Rev-523/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 523/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H., K. i p. u Z., protiv prvotuženika S. G. iz Z. i drugotuženika OŠ „I. G.“, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2228/12-2 od 17. travnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pp-336/07-50 od 17. studenoga 2011., u sjednici održanoj 27. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu garaže, površine 15 m2, koja se nalazi u dvorištu Osnovne škole I. G. u Z., ..., sagrađene na k.č.br. 2167 k.o. C. na način da su promijenili ključeve lijevih i desnih metalnih vrata predmetne garaže čime su tužitelju oduzeli posjed iste, te je naloženo tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje na način da tužitelju predaju ključ lijevih i desnih metalnih vrata predmetne garaže, te da se ubuduće klone takvog ili sličnog smetanja posjeda (toč. I.). S preostalim dijelom zahtjeva kojim je traženo da se utvrdi da su tuženici smetali tužitelja u posjedu garaže navedene u toč. I. izreke i time što su promijenili daljinski digitalni ključ rampe koja omogućuje ulaz u dvorište drugotuženika, te onemogućili istome pristup garaži, kao i zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja time da tuženici predaju tužitelju daljinski digitalni ključ rampe na ulazu u dvorište drugotuženika i da se ubuduće klone takvog ili sličnog smetanja, tužitelj je odbijen (toč. II.). Odbačen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (toč. III.), te je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka (toč. IV.).

Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe parničnih stranaka, te je u cijelosti potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), koja je i jedino dopuštena u sporovima zbog smetanja posjeda u smislu odredbe čl. 443. st. 4. ZPP. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se odluči u skladu s navodima revizije, time da tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka.

Tuženici u odgovoru na reviziju ističu da predmetna revizija nije dopuštena, pa predlažu da ju sud odbaci kao nedopuštenu.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kada stranka ne može izjaviti reviziju iz st. 1. istog članka, stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske odluke ukoliko odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema st. 3. istog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg je revizija podnesena, treba navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, pa ukoliko bila koja od pretpostavaka nedostaje, revizijski sud nema mogućnosti da meritorno odlučuje.

Iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tužitelj postavlja pitanje primjene čl. 219. ZPP, glede primjena pravila o teretu dokazivanja, pri čemu isti ne postavlja određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje. Samo isticanje da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a bez da je u tom smislu postavljeno određeno pravno pitanje, ne daje mogućnost revizijskom sudu da odlučuje o podnesenoj reviziji.

Isto tako iz sadržaja podnesene revizije vidljivo je da tužitelj osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju nije moguće uopće podnijeti.

Tužitelj u reviziji osporava i odluku o troškovima postupka, no niti glede troškova postupka ne postavlja određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje. Kod toga valja dodati da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta (merituma) spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i revizijski sud u odluci br. Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP.

Zagreb, 27. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.