I Kž-761/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 761/09-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih J. S. i E. A. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i drugih, odlučujući o žalbama optuženika J. S. i E. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. srpnja 2009. broj K- 26/09, u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba optuženika E. A., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na tog optuženika i predmet se u tome dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Žalba optuženika J. S. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 14. srpnja 2009. broj K-26/09 Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivima optužene J. S. i E. A., pod toč. I. izreke pobijane presude, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, te optuženika J. S. pod toč. II. izreke pobijane presude i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ.

Za počinjena kaznena djela optuženiku J. S. su utvrđene kazne za svako počinjeno kazneno djelo, pa mu je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, na temelju tih zakonskih propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ utvrđena mu je, na temelju tog zakonskog propisa, kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

I Kž 761/09-6

Na temelju čl. 69. st. 1. KZ optuženiku J. S. opozvane su uvjetne osude i to uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu od 12. srpnja 2006. broj K-1165/05, te mu je uzeta utvrđenom kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a opozvana mu je i uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu od 11. veljače 2008. broj K-1353/07, te mu je uzeta utvrđenom kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Optuženik J. S. je zbog počinjenih kaznenih djela, na temelju opisanih zakonskih propisa, uz primjenu odredbi čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Optuženik E. A. je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, na temelju tih zakonskih propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženicima je u kazne zatvora na koje su osuđeni uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 2. travnja 2009. pa nadalje.

Na temelju čl. 76. st. 1. i st. 2. KZ prema optuženiku J. S. i E. A. primijenjene su sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, za koje je, na temelju čl. 76. st. 2. u vezi čl. 75. st. 3. KZ, određeno da mogu trajati do prestanka razloga zbog kojih su primijenjene, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika J. S. oduzeta je opojna droga heroin u količini od 19,49 grama.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od optuženika E. A. oduzet je pištolj marke „Crvena zastava“.

Obojica optuženih oslobođeni su, na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 58/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), obveze plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

Ovu presudu, pravodobno podnesenim žalbama pobijaju optuženik J. S. osobno i po braniteljici B. V., odvjetnici iz Š., te optuženik E. A. po braniteljima T. V., odvjetniku iz S. i M. H., odvjetnici iz Š..

Optuženik J. S. presudu pobija zbog odluke o kazni i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, ili podredno, da pobijanu presudu ukine i vrati je prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Optuženik E. A. žali se iz svih žalbenih osnova i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe ili eventualno proglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 299. KZ, a uz to podredno predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

I Kž 761/09-6

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 9. listopada 2009. pod brojem KŽ-DO-1565/09 dostavlja pisano mišljenje i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbe optuženih odbije kao neosnovane.

Optuženik E. A. je u žalbi podnesenoj po branitelju T. V., odvjetniku iz S., predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske o sjednici vijeća izvijesti njegovog branitelja, čemu je udovoljeno. Na sjednicu vijeća nije pristupio uredno obaviješten branitelj optuženika E. A., T.

V., odvjetnik iz S., a vijeće nije našlo svrsishodnim dovođenje optuženika jer se on nalazi u pritvoru a ima branitelja (čl. 374. st. 2. ZKP). Opisanim su se stekli uvjeti za održavanje sjednice vijeća na temelju čl. 374. st. 4. ZKP, pa je sjednica vijeća održana u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša.

Žalba optuženika J. S. nije osnovana, a žalba optuženika E. A. je osnovana.

Nije u pravu optuženik J. S. kada se žali na odluku o kazni i tvrdi da mu je kazna za počinjeno kazneno djelo prestrogo odmjerena iz razloga što prvostupanjski sud, po njegovom stajalištu, nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnost da je samo dio opojne droge nađene kod njega bio namijenjen prodaji dok je dio bio namijenjen zadovoljavanju njegovih ovisničkih potreba. Po žalitelju nedostatno je cijenjena i okolnost što je tempore criminis ovaj optuženik bio smanjeno ubrojiv zbog bolesti ovisnosti o opojnim drogama, što bi sve po žalitelju opravdavalo izricanje minimalne kazne predviđene zakonom za kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

Protivno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud potpuno je i pravilno utvrdio, potom i cijenio, sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (čl. 56. KZ). Tako je optuženiku, pravilno, kao olakotno, cijenjeno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjivo ubrojiv kao i da je priznao počinjenje kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, dok mu je kao otegotno cijenjeno što je dosada višestruko osuđivana osoba.

Po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilnim vrednovanjem utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, optuženika J. S. osudio na kaznu pogodnu za ostvarenje svih svrhi kažnjavanja propisanih kaznenim zakonom. Zato nije osnovana žalba optuženika J. S. te ju je trebalo odbiti kao neosnovanu i u odnosu na njega potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je to navedeno u izreci ove presude.

Nije u pravu žalitelj E. A. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu žalitelj izrijekom navodi da je ova bitna povreda postupka proizašla iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to je sve uzrokovalo povredu kaznenog zakona a i pogrešnu odluku o kazni.

Iako u podnesenoj žalbi optuženik A. navodi da je došlo do proturječja između provedenih dokaza i razloga presude, da su razlozi presude nejasni i nerazumljivi, ne navodi u čemu bi se točno ova povreda Zakona o kaznenom postupku sastojala.

Zato je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, a ispitivanjem nije nađeno da bi tijekom postupka ili u izrađenoj presudi

I Kž 761/09-6

bila počinjena koja od, u toj odredbi zakona, navedenih bitnih povreda postupka o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti.

Zato je, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalba optuženika E. A. neosnovana.

Nasuprot tome, osnovana je žalba ovog optuženika iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da niti iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje se tereti, a niti iz provedenih dokaza nije vidljivo u čemu se sastoji ikakva njegova kriminalna aktivnost i na što je pritom usmjerena njegova volja. Tako je po pravilnim navodima žalbe u prvostupanjskom postupku ostalo neutvrđeno što je to točno radio optuženik A., koje je radnje poduzimao i u kojem cilju, a što bi se moglo podvesti pod zaključak da je on kao supočinitelj radi prodaje prenosio tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom.

Također, u prvostupanjskom postupku ostalo je sporno kakav je točno međusobni odnos optuženika S. i A., jesu li oni postupali zajednički i dogovorno i pritom imali svijest i htijenje da zajednički djeluju, čime bi manifestirali vlast nad djelom, odnosno zajedničku namjeru da radi prodaje zajednički prenesu opojnu drogu heroin, svjesni pritom zabranjenosti i kažnjivosti radnje vezane za zlouporabu opojnih droga. Ostalo je neutvrđeno mogu li se radnje optuženika A. podvesti pod upravo opisani pojam supočiniteljstva u izvršenju kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ ili se djelovanje ovog optuženika, ako ga uopće ima, može tretirati kao radnja pomaganja iz čl. 38. KZ ili se djelovanje optuženika A. ne može podvesti ni pod jedan od ovih instituta. Iz iznesenih razloga, u pravu je žalitelj A. kada tvrdi da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je trebalo prihvatiti podnesenu žalbu i u odnosu na optuženika A. ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već do sada provedene dokaze, po potrebi i druge, te će nakon toga odlučiti jesu li za kazneno djelo pod toč. I. izreke pobijane presude optuženik S. i A. donijeli zajedničku odluku o izvršenju tog kaznenog djela i podijelivši uloge djelovali zajednički na način da svaki od njih daje doprinos u ostvarenju predmetnog kaznenog djela u smislu vlasti nad djelom, ili se radnje optuženika A. ne mogu pravno kvalificirati čak niti kao radnje pomaganja u izvršenju kaznenog djela. Nakon toga prvostupanjski sud donijet će novu na zakonu zasnovanu presudu.

Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP u odnosu na optuženika J. S. i na temelju čl. 388. st. 1. ZKP u odnosu na optuženika E. A..

U Zagrebu, 27. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.