Rev-872/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 872/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. I. iz Z., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., koju zastupa punomoćnica S. R., dipl. pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2860/00-2 od 29. siječnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-136/98 od 17. siječnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 07. srpnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 10.000,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”,broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 - dalje: ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kuna.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju iznosi 10.000,00 kuna.

Pogrešno se tužiteljica poziva na odredbu čl. 10. st. 1. ZID ZPP, koja prema njezinom mišljenju dopušta reviziju u ovom sporu, jer o tome po kojim pravilima će se odlučivati o reviziji postoji posebna odredba, tj. odredba čl. 10. st. 3. ZID ZPP koja glasi: "O reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja snagu ovoga Zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga Zakona". Prema tome, o revizijama izjavljenim protiv pravomoćnih drugostupanjskih odluka donesenih nakon stupanja na snagu ZID ZPP rješava se pravilima sadržanim u tom Zakonu.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 29. siječnja 2002. godine (nakon stupanja na snagu ZID ZPP), pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora određena izmijenjenom odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, a u ovom slučaju vrijednost predmeta spora ne prelazi propisanu svotu od 100.000,00 kn pa revizija nije dopuštena.

Stoga je temeljem čl. 392. ZPP revizija odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 7. srpnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.