozi za povećanje broja sati moraju biti navedeni u rješenju o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent iz članka 52. ovoga Zakona.

(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 10 do 160 sati mjesečno.

(2) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe osobe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha trećeg i četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u rasponu od 30 do 40 sati mjesečno.

(3) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe osobe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha drugog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 do 20 sati mjesečno.

(4) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 120 do 160 sati mjesečno.

(5) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba trećeg stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 80 do 120 sati mjesečno.

(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 10 do 60 sati mjesečno.

(2) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja nema ostatka osjeta svjetla, koja živi sama ili ima utvrđena dodatna oštećenja ili kronične bolesti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 40 do 60 sati mjesečno.

(3) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 30 do 40 sati mjesečno.

(4) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida trećeg stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 do 20 sati mjesečno.

Osoba s invaliditetom koja je imenovana članom izvršnog tijela međunarodne organizacije može ostvariti uslugu osobne asistencije u većoj satnici od one propisane člancima 34. do 36. ovoga Zakona, u svrhu aktivnog izvršavanja obveza člana izvršnog tijela međunarodne organizacije.

(1) Učenik s teškoćama u razvoju može ostvariti potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik u ukupnom tjednom broju sati nastave, izvannastavnih aktivnosti i izvanškolskih aktivnosti propisanom rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda o priznavanju prava na potporu pomoćnika u nastavi.

(2) Prijedlog tjednog broja sati za pružanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik u ukupnom tjednom broju sati nastave, izvannastavnih aktivnosti i izvanškolskih aktivnosti propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.

DIO ČETVRTI CIJENA USLUGE I SUDJELOVANJE KORISNIKA U PLAĆANJU

(1) Pružatelj usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska uslugu pruža u mreži usluge osobne asistencije po cijeni koja se utvrđuje odlukom o utvrđivanju cijene usluge osobne asistencije koju donosi ministar i objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva.

(2) Za pružatelja usluge osobne asistencije čiji osnivač nije Republika Hrvatska, a koji uslugu osobne asistencije pruža u mreži usluge osobne asistencije, cijena usluge utvrđuje se ugovorom o pružanju usluge s Ministarstvom sklopljenim sukladno članku 65. ovoga Zakona.

(3) Pružatelj usluge osobne asistencije koji uslugu pruža izvan mreže usluge osobne asistencije cijenu usluge određuje samostalno.

(4) Način utvrđivanja cijene usluge osobne asistencije, koje se pružaju u mreži usluge osobne asistencije, pravilnikom propisuje ministar.

(1) Korisnik usluge osobne asistencije koji uslugu koristi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.

(2) Ako su prihodi korisnika usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka viši od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 1% cijene usluge, a ako su prihodi korisnika viši od dvije prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 2% cijene usluge.

(3) U iznos prihoda kojima je korisnik dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije ne uračunava se iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje člana obitelji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

(4) Iznos sudjelovanja u plaćanju cijene usluge osobne asistencije iz stavka 2. ovoga članka korisnik je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

O iznosu sudjelovanja korisnika u cijeni plaćanja usluge osobne asistencije odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije.

Ako korisnik nije obvezan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije sukladno članku 40. stavku 1. ovoga Zakona, plaćanje pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva.

DIO PETI NADLEŽNOST I POSTUPAK

POGLAVLJE I. NADLEŽNOST

(1) O pravu na uslugu osobne asistencije rješenjem odlučuje Zavod.

(2) O ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije sukladno pravilniku iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem odlučuje mjesno nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.

(3) O priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa rješenjem odlučuje Upravni odjel odnosno Gradski ured.

(1) Rješenje iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona donosi se na razdoblje do tri godine.

(2) Pružatelj usluge koji želi pružati uslugu nakon isteka roka određenog rješenjem kojim se odobrava pružanje usluge osobne asistencije dužan je najkasnije 60 dana prije isteka roka podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje usluge osobne asistencije.

(1) Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu osobe za koju je pokrenut postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije.

(2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta odnosno boravišta na području Republike Hrvatske.

(3) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta korisnika.

(4) Mjesna nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba utvrđuje se prema sjedištu pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona.

Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu odnosno boravištu u Republici Hrvatskoj učenika s teškoćama u razvoju za kojeg je Upravni odjel odnosno Gradski ured pokrenuo postupak za priznavanje prava na potporu pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika te rješenjem odredio primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.

(1) Mjesna nadležnost za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta određuje se prema mjestu u kojemu se zatekla, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak.

(2) Za druge osobe izvan mjesta svog prebivališta te osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan Zavod na čijem se području zateknu.

(1) Mjesna nadležnost za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta određuje se prema mjestu u kojemu se zatekla, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak.

(2) Za druge osobe izvan mjesta svog prebivališta te osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan Upravni odjel odnosno Gradski ured na čijem se području zateknu.

POGLAVLJE II. POSTUPAK

(1) Usluga osobne asistencije može se pružati na temelju

– rješenja Zavoda ili

– ugovora sklopljenog između korisnika i pružatelja usluge.

(2) Korisnik odnosno podnositelj zahtjeva predlaže pružatelja usluge osobne asistencije.

(3) Korisnik koji uslugu osobne asistencije koristi na temelju ugovora iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka u cijelosti snosi troškove usluge.

(1) Postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti pokreće se na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela, kao i na temelju činjenica koje su u drugim postupcima utvrdili stručni radnici Zavoda.

(3) Postupak za utvrđivanje ispunjavanja mjerila za pružanje usluge osobne asistencije pokreće se na zahtjev osobe ovlaštene za zastupanje ustanove, udruge, vjerske zajednice ili druge pravne osobe.

(1) Potrebu za uslugom osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, broj sati usluge te opravdanost pružanja usluge od strane člana obitelji procjenjuje Komisija za procjenu potrebe korisnika na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i druge dokumentacije.

(2) Komisija iz stavka 1. ovoga članka u suradnji s korisnikom usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj odnosno njegovim zakonskim zastupnikom izrađuje Listu procjene potreba za svakog korisnika.

(3) Komisiju iz stavka 1. ovoga članka čine socijalni radnik i psiholog kao stručni radnici Zavoda i predstavnik organizacije civilnog društva korisničke skupine kojoj pripada osoba za koju se traži usluga.

(4) Članove Komisije iz stavka 1. ovoga članka imenuje Zavod.

(5) Komisija iz stavka 1. ovoga članka sastaje se na poziv stručnog radnika Zavoda.

(6) U svrhu procjene potreba korisnika za uslugom osobne asistencije stručni radnik Zavoda s članovima Komisije iz stavka 1. ovoga članka procjenjuje potrebu terenskog obilaska korisnika.

(7) Pravilnikom ministra uređuju se sastav i kriteriji za imenovanje članova Komisije za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije, način njezina rada, oblik i sadržaj Liste procjene potreba korisnika, mjerila i broj sati usluge osobne asistencije te druga pitanja vezana uz procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije u skladu s ovim Zakonom.

(1) Postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije je žuran.

(2) Ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

(3) Ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

(1) Postupak za priznavanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa je žuran.

(2) Ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Upravni odjel odnosno Gradski ured dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

(3) Ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Upravni odjel odnosno Gradski ured dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Pravo na uslugu osobne asistencije priznaje se od dana izvršnosti rješenja o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije iz članka 52. ovoga Zakona.

(1) Za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije i podataka danih u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije podnositelj zahtjeva odnosno korisnik prava odgovara materijalno i kazneno.

(2) Sudovi, financijske institucije i druga tijela dužni su, sukladno nadležnosti, na zahtjev Zavoda, bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana, dostaviti podatke o prihodima ili imovini podnositelja zahtjeva i članovima kućanstva.

(1) Ako je za odlučivanje o pravu na uslugu osobne asistencije potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

(2) Ako se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravu na uslugu osobne asistencije u vezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, Ministarstvo može, prije donošenja rješenja o žalbi, pribaviti nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

(1) Korisnik prava na uslugu osobne asistencije dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje usluge najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.

(2) Na osnovi obavijesti korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti Zavod će donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje usluge.

(3) Javna ustanova koja obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja dužna je obavijestiti Upravni odjel odnosno Gradski ured o svakoj promjeni koja utječe na daljnje osiguravanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa.

(1) Korisniku koji se nalazi u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od 30 dana rješenjem se utvrđuje mirovanje prava na uslugu osobne asistencije.

(2) Korisniku koji se nalazi u zdravstvenoj ustanovi te boravku u inozemstvu u neprekidnom trajanju duljem od šest mjeseci rješenjem se utvrđuje prestanak prava na uslugu osobne asistencije.

(1) Protiv prvostupanjskog rješenja dopuštena je žalba

(2) O žalbi protiv rješenja Zavoda odlučuje Ministarstvo.

(3) O žalbi protiv rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba odlučuje Ministarstvo.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(5) O žalbi protiv rješenja Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda iz članka 43. stavka 3. ovoga Zakona odlučuje ministarstvo nadležno za obrazovanje.

(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(1) Žalba izjavljena protiv rješenja donesenog u postupku priznavanja prava na uslugu osobne asistencije ne odgađa izvršenje rješenja.

(2) Žalba izjavljena protiv rješenja donesenog u postupku priznavanja prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa ne odgađa izvršenje rješenja.

(1) Troškovi postupka za ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije osiguravaju se u državnom proračunu.

(2) Troškovi postupka za ostvarivanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa osiguravaju se u državnom proračunu.

DIO ŠESTI MREŽA, STANDARDI I UGOVARANJE USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE

(1) Usluga osobne asistencije može se pružati u mreži i izvan mreže usluge osobne asistencije.

(2) Mrežom usluge osobne asistencije određuje se potreban broj usluge za područje Republike Hrvatske.

(3) Odluku o mreži usluge osobne asistencije donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i dostupna je na mrežnim stranicama Ministarstva.

(4) Uslugu osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije pružaju dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući kojima je osnivač Republika Hrvatska te pravne osobe s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor o pružanju usluge osobne asistencije sukladno članku 65. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije drukčije određeno.

(5) Uslugu osobne asistencije izvan mreže usluga osobne asistencije pružaju pravne osobe koje imaju izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona.

Usluga osobne asistencije pruža se u skladu sa standardima kvalitete za pružanje usluge osobne asistencije koje pravilnikom propisuje ministar.

(1) Ministarstvo po potrebi raspisuje javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje usluge osobne asistencije sukladno iskazanim potrebama u mreži usluge osobne asistencije.

(2) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti svi pružatelji usluge osobne asistencije koji imaju izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.

(3) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka čini prijava na javni poziv te dokumentacija propisana pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka.

(4) Nepotpune ponude odnosno ponude koje nisu izrađene sukladno uvjetima određenima pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka neće se razmatrati.

(5) Ponudu nisu dužni podnijeti pružatelji usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska i pružatelji usluge osobne asistencije s kojima Ministarstvo ima sklopljene ugovore o pružanju usluge osobne asistencije u mreži sukladno članku 65. ovoga Zakona.

(6) Obrasce za podnošenje prijave na javni poziv, način i uvjete sklapanja ugovora o pružanju usluge osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije pravilnikom propisuje ministar.

(1) Za pružanje usluge osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije s pružateljima usluge čiji osnivač nije Republika Hrvatska, Ministarstvo provodi postupak sklapanja ugovora za pružanje usluge osobne asistencije.

(2) Postupak sklapanja ugovora za pružanje usluge osobne asistencije između Ministarstva i odabranog pružatelja usluge provodi se sukladno pravilniku iz članka 64. stavka 6. ovoga Zakona.

DIO SEDMI REGISTAR, EVIDENCIJA, DOKUMENTACIJA I STATISTIČKA IZVJEŠĆA

(1) Registar pružatelja usluge osobne asistencije vodi Ministarstvo u elektroničkom obliku i javno je dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva, a sastavni je dio registra pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi koji se vodi sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

(2) Sadržaj i način vođenja registra pružatelja usluge osobne asistencije pravilnikom propisuje ministar.

U roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb upisuje pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona u registar.

Pružatelj usluge osobne asistencije dužan je korisnika usluge osobne asistencije upisati u evidenciju korisnika usluge, a zaprimljeni zahtjev za pružanje usluge upisati u evidenciju zaprimljenih zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, sukladno pravilniku iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona.

(1) Zavod, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i pravna osoba iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona dužni su voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima usluge osobne asistencije i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz stavka 4. ovoga članka.

(2) Zavod, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i pravna osoba iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona dužni su Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.

(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuje se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.

(4) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije pravnih osoba koje pružaju uslugu osobne asistencije propisuje ministar pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi te sadržaju obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća sustava socijalne skrbi.

DIO OSMI NADZOR

Upravni nadzor nad zakonitošću rada Zavoda u postupcima ostvarivanja prava na uslugu osobne asistencije provodi Ministarstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

Inspekcijski nadzor nad radom pružatelja usluge osobne asistencije provodi Ministarstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

DIO DEVETI NAKNADA ŠTETE

Korisnik koji je ostvario pravo na uslugu osobne asistencije na koju nije imao pravo dužan je nadoknaditi štetu za ostvarenu nepripadajuću uslugu ako

– je na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili morao znati da su neistiniti odnosno netočni ili je na drugi način neosnovano ostvario pravo na uslugu osobne asistencije na koju nije imao pravo ili ju je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada

– je ostvario pravo na uslugu osobne asistencije zbog toga što nije prijavio promjenu koja utječe na prestanak ili opseg usluge, a znao je ili je morao znati za tu promjenu.

Pri utvrđivanju prava na naknadu štete primjenjuje se zakon kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(1) Kada utvrdi da je nastala šteta iz članka 72. ovoga Zakona, Zavod poziva korisnika da u određenom roku nadoknadi nastalu štetu.

(2) Ako šteta ne bude nadoknađena u određenom roku, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi naknade štete putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod.

(1) Zavod može s obveznikom naknade štete sklopiti nagodbu o načinu i vremenu naknade štete, uvažavajući njegove prihode, imovinsko stanje i socijalni položaj, uz mogućnost odgode plaćanja duga i/ili obročne otplate duga za razdoblje do najduže pet godina.

(2) Ako se sklapa nagodba o obročnoj otplati duga, u nagodbi se utvrđuje ukupan broj i iznos obroka i rokovi plaćanja.

(3) Nagodba iz stavka 1. ovoga članka ima snagu ovršne isprave.

(4) Ako obveznik naknade štete ne plati uzastopno tri obroka sukladno sklopljenoj nagodbi, potraživanje će se naplatiti u cijelosti.

(5) Obveznik naknade štete dužan je Zavodu dostavljati dokaze o izvršenim uplatama u skladu s nagodbom iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Zavod je dužan voditi evidenciju o sklopljenim nagodbama s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu duga, vremenu i načinu povrata te o tome do 15. siječnja svake godine za prethodnu godinu dostavljati izvješće Ministarstvu.

(1) Zavod može na prijedlog obveznika naknade štete odlučiti da se njegov dug po osnovi naknade štete djelomično ili u cijelosti otpiše ako utvrdi da podnositelj prijedloga nije u mogućnosti naknaditi štetu bez ugrožavanja podmirenja osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba, uzimajući u obzir njegove prihode, imovinsko stanje i socijalni položaj.

(2) Ako podnositelj prijedloga za otpis duga živi u kućanstvu, prilikom odlučivanja o podnesenom prijedlogu u obzir se uzimaju i prihodi, imovinsko stanje i socijalni položaj članova njegova kućanstva.

(3) Prijedlog za otpis duga može se podnijeti najkasnije do dana podnošenja tužbe radi naknade štete sudu putem nadležnog državnog odvjetništva.

(4) Ako dug obveznika naknade štete koji se otpisuje iznosi 1320,00 eura ili više, Zavod može na prijedlog obveznika naknade štete odlučiti da se dug djelomično ili u cijelosti otpiše, samo uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(5) Zavod je dužan voditi evidenciju o otpisu tražbine obveznicima naknade štete s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu ukupnog duga i iznosu duga koji se otpisuje te o tome do 15. siječnja svake godine za prethodnu godinu dostavljati izvješće Ministarstvu.

(6) Zavod će po službenoj dužnosti otpisati potraživanje prema obvezniku naknade štete ako nastupi zastara naplate potraživanja prema zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi.

(7) Ispunjenost uvjeta za otpis duga utvrđuje se u skladu s pravilnikom kojim se uređuje otpis duga u sustavu socijalne skrbi koji donosi ministar.

Pružatelj usluge osobne asistencije koji je ostvario nepripadajuću naknadu za uslugu osobne asistencije koju nije pružio korisniku dužan je izvršiti povrat iznosa nepripadajuće naknade Republici Hrvatskoj.

Kada pružatelj usluge osobne asistencije nije izvršio povrat nepripadajuće naknade za uslugu osobne asistencije koju nije pružio, Republika Hrvatska ovlaštena je podnijeti tužbu radi povrata nepripadajuće naknade putem nadležnog državnog odvjetništva na temelju dokumentacije koju dostavlja Zavod.

DIO DESETI PREKRŠAJNE ODREDBE

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 26.540,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako

1. pruža uslugu osobne asistencije za koju nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge iz članka 27. ovoga Zakona

2. nastavi s pružanjem usluge osobne asistencije nakon donošenja odluke o prestanku pružanja usluge, suprotno članku 28. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona

3. nastavi s pružanjem usluge osobne asistencije nakon izvršnosti rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, suprotno članku 28. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 26.540,00 eura kaznit će se za prekršaj prekršajno odgovorna pravna osoba osnivač ako

1. dom socijalne skrbi koji je osnovala prema zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi pruža uslugu osobne asistencije bez izvršnog rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz članka 43. stavka 2. i članka 27. ovoga Zakona

2. centar za pomoć u kući koji je osnovala prema zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi pruža uslugu osobne asistencije bez izvršnog rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz članka 43. stavka 2. i članka 27. ovoga Zakona.

(4) Za prekršaje iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi osnivaču novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura.

(5) Za prekršaje iz stavka 3. točaka 1. i 2. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba osnivač novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 6630,00 eura.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako primi u radni odnos radnika za kojeg postoji zapreka za zapošljavanje iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj Zavod ako

1. ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno članku 69. stavku 1. ovoga Zakona

2. evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona

3. Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu sukladno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u Zavodu novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući ako

1. ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno članku 69. stavku 1. ovoga Zakona

2. evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona

3. Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu sukladno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona.

(4) Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u domu socijalne skrbi i centru za pomoć u kući novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se za prekršaj udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba koja osim obavljanja svoje djelatnosti pruža i socijalne usluge ako

1. ne vodi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad sukladno članku 69. stavku 1. ovoga Zakona

2. evidenciju i dokumentaciju o korisnicima, vrstama usluga i drugim pitanjima važnim za rad ne vodi na način i sa sadržajem propisanim pravilnikom iz članka 69. stavka 4. ovoga Zakona

3. Ministarstvu za statističke svrhe ne dostavi godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu sukladno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona.

(6) Za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi iz stavka 5. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3980,00 eura kaznit će se Zavod ako

1. ne vodi evidenciju o sklopljenim nagodbama s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu duga, vremenu i načinu povrata sukladno članku 75. stavku 6. Zakona

2. do 15. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu ne dostavi Ministarstvu izvješće o sklopljenim nagodbama sukladno članku 75. stavku 6. ovoga Zakona

3. ne vodi evidenciju o otpisu tražbine obveznicima naknade štete s podacima o imenu i prezimenu obveznika naknade štete, iznosu ukupnog duga i iznosu duga koji se otpisuje sukladno članku 76. stavku 5. ovoga Zakona

4. do 15. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu ne dostavi Ministarstvu izvješće o otpisu tražbine za prethodnu godinu sukladno članku 76. stavku 5. ovoga Zakona.

(8) Za prekršaj iz stavka 7. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u Zavodu novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura.

DIO JEDANAESTI PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

(1) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravilnike iz članka 25. stavka 2., članka 39. stavka 4., članka 51. stavka 7., članka 63., članka 64. stavka 6., članka 66. stavka 2., članka 69. stavka 4. i članka 76. stavka 7. ovoga Zakona.

(2) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluke iz članka 39. stavka 1. i članka 62. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Ministar nadležan za obrazovanje će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu članka 9. ovoga Zakona donijeti pravilnik iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.

(1) Pružatelj usluge osobne asistencije koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima s Ministarstvom sklopljen ugovor za provedbu programa usmjerenih osiguravanju usluge osobne asistencije nastavit će s pružanjem usluge do roka utvrđenog ugovorom i po uvjetima dokumentacije poziva na dostavu projektnih prijedloga na temelju kojeg je ugovor sklopljen.

(2) Pružatelj usluge osobne asistencije koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ima sklopljen ugovor o pružanju usluge osobne asistencije s Ministarstvom i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, a koji je sufinanciran iz sredstava Europskog socijalnog fonda, nastavit će s pružanjem usluge do roka utvrđenog ugovorom i po uvjetima dokumentacije poziva na dostavu projektnih prijedloga na temelju kojeg je ugovor sklopljen.

(1) Osobni asistent koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pruža uslugu osobne asistencije na temelju ugovora o radu sklopljenim s pružateljem usluge kroz programe i projekte, a ne ispunjava uvjete iz članka 18. ovoga Zakona, može i dalje pružati uslugu osobne asistencije do isteka ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2023.

(2) Komunikacijski posrednik koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pruža uslugu osobne asistencije na temelju ugovora o radu sklopljenim s pružateljem usluge kroz programe i projekte, a ne ispunjava uvjete iz članka 19. ovoga Zakona, može i dalje pružati uslugu osobne asistencije do isteka ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2023.

(3) Videći pratitelj koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pruža uslugu osobne asistencije na temelju ugovora o radu sklopljenim s pružateljem usluge kroz programe i projekte, a ne ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona, može i dalje pružati uslugu osobne asistencije do isteka ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2023.

(1) Do stupanja na snagu članka 19. stavka 2. ovoga Zakona komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, mora imati završen program osposobljavanja za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(2) Do stupanja na snagu članka 19. stavka 4. podstavka 2. ovoga Zakona komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, mora imati završen program osposobljavanja za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

(3) Do stupanja na snagu članka 19. stavka 5. podstavka 2. ovoga Zakona komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona, mora imati završen program osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. srpnja 2023., osim članka 1. stavka 2., članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4., članka 5. točaka 7. do 10., članka 7. stavaka 4. i 5., članka 8. stavaka 2. i 3., članka 9., članka 10. stavka 3., članka 11. stavka 3., članka 17., članka 23. stavka 7., članka 24. stavka 2., članka 38., članka 43. stavka 3., članka 46., članka 48., članka 53., članka 57. stavka 3., članka 59. stavaka 5. i 6., članka 60. stavka 2. i članka 61. stavka 2. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2024. te članka 19. stavka 2., stavka 4. podstavka 2. i stavka 5. podstavka 2., članka 21. i članka 22. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. srpnja 2024.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 157/25 od 30.12.2025.