Zakon o elektroničkoj trgovini

(1) Ovim se Zakonom uređuje pružanje usluga informacijskog društva, odgovornost davatelja usluga informacijskog društva, te pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku.

(2) Odredbe se ovoga Zakona ne primjenjuju na zaštitu podataka, područje oporezivanja, javnobilježničku djelatnost, zastupanje stranaka i zaštitu njihovih interesa pred sudovima, te na igre na sreću s novčanim ulozima, uključujući lutrijske igre, igre u casinima, kladioničke igre i igre na sreću u automatima, a u skladu s odredbama posebnih zakona koji uređuju odnosna područja.

Članak 1.a

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebice elektroničke trgovine (»Direktiva o elektroničkoj trgovini«).

Prijelazne i završne odredbe iz NN 67/25 od 09.04.2025.

Davatelj usluga informacijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužan je postupati i pružati usluge u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske.

(1) Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike Hrvatske.

(2) Iznimno, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u sljedećim područjima

– autorsko pravo i srodna prava, kao i prava industrijskog vlasništva,

– emisija elektroničkog novca ako je to kao iznimka propisano,

– u područjima uređenim posebnim propisima o tržištu kapitala u skladu sa člankom 44. stavkom 2. Direktive Vijeća broj 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na društva za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS),

– u područjima uređenim posebnim propisom o osiguranju u skladu sa člankom 30. i Glavom IV. Direktive Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te kojom se vrše izmjene i dopune Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ, člancima 7. i 8. Druge Direktive Vijeća 88/357/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona, propisa i administrativnih odredbi, koja se odnosi na direktno neživotno osiguranje te koja utvrđuje odredbe koje će olakšati učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i kojom se vrši izmjena i dopuna direktive 73/239/EEZ, člankom 4. Direktive 90/619/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje, koja predviđa odredbe kako bi se omogućilo djelotvorno ostvarivanje slobode pružanja usluga i koja mijenja Direktivu 79/267/EEZ, glavom IV Direktive 92/96/EEZ o koordinaciji zakona, propisa i administrativnih odredbi koje se odnose na izravno životno osiguranje i koja mijenja direktive 79/267/EEZ i 90/619/EEZ,

– formalnu valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana uz nekretnine, kad takvi ugovori podliježu obveznim formalnim zahtjevima prema posebnim propisima,

– ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,

– sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,

– dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 30/14

(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan korisnicima i nadležnim tijelima državne uprave Republike Hrvatske pružiti informacije kao što su

– ime i prezime ili tvrtku davatelja usluga,

– sjedište obrta ili sjedište pravne osobe davatelja usluga,

– ostale podatke o davatelju usluga na temelju kojih korisnik može brzo i nesmetano stupiti s njim u vezu, uključujući elektroničku adresu putem koje je moguće uspostaviti izravan kontakt,

– broj sudskog ili drugoga javnog registra u koji je davatelj usluga upisan, te podatke o registru,

– pojedinosti o nadležnom tijelu, ako djelatnost davatelja usluga podliježe službenom nadzoru,

– u pogledu posebno reguliranih djelatnosti/profesija

§ profesionalna ili slična institucija kod koje je davatelj usluga registriran,

§ profesionalni naziv i zemlja koja ga je odobrila,

§ uputa o profesionalnim pravilima u zemlji u kojoj se obavlja djelatnost i mjestu njihove dostupnosti,

– porezni broj ako je davatelj usluga obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

(2) Ako davatelj usluga prikazuje cijene, one moraju biti jasno i nedvosmisleno naznačene, a posebno se mora naznačiti jesu li u prikazane cijene uključeni troškovi dostave, ostali manipulativni troškovi, porez i drugi troškovi koji na bilo koji način utječu na prikazanu cijenu.

Davatelj usluga dužan je osigurati da svaki podatak iz komercijalnog priopćenja, koji je dijelom ili u cijelosti usluga informacijskog društva, jasno i nedvosmisleno zadovoljava sljedeće uvjete

– da je komercijalno priopćenje moguće kao takvo jasno identificirati u trenutku kada ga korisnik primi,

– da je osobu u čije je ime sastavljeno komercijalno priopćenje moguće jasno identificirati,

– da svaki promotivni poziv za stavljanje ponude iz komercijalnog priopćenja (uključujući popuste i poklone) mora biti jasno identificiran kao takav,

– da uvjeti koji se moraju ispunjavati za stavljanje ponude iz komercijalnog priopćenja moraju biti lako dostupni, te predočeni jasno i nedvosmisleno.

Korištenje elektroničke pošte u svrhu slanja neželjene elektroničke komunikacije (netraženoga komercijalnog priopćenja) dopušteno je samo uz prethodni pristanak osobe kojoj je takva vrsta komunikacije namijenjena, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje područje telekomunikacija (elektroničkih komunikacija).

III. ISPRAVE U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

(1) Sklapanje ugovora moguće je elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

(2) Ponuda i prihvat ponude mogu se dati elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom obliku.

(3) Kada se elektronička poruka, odnosno elektronički oblik koristi kao oblik u sklapanju ugovora, takvu ugovoru neće se osporiti pravna valjanost samo na temelju činjenice da je sastavljen u obliku elektroničke poruke, odnosno u elektroničkom obliku.

(4) Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na sljedeće ugovore

– imovinske, predbračne, odnosno bračne ugovore i druge ugovore koje uređuje Obiteljski zakon,

– ugovore o opterećenju i otuđenju imovine za koje je potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb,

– ugovore o ustupu i raspodjeli imovine za života, ugovore o doživotnom uzdržavanju, ugovore o dosmrtnom uzdržavanju i sporazume u vezi s nasljeđivanjem, ugovore o odricanju od nasljedstva, ugovore o prijenosu nasljednog dijela prije diobe, oporučne poslove i druge ugovore koje uređuje Zakon o nasljeđivanju,

– darovne ugovore,

– ugovore o prijenosu prava vlasništva na nekretninama ili druge pravne poslove kojima se uređuju stvarna prava na nekretninama, osim ugovora o najmu i zakupu nekretnina,

– druge ugovore za koje je posebnim zakonom propisano da se sastavljaju u obliku javnobilježničkog akta, odnosno isprave,

– ugovore i očitovanja volje jamaca, ako je jamac osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti.

Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose proizašle iz ili u vezi s ugovorima sklopljenima elektroničkim putem ili u elektroničkom obliku primjenjivat će se odredbe Zakona o obveznim odnosima, odnosno odgovarajući propis koji uređuje ugovorne odnose.

Kada se kao pretpostavka valjanosti i nastanka ugovora traži potpis osobe, smatrat će se da tome uvjetu udovoljava elektronička poruka potpisana elektroničkim potpisom u skladu s odredbama Zakona o elektroničkom potpisu.

(1) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati na jasan, razumljiv i nedvosmislen način podatke i obavijesti

– različiti stupnjevi koji slijede u postupku sklapanja ugovora,

– ugovorne odredbe,

– opći uvjeti poslovanja ako su sastavni dio ugovora,

– jezici ponuđeni za sklapanje ugovora,

– kodeksi postupanja u skladu s kojima postupaju davatelji usluga i informacije o tome kako se ti kodeksi mogu pregledati elektroničkim putem.

(2) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga informacijskog društva, osigurati tehnička sredstva za prepoznavanje i ispravljanje pogrešnog unosa podataka u poruku prije njezine predaje ili slanja.

(3) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu ugovoriti odstupanje od odredaba iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

Ugovorne odredbe i odredbe općih uvjeta poslovanja ugovora sklopljenih u elektroničkom obliku koje sklapaju davatelji usluga informacijskog društva moraju biti dostupne korisnicima usluga na način da im je omogućeno njihovo spremanje, ponovno korištenje i reproduciranje.

(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora bez odgode elektroničkim putem, posebnom elektroničkom porukom, potvrditi primitak elektroničke poruke koja sadrži ponudu ili prihvat ponude za sklapanje ugovora.

(2) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim ugovornim odnosima mogu ugovoriti odstupanje od odredbe stavka 1. ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj izjednačenog oblika individualne komunikacije.

(1) Ugovor u elektroničkom obliku sklopljen je onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu.

(2) Ponuda i prihvat, te druga očitovanja volje poduzeta elektroničkim putem, primljena su kada im osoba kojoj su upućena može pristupiti.

(3) Kod potrošačkih ugovora nije dopušteno isključiti primjenu odredbe stavka 2. ovoga članka.

IV. Tehničko omogućavanje pristupa i prijenosa informacija na komunikacijskoj mreži

(1) Odredba članka 4. stavka 2. podstavka 8. Zakona o elektroničkoj trgovini (»Narodne novine«, br. 173/03.) prestaje važiti 31. prosinca 2008. (2) Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredaba članaka 4., 5.a i 21.a ovoga Zakona koje stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 36/09

Prestao važiti.

Prestao važiti.

Davatelj usluga koji putem elektroničkog upućivanja otvori pristup trećim podacima nije odgovoran za te informacije

– ako nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka u tim informacijama, kao i o sudskim postupcima vezanim za naknadu štete koja bi proizlazila iz nedopuštenog djelovanja korisnika ili sadržaja pohranjenih podataka i ako nije bio niti mogao biti upoznat sa činjenicama ili okolnostima iz kojih bi nedopuštena aktivnost korisnika bila očigledna,

– ako odmah čim je saznao ili postao svjestan da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.

Odredbe ovoga Zakona, a posebno odredbe članka 16., članka 17., članka 18. i članka 19., nemaju nikakav utjecaj na ovlast sudova i drugih nadležnih tijela Republike Hrvatske da u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, a na zahtjev ovlaštene osobe, nalažu davateljima usluga informacijskog društva i njihovim korisnicima otklanjanje i sprječavanje povreda važećih propisa, te da prema njima poduzimaju i druge na zakonu zasnovane mjere.

V. PROVOĐENJE ZAKONA

DJELOKRUG NADLEŽNOG TIJELA Članak 21.a

(1) Nadležno tijelo obavlja funkciju tijela za vezu, funkciju međunarodne suradnje i obavještavanja te poticajne, savjetodavne i ostale poslove utvrđene ovim Zakonom. (2) Nadležno tijelo najmanje za svake tri godine izrađuje izvješće o ugovorima koje nije moguće sklopiti u elektroničkom obliku s obrazloženjem razloga i dostavlja ga Vladi Republike Hrvatske i Europskoj komisiji. (3) Nadležno tijelo određuje jedno ili više tijela za vezu i dostavlja njihove kontakt-podatke državama članicama i Europskoj komisiji. Tijelo za vezu surađuje s tijelima za vezu drugih država članica i Europskom komisijom te mora biti stalno dostupno putem elektroničkih sredstava. (4) Tijelo za vezu iz stavka 3. ovoga članka osigurava: – opće informacije o ugovornim pravima i obvezama te o postupcima za pritužbu i druga pravna sredstva, uključujući moguće stvarne posljedice pokretanja postupka, – sve potrebne informacije koje se tiču tijela, udruženja i organizacija zaduženih za davanje daljnjih informacija ili praktične pomoći, – pomoć i podatke koje zahtijevaju druge države članice ili Europska komisija putem elektroničkih sredstava. (5) Nadležno tijelo potiče izradu kodeksa ponašanja za trgovačka i profesionalna udruženja te udruženja potrošača, kodeksa ponašanja u svezi sa zaštitom maloljetnika, zaštitom prava osoba s invaliditetom i zaštitom ljudskog dostojanstva te prati njihovo provođenje. Nadležno tijelo osigurava dostupnost kodeksa ponašanja u elektroničkom obliku u skladu sa zakonom koji uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, uređuje pristup informacijama od javnog značaja, prati njihov utjecaj na praksu, navike i običaje u vezi s elektroničkim poslovanjem. O pripremi prijedloga kodeksa ponašanja nadležno tijelo obavještava Europsku komisiju. (6) Nadležno tijelo o zaprimljenim pravomoćnim odlukama suda i upravnih tijela odnosno o zaprimljenim odlukama arbitraže te o praksi, običajima i navikama u vezi s elektroničkim poslovanjem i uslugama informacijskog društva obavještava Europsku komisiju te ih objavljuje na svojim web-stranicama u skladu sa zakonom koji uređuje pravo na pristup informacijama.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavljaju tržišni inspektori središnjeg tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove u skladu s ovlastima određenim posebnim zakonom.

(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.

SUDSKA ZAŠTITA Članak 22.a

(1) Onaj tko smatra da davatelj usluga krši neko njegovo pravo, može podnijeti tužbu nadležnom sudu u skladu sa zakonom. (2) Na zahtjev tužitelja sud može odrediti javnu objavu odluke o trošku tuženika. (3) Sud pravomoćne odluke dostavlja nadležnom tijelu.

PRIVREMENE MJERE Članak 22. b

(1) Onaj tko smatra da davatelj usluga krši neko njegovo pravo, može nadležnom sudu podnijeti zahtjev za određivanje privremene mjere. Ako ovim Zakonom nije propisano drugačije, u postupku za određivanje privremene mjere primjenjuju se odredbe zakona koji uređuju pitanja ovrhe i osiguranja. (2) Sud može privremenom mjerom: – zabraniti radnje ili postupke koji mogu dovesti do kršenja prava ili nastavak već započetih kršenja, – ograničiti pružanje usluga informacijskog društva na način da naredi davatelju usluga da ukloni ili onemogući pristup podacima. (3) Sud može odrediti privremenu mjeru i bez saslušanja suprotne strane ako podnositelj zahtjeva dokaže vjerojatnim da bi odgađanje određivanja privremene mjere onemogućilo postizanje njezinog cilja ili uzrokovalo teško nadoknadivu štetu podnositelju. (4) Postupak za određivanje privremene mjere u slučaju iz stavka 1. ovoga članka je hitan.

IZVANSUDSKO RJEŠAVANJE SPOROVA Članak 22.c

(1) Davatelj usluga i primatelj usluga za rješavanje međusobnih sporova mogu ugovoriti provedbu postupka arbitraže, odnosno mirenja. (2) Za postupak pred arbitražom, odnosno pred izmiriteljem primjenjuju se odredbe zakona koji uređuju te postupke. (3) Na zahtjev tužitelja arbitraža može odrediti javnu objavu odluke o trošku tuženika. (4) Arbitraža dostavlja odluke nadležnom tijelu, u skladu sa zakonom koji regulira arbitražne postupke, te ga obavještava i o praksi, običajima i navikama u svezi s elektroničkim poslovanjem

VI. KAZNENA ODREDBA

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba davatelj usluga informacijskog društva

– ako prekrši opće obveze o informiranju (članak 6.),

– ako prekrši obvezu informiranja u komercijalnom priopćenju (članak 8.),

– ako prekrši obvezu osiguranja dostupnosti podataka za sklapanje ugovora (članak 12.),

– ako suprotno članku 13. ovoga Zakona ne omogući pristup odredbama ugovora i općim uvjetima poslovanja na način da ih korisnik može spremiti, ponovno koristiti i reproducirati,

– ako prekrši obveze propisane člankom 21. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona,

– ako ne omogući pristup računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode ne predoči ili ne dostavi potrebne podatke ili dokumentaciju, a radi provedbe inspekcijskog nadzora (članak 22. stavak 2.).

(2) Za počinjeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi davatelju usluga informacijskog društva.

(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba – davatelj usluga informacijskog društva, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.

(4) U osobito teškim povredama iz stavka 1. i 3. ovoga članka ili u slučaju ponavljanja povreda iz navedenih stavaka, sud može izreći zabranu obavljanja djelatnosti iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona davatelju usluga informacijskog društva i odgovornoj osobi u pravnoj osobi davatelju usluga informacijskog društva na određeno vrijeme u trajanju od 3 do 6 mjeseci.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Brisan.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti članci 16., 17., 18. i 21. Zakona o elektroničkoj trgovini (»Narodne novine«, br. 173/03., 67/08., 36/09., 130/11., 30/14. i 32/19.).

(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Odluka o imenovanju Koordinatora za digitalne usluge (»Narodne novine«, br. 19/24.).

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.