Rev-x-410/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 410/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari prvotužitelja S. P. iz S., drugotužiteljice B. P. (S.) iz P., trećetužiteljice M. P. (rođene R.) iz P., kao slijednice S. P. i K. R., četvrtotužitelja I. P. (sina T.), kao slijednika T. P., petotužitelja S. P. (sina F.), kao slijednika F. P., šestotužitelja I. P. (sina D.), koje zastupaju punomoćnici M. O. i D. O., odvjetnici u Z., protiv prvotuženika Z. P., drugotuženika D. P. i trećetuženika D. P., kao slijednika I. P. iz G., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, činidbe i upisa prava u zemljišne knjige po tužbi te utvrđenja prestanka prava služnosti po protutužbi, odlučujući o reviziji prvotužitelja S. P. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3281/08-2 od 1. rujna 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-757/02 od 24. rujna 2007., dana 12. veljače 2013.,

r i j e š i o j e :

Revizija prvotužitelja S. P. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3281/08-2 od 1. rujna 2009. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Sesvetama presudom poslovni broj P-757/02 od 24. rujna 2007. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se tužiteljima 1. P. S. iz S., …, 2. P. B. (S.), …, 3. P. M. (rođene R.) … kao slijednik P. S. i K. R., P. I. (sina T.), …, kao slijednik P. T., P. S. (sina F.), … kao slijednika P. F., 6. P. I. (sina D.), … opstojnost stvarnog prava služnosti prolaza i provoza preko k.č.br. 105/5 dvorište i put u G., upisane u z.k.ul 1171 k.o. G. i to po čitavoj dužini uz zapadnu među ove čestice, a prema diobenom nacrtu RN-160/83 od 21.9.1983.g. a koji je prilog zapisniku RZ-77/84 od 16.5.1984.g. označene kao k.č.br. 102/1 k.o. G., pa sve do protoka u korist k.č.b.r 106 kao i u korist čestica koje se nalaze u suvlasništvu tužitelja preko potoka i to k.č.br. 117/1, 115, 116, 126 i 127/1 k.o. G. i u korist postojećeg bunara, koji se nalazi preko potoka, pa su slijedom toga tuženi dužni ukloniti sve prepreke s tog puta i omogućiti tužiteljima nesmetan prolaz i provoz istim, te su dužni trpjeti da se ova stvarna služnost prolaza i provoza u korist k.č.b.r 117/1, 115, 116, 126 i 127/1 k.o. G., preko z.k.č.br 105/5 upiše u z.k.ul 1171 k.o. G., temeljem ove presude, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Istom presudom odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika kojim su tražili da sud utvrdi prestanak služnosti puta zapadnim dijelom čestice tuženika k.č.br. 105/5 u korist tužitelja, kao i zahtjev tuženika da im tužitelji naknade parnične troškove.

Rješenjem je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-3281/08-2 od 1. rujna 2009. odbio je kao neosnovane žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je u točkama I i III odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika te točkama I i III odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj-protutuženik S. P. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da podnosi reviziju radi osiguranja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u vezi s važnim postupovnopravnim i materijalnopravnim pitanjima od kojih ovisi rješenje spora. Predložio je da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženicima-protutužiteljima naloži naknaditi prvotužitelju-protutuženiku parnične troškove uključivši i troškove revizije u iznosu od 1.500,00 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 – dalje: ZIDZPP) revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP izvanredna revizija je dopuštena u onim slučajevima u kojima nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Zato je ovaj sud prije ocjene dopuštenosti izvanredne revizije ispitao dopuštenost redovne revizije imajući na umu vrijeme donošenja drugostupanjske presude (1. rujna 2009.), ali također i cijeneći okolnost da je u ovom predmetu tužba podnesena sudu 3. srpnja 1984. g., te da je tužbeni zahtjev naknadno izmijenjen prema podnesku tužitelja od 18. svibnja 2007..

Ispitavši dopuštenost revizije prema kriteriju u vrijeme podnošenja tužbe sudu treba poći od toga da je tužba podnesena sudu 3. srpnja 1984.. Prvobitna tužba sadrži nenovčani tužbeni zahtjev u odnosu na koji su tužitelji dana 16. rujna 1992. naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 HRD, što bi na dan podnošenja tužbe iznosilo 10.000.000,00 bivših jugoslavenskih dinara, pa bi prema tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora revizija bila dopuštena imajući na umu legitimna očekivanja stranaka o pravu na izvanredni pravni lijek.

Tužitelji su međutim naknadno preinačili tužbu tako što su u podnesku predanom sudu 16. rujna 1992. istaknuli dva zahtjeva (zahtjev za utvrđenje prava služnosti te zahtjev da tuženici uklone prepreke sa prolaza i da su dužni trpjeti upis prava služnosti u zemljišnim knjigama) i o tim zahtjevima je odlučeno pobijanom pravomoćnom presudom. U navedenom podnesku kojim je tužba preinačena naznačena je vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva u iznosu od 50.000,00 kuna, ali su se stranke na ročištu 25. svibnja 2007. suglasile da vrijednost predmeta spora iznosi 10.000,00 kuna.

Imajući na umu navedene razloge ocjena o dopuštenosti revizije ima se cijeniti prema zakonskim odredbama o reviziji mjerodavnim u vrijeme donošenja drugostupanjske presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona.

U ovom slučaju ne radi se o drugostupanjskoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude koja iznosi 10.000,00 kuna, iz čega slijedi da protiv drugostupanjske presude revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanrednu reviziju), primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj jer u njoj nije određeno naznačeno ni jedno postupovnopravno ni materijalnopravno pitanje u smislu citirane odredbe.

Kako je uvodno navedeno predmet spora po tužbi je utvrđenje postojanja stvarnog prava služnosti, nalog za uklanjanje prepreka i omogućavanje tužiteljima nesmetanog vršenja služnosti i zahtjev da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava služnosti u zemljišnim knjigama u korist tužitelja. Revizijom se pobija dio presude kojim se pravomoćno odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužbeni zahtjev odbijen je u bitnome zbog toga što se u okolnostima konkretnog predmeta ne može zaključiti da su tužitelji suvlasnici povlasnih nekretnina a tuženici suvlasnici poslužnih nekretnina niti da tužbu podnose svi suvlasnici povlasne nekretnine protiv svih suvlasnika poslužnih nekretnina, odnosno da nisu dokazali zakonske pretpostavke za zaštitu prava služnosti iz čl. 56. i 57. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje u tekstu: ZOVO).

Tužitelj-protutuženik revizijom pobija presudu tvrdeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, te da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju koje je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem zauzetim u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Gž- 1290/60 od 28. rujna 1960, te u presudi poslovni broj Rev-2224/91 od 7. travnja 1981..

Revident je u nastavku revizije ponovio činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, iznio svoje viđenje spora, te ukazao u čemu vidi pogrešnu primjenu materijalnog prava u donošenju pobijane odluke.

Međutim unatoč vrlo opsežnim obrazloženjima u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredba materijalnog prava u konačnici revizija ne sadrži određeno niti materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st.1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 12. veljače 2013.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.