Gž R-976/2016-4 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-976/2016-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., iz R., OIB: ... zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. A. " d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-9846/13-36 od 7. lipnja 2016., 30. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-9846/13-36 od 7. lipnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke.

r i j e š i o j e

Djelomično se uvažava žalba tuženika pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-9846/13-36 od 7. lipnja 2016. ukida u pobijanom dijelu pod točkama II. i VI. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 21. lipnja 2013. godine.

II. Nalaže se tuženiku H. A.-A.-B. d.d. Z., OIB: ... da tužitelju D. B., iz R., OIB: ... u roku od 8 dana isplati s osnova neisplaćenih plaća iznos od 321.183,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 10.000,00 kuna počevši od 15. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. rujna 2014. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. listopada 2014. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. studenoga 2014. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. veljače 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. ožujka 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. travnja 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. rujna 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. listopada 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. studenoga 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. veljače 2016. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. travnja 2016. godine pa do isplate,

- 14.818,24 kuna počevši od 15. svibnja 2016. godine pa do isplate.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 321.183,04 kuna.

IV. Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen dana 15. prosinca 2010. godine između tužitelja i tuženika s danom 12. svibnja 2016. godine.

V. Nalaže se tuženiku H. A.-A.-B. d.d. Z., OIB: ...da tužitelju D. B., iz R., OIB: ... u roku od 8 dana isplati s osnova naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 118.750,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. lipnja 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

VI Nalaže se tuženiku H. A.-A.-B. d.d. Z., OIB: ... da tužitelju D. B., iz R., OIB: ... u roku od 8 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 33.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. lipnja 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova u iznosu od 31.875,00 kuna odbija kao neosnovan."

Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I.,II.,IV.,V. i VI. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01.,117/03.,88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH) dalje ZPP. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je ocjena dopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu tužitelju iz Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21. lipnja 2013. S tim u svezi predmet spora je i zahtjev tužitelja - radnika za određivanjem dana prestanka radnog odnosa (sudski raskid ugovora o radu). Konačno, predmet spora u ovoj fazi postupka jesu zahtjevi tužitelja za naknadom plaće te za naknadom štete.

Između parničnih stranaka nisu sporne slijedeće činjenice koje uostalom proizlaze iz isprava koje se nalaze u spisu:

- da je između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, dana 15. prosinca 2010. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme,

- da je navedenim ugovorom određeno kako će radnik (tužitelj) obavljati poslove na radnom mjestu voditelj poslovnice tipa B,

- da su dana 28. travnja 2011. i 23. veljače 2012. između parničnih i ugovornih stranaka zaključeni aneksi ugovora o radu čiji su predmet plaća radnika (tužitelja),

- da je dana 21. lipnja 2013. tuženik kao poslodavac donio "Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu" u kojoj se odluci u izreci navodi kako se radniku otkazuje ugovor o radu s pripadajućim aneksima "zbog promijenjenih uvjeta ugovora o radu uz istodobnu ponudu za sklapanjem ugovora pod izmijenjenim uvjetima",

- da se u obrazloženju Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu navodi kako je uprava tuženika 3. veljače 2012. uputila tužitelju dopis u kojem je upozoren da poslovnica Rovinj u posljednje dvije godine ostvaruje loše poslovne rezultate,

- da se u obrazloženju predmetne odluke o otkazu ističe kako poslovnica Rovinj (čiji je voditelj tužitelj) već dvije godine zaredom ostvaruje loše poslovne rezultate, iako su radniku (tužitelju) bili zadani realni i ostvarivi komercijalni planovi,

- da se u predmetnoj odluci o otkazu navodi kako je "poslodavac donio odluku o organizacijskoj promjeni …..o imenovanju novog voditelja poslovnice tipa B - Rovinj koji u složenim gospodarskim uvjetima treba poboljšati poslovne rezultate",

- da je u predmetnoj odluci o otkazu, tuženik ponudio tužitelju sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme na suradničko radno mjesto rangirano izravno ispod rukovodećeg radnog mjesta voditelja poslovnice i to baš za radno mjesto "viši savjetnik" za građanstvo u poslovnici Poreč,

- da se prije donošenja odluke o otkazu poslodavac (tuženik) savjetovao sa Radničkom vijećem koje se nije suglasilo s otkazom tužitelju,

- da je tuženik zajedno sa odlukom o otkazu dostavio tužitelju i novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na eventualni potpis, sa popratnim dopisom od 21. lipnja 2013.,

- da je tužitelj podnio zahtjev tuženiku za zaštitu prava iz radnog odnosa kojem tuženik nije udovoljio.

Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude naglasio kako se iz Odluke o otkazu ne može sa sigurnošću zaključiti o kojem se točno redovitom otkazu ugovora o radu u predmetnom slučaju radi, no s obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu, da se očigledno radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Naime tuženik je u odgovoru na tužbu naveo slijedeće: "tuženik ovdje sasvim jasno i nedvosmisleno navodi kako se radi o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužitelja (čl. 107. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu.)."

U svakom slučaju, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje kako predmetni otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten. Naime prvostupanjski sud drži kako je do loših poslovnih rezultata poslovnice Rovinj, a čiji je voditelj bio tužitelj, došlo bez krivnje tužitelja, odnosno da je do slabijih rezultata ove poslovnice došlo uslijed niza faktora (izvan utjecaja tužitelja), kao što su: nedostatak kadra, neadekvatan kadar, česte promjene kadra, poslovne odluke tuženika, cjelokupna gospodarska situacija u zemlji i sl. Tuženik u žalbi pobija odluku prvostupanjskog suda da predmetna odluka o otkazu nije dopuštena te ustraje u tvrdnjama koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka kako je za loše poslovne rezultate poslovnice u Rovinju odgovoran upravo tužitelj. Prije svega potrebno je navesti kako je odredbom članka 107. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.) dalje ZR, koji zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17.), dalje ZR/14, propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoren otkazni otkazani rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Odredbom članka 107. stavka 2. ZR-a određeno je kako su poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušteni samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano kako pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Razmatrajući obrazloženje pobijane presude i žalbene navode tuženika ovaj drugostupanjski sud nalazi potrebnim kazati slijedeće. Kad radnik ne prihvati ponudu, kao što u konkretnom slučaju tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika za zaključenje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a za radno mjesto "viši savjetnik" za građanstvo u poslovnici Poreč, ostaje na snazi otkaz ugovora o radu, koji se prosuđuje prema pravilima iz članka 107. ZR-a. Dakle, u predmetnom slučaju ostao je na snazi tuženikov otkaz ugovora o radu tužitelju. U takvoj situaciji trebalo je ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu.

Odredbom članka 112. stavak 2. ZR-a određeno je kako poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. U obrazloženju otkaza poslodavac mora navesti sve bitne činjenice na temelju kojih je utvrdio razloge za otkaz. Da bi se otkaz ugovora o radu smatrao obrazloženim poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku staviti na znanje razloge za otkaz. U odluci o otkazu poslodavac mora navesti sve one konkretne činjenice koje bi upravo s obzirom na tužitelja i s obzirom na vrijeme kad se otkaz daje opravdavale upravo takvu odluku. Obrazloženje otkaza vrlo je važno sa aspekta radnika jer radnik samo na taj način može valjano pobijati opravdanost otkaza i tvrditi da poslodavac nije imao opravdane razloge za otkaz. Radnika se ne smije dovesti u situaciju da zbog manjkavog i nejasnog obrazloženja otkaza sam istražuje o kojem se otkazu u konkretnom slučaju radi, odnosno je li i ako jest zbog kojih je konkretno povreda ili propusta u radu "okrivljen". Za napomenuti je kako u slučaju da je pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu nejasno i bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje bi bile relevantne za donošenje takve odluke, takvo obrazloženje treba tumačiti u korist radnika, odnosno primijeniti načelo in favorem laboratores.

Poslodavac nema ovlast naknadno mijenjati ili dodavati razloge za otkaz, pa se stoga on ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke ne sadržava. Dakle, u konkretnom slučaju kao razlog za otkaz može se razmatrati samo ono što je navedeno u spornoj Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 21. lipnja 2013. To znači da bi bilo pravno nebitno što tuženik u odgovoru na tužbu pojašnjava kako se u konkretnom slučaju radi o otkazu "uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika", ukoliko to kao razlog ne bi bilo navedeno u samoj odluci o otkazu.

U svakom slučaju ovaj drugostupanjski sud je mišljenja kako iz sadržaja predmetne odluke o otkazu, radnik (tužitelj) ne može nedvojbeno zaključiti zbog kojih je konkretno razloga dobio otkaz, što već zbog te okolnosti otkaz čini nedopuštenim. Ukoliko bi se razmatrao predmetni otkaz kao poslovno uvjetovani otkaz (čl. 107. stavak 1. točka 1. ZR-a), bilo bi za primijetiti kako je na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj i to kao "voditelj poslovnice tipa B" u Rovinju, zaposlen drugi radnik - voditelj, što navodi sam tuženik u odluci o otkazu.

To znači da potreba za obavljanjem posla voditelja poslovnice tuženika u Rovinju nije prestala, pa poslovno uvjetovani otkaz u predmetnom slučaju ne bi bio dopušten. Nadalje, ukoliko bi se sporni otkaz razmatrao kroz institut osobno uvjetovanog otkaza (članak 107. stavak 1. točka 2. ZR-a), za primijetiti je kako u tom smislu tuženik u odluci o otkazi nije naveo konkretne razloge koji bi opravdavali donošenje osobno uvjetovanog otkaza. Naime kod ovog otkaza riječ je otkazu bez krivnje radnika, tj. o situaciji kad radnik želi ispunjavati svoje obveze no zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti to nije u mogućnosti.

Iz obrazloženja sporne odluke o otkazu ne da se zaključiti zbog kojih bi to određenih i to trajnih osobina ili sposobnosti/nesposobnosti tužitelj dobio otkaz. Konačno, ako bi se uzelo da je u predmetnom slučaju riječ o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja, kao što izrijekom tvrdi tuženik u odgovoru na tužbu, tada je za reći slijedeće. Otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikova ponašanja (članak 107. stavak 1. točka 3. ZR-a), dopušten je samo ako se krivnja (odgovornost) radnika za povredu radne obveze može individualizirati, jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

Pretpostavka je za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, da je upravo radniku kojem se otkazuje ugovor o radu dokazano da je svojom aktivnom radnjom ili propustom prekršio točno određenu obvezu ili obveze iz radnog odnosa. U konkretnom pak slučaju iz sporne Odluke o otkazu ne da se zaključiti kakvom bi to radnjom ili propustom tužitelj prekršio neku određenu obvezu iz radnog odnosa, pa u tom smislu tužitelj nije ni bio u mogućnosti da izloži kvalitetnu pravnu obranu protiv odluke o otkazu, s obzirom na navedene manjkavosti njegovog sadržaja.

Usput je za napomenuti kako pri ocjeni postoje li opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikovog ponašanja, valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati. I sa ovog aspekta izostalo je obrazloženje otkaza.

Slijedom navedenog, u bitnome je za zaključiti kako je obrazloženje predmetnog otkaza manjkavo, tj. nije dano u smislu odredbe članka 112. stavak 2. ZR-a, a u svakom slučaju tuženik nije dokazao opravdane razloge za otkaz u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR-a. Sukladno iznijetom, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke pobijane presude utvrdio sporni otkaz nedopuštenim. Dodatno je za navesti kako pored istaknutog u ovom obrazloženju drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i zaključio da na tužitelju u svakom slučaju ne leži odgovornost za lošije poslovanje tuženikove poslovnice u Rovinju.

Prvostupanjski je sud u točki IV. izreke pobijane presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i raskinuo predmetni ugovor o radu zaključen između parničnih stranaka 15. prosinca 2010., i to baš sa danom 12. svibnja 2016., dok je u točki V. izreke presude dosudio tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, u ukupnom iznosu od 118.750,30 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

U svezi sa pobijanom prvostupanjskom presudom, u dijelu pod točkom IV. izreke za reći je slijedeće. Institut sudskog raskida ugovora o radu uređen je odredbama članka 117. ZR-a. Riječ je o pravnom institutu koji omogućuje sudu da na zahtjev stranke, kad utvrdi da otkaz nije dopušten, odredi dan prestanka radnog odnosa, te dosudi naknadu štete. Sukladno odredbi članka 117. stavak 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete ako je zahtjeva. U ostvarenju prava za sudskim raskidom ugovora o radu, radnik nije dužan obrazlagati razloge zbog čega mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Kako se odnos između poslodavca i radnika zasniva na dobrovoljnosti, to znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno i zakonito primijenio materijalno pravo kada je raskinuo predmetni ugovor o radu i to baš sa danom zaključenja glavne rasprave 12. svibnja 2016.

Prvostupanjski je sud u točki V. izreke dosudio tužitelju iznos od 118.750,30 kuna s osnova naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu. Prvostupanjski je sud sukladno odredbi članka 117. stavak 1. ZR-a do dosuđenog iznosa s osnove naknade štete došao na način da je iznos od 11.875,03 kune (prosječne mjesečne plaće tužitelja isplaćene u prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa) pomnožio sa 10 (deset). Naime odredbom članka 117. stavak 1. ZR-a određeno je kako će sud na zahtjev radnika dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri , a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plača toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud vodeći računa o svim okolnostima slučaja i pretpostavkama iz navedene odredbe ZR-a pravilno primijenio materijalno pravo kada je s osnova naknade štete tužitelju dosudio upravo 10 (deset) prosječnih isplaćenih mjesečnih plaća. Žalbeni navod tuženika kako je odredbom članka 125. stavka 1. ZR/14 propisano da se radniku može dosuditi najviše 8 (osam) propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća, nije za prihvatiti. Naime odredbom članka 232. stavak 1. ZR/14 određeno je kako postupci ostvarivanja prava i zaštite prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona, dovršiti će se prema odredbama ZR-a. Kako je ZR/14 stupio na snagu 7. kolovoza 2014. (članak 235. ZR-a/14), a kako je predmetna tužba podnesena u kolovozu 2013. to je razvidno da se sukladno odredbi članka 232. stavak 1. ZR-a/14 primjenjuje ZR, koji je određivao da se radniku može dosuditi od 3 (tri) do 18 (osamnaest) isplaćenih prosječnih mjesečnih plača toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca. Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije tužitelju s osnova naknade štete dosudio iznos od 118.750,30 kuna, pogrešno primjenjujući materijalno pravo, kako to pogrešno u žalbi sugerira tuženik.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud presudio u dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke, kao i postupak koji je prethodio donošenju ove odluke u navedenom dijelu, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka iz odredbi članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na neke druge povrede postupka tuženik niti ne ukazuje.

Slijedom navedenog žalbu tuženika je trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., IV. i V. izreke prvostupanjske presude, a ovo sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Međutim u svezi presude prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom II. izreke za reći je slijedeće. Prvostupanjski je sud u ovoj točki pobijane presude dosudio tužitelju iznos od 321.183,04 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a s osnove naknade plaće za razdoblje od prestanka rada (3. srpnja 2012.) do sudskog raskida ugovora o radu (12. svibnja 2016.). Zaista, kada je radniku radni odnos prestao zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu, tada radnik kao tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu one plaće koju bi ostvario da mu radni odnos nije nezakonito prestao. No, prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o ovom zahtjevu tužitelja uzima o obzir njegovu plaću koju je ostvarivao prije nedopuštenog otkaza ugovora o radu, a ne onu koju bi mu bila isplaćivana, da otkaza nije bilo do trenutka sudskog raskida ugovora o radu. Točnije rečeno sud je propustio utvrditi koliko bi iznosila tužiteljeva plaća, da otkaza nije bilo, u razdoblju od 3. srpnja 2012. do 12. svibnja 2016., na što s pravom u žalbi ukazuje tuženik. Stoga je prilikom donošenja presude u dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje čime je ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je prvostupanjsku presudu u ovom dijelu trebalo ukinuti i u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a. Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz točke VI. izreke pobijane presude. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega, cijeneći već izvedene dokaze, a ukoliko bude prijedloga i izvođenjem novih dokaza, utvrditi točan iznos plaće koju bi tužitelj ostvario u razdoblju od nezakonitog prestanka ugovora o radu do sudskog raskida ugovora o radu. Potom će uz pravilnu primjenu materijalnog prava uzimajući u obzir i odredbe članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu o kojem je u pobijanoj presudi odlučivao u točki II. izreke, kao i o troškovima postupka.

U Splitu, 30. kolovoza 2018.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.