Rev-2516/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2516/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Vladimira Drakulić, Vesne Milošević i Jakoba Miletić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz P., koju zastupa Ž. A., odvjetnik iz K., protiv tužene C. O. d.d., Z. (F. Z.), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13. travnja 1993. br. Gž-2710/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 18. prosinca 1992. br. P-634/91, u sjednici održanoj dana 31. kolovoza 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene protiv presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-2710/93 od 13. travnja 1993. odbija se.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-2710/93 od 13. IV. 1993. odbijena je žalba tužene i potvrđena je presuda Općinskog suda u Kutini br. P-634/91 od 18. XII. 1992., kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev i tuženoj naloženo da tužiteljici plati iznos od 15,775.000 HRD spp na ime naknade nematerijalnih šteta.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev usvojen za iznos od 4,625.000 HRD spp, reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jest zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog tjelesne povrede zadobivene u prometnoj nezgodi od 4. VI. 1991. U reviziji je sporno je li u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo - čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) - kada je tužiteljici na ime novčane naknade za pretrpljene nematerijalne štete (fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti i za strah) dosuđen ukupan iznos od 15,775.000 HRD.

Prema odredbi iz čl. 200. ZOO, za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao i za strah i naruženost sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), s tim što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (st. 2.).

Odlučujući o osnovanosti iznosa tužbenog zahtjeva, sudovi su utvrdili ovo relevantno činjenično stanje:

- da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od 4. VI. 1991., a u životnoj dobi od 53 godine, zadobila povrede lijeve noge i da joj je zbog opsežnih zgnječenja noga morala biti amputirana u distalnoj trećini natkoljenice;

- da je trpjela fizičke bolove i to jakog intenziteta - pet dana, srednjeg intenziteta - mjesec dana i slabog intenziteta - kontinuirano četiri mjeseca, a i dalje povremeno trpi tzv. fantomske bolove;

- daje trajno nesposobna za bilo kakav teži fizički rad i svaki rad koji iziskuje stajanje i hodanje, a da joj je i svakodnevna životna aktivnost umanjena za 80%;

- da gubitak noge predstavlja naruženje jakog stupnja, te

- da je pretrpjela jaki strah, s tim što je primarni strah trajao 4-5 dana, a sekundarni da trajno osjeća i da se isti manifestira kao strah u prometu.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje relevantno za odluku o iznosu tužbenog zahtjeva

- visini novčane naknade za pretrpljene nematerijalne štete - sudovi su pravilno primijenili citirane odredbe čl. 200. ZOO kada su tužiteljici dosudili: za pretrpljene fizičke bolove -iznos od 3,100.000 HRD; za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti - 10,225.000 HRD; za duševne bolove zbog naruženosti - iznos od 1,400.000 HRD i za pretrpljeni strah - 1,000.000 HRD.

Tako određene novčane naknade primjerene su jačini bolova i njihovom trajanju i rezultat su primjene kriterija iz st. 2. čl. 200. ZOO, te se ukazuju pravičnim novčanim naknadama pretrpljenih nematerijalnih šteta.

Iz razloga koji su naprijed izneseni, revident neosnovano ističe da dosuđene novčane naknade nisu adekvatne šteti i da predstavljaju izvor bogaćenja.

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP ovaj revizijski sud pazio je po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 31. kolovoza 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.