Gž-1222/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1222/2018-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. d. H. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženice B. D. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-1126/2017 od 27. veljače 2018., 21. lipnja 2018.

p r e s u d i o j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-1126/2017 od 27. veljače 2018. na način da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. u Z., poslovni broj Ovrv-4037/2017 od 20. siječnja 2017., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 219,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče na iznos od:

- 36,50 kuna od 16. veljače 2016. do isplate

- 36,50 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate

- 36,50 kuna od 16. travnja 2016. do isplate

- 36,50 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate

- 36,50 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate

- 36,50 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.300,00 kuna u roku od 8 dana.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj da punomoćniku tužitelja naknadi troškove postupka nastalih uslijed delegacije prvostupanjskog suda u iznosu od 1.374,00 kuna u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. u Z., poslovni broj Ovrv-4037/2017 od 20. siječnja 2017. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi propisani odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), predlažući ovom sudu da ukine pobijanu presudu te uputi predmet na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijanu presudu.

Žalba je osnovana.

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 219,00 kuna na ime neplaćene usluge odvoza komunalnog otpada, za razdoblje od siječnja do lipnja 2016., zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Budući se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 467. stavka 2. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i registra matičnih podataka utvrdio da je tuženica upisana kao obveznik plaćanja naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada na adresi u Z., …, za objekt površine 35 m² te da joj je tužitelj obračunavao komunalnu naknadu po kriteriju površine objekta.

Iz cjenika usluga tužitelja za skupljanje i odvoz komunalnog otpada proizlazi da se usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada obračunava po veličini stambenog prostora kao jediničnoj mjeri.

Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj neosnovano vršio naplatu za odvoz komunalnog otpada po osnovi za naplatu – zadužena površina prostora korisnika usluga i stoga je odbio tužbeni zahtjev.

Tužitelj u žalbi ističe kako je njegov obračun za pružene usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada obračunat sukladno zakonu i podzakonskim aktima. Osnovano žalitelj tumači da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo citirani platni nalog.

Naime, odredbom članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09 i 49/11, dalje: ZKG) propisano je da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok je člankom 20. stavkom 1., 2. i 5. toga članka propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti, među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja da je vlasnik nekretnine ili korisnik, kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

Odredbom članka 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada tužitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 7/08) propisano je da se cijena pružene usluge za sakupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m[2] ) prostora korisnika usluge. Odredbom članka 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 60/08) propisano je da Grad Z., grad i općina kao kriterij količine iz članka 17. Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 178/04, 111/06 i 110/07) umjesto jedinice mase ili volumena otpada ili broja članova kućanstva prema tom Zakonu do 30. prosinca 2009. za obračun komunalnog otpada mogu primijeniti i druge obračunske kriterije u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, dok je odredbom članka 106. Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 178/04, 111/06, 60/08 i 87/09) propisano da način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u vezi s provedbom tog Zakona propisuje ministar naputkom.

Nadalje, Prema članku 5. u vezi člankom 4. Naputka o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj 129/11 i 137/11) odluku o načinu izračuna naknade sukladno kriteriju količine iz članka 17. stavka 2. Zakona o otpadu nadležno tijelo moglo je donijeti do 31. prosinca 2012.

S obzirom na citirane odredbe obračun cijene usluge odvoza komunalnog otpada za utuženo razdoblje mogao se obračunati i po kriteriju zadužene površine po m[2] .

Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/03 – pročišćeni tekst, 38/09 i 79/09) u članku 4. određeno je koje su djelatnosti komunalne usluge, a u stavku 1. točka 6. – 7. kao komunalna usluga određuje se održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada, te odlaganje komunalnog otpada. U stavku 5. članka 6. citiranog Zakona propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

Stoga, kako je obveznik plaćanja komunalne usluge, sukladno citiranoj odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu vlasnik odnosno korisnik nekretnine, te kako se predmetna komunalna usluga može obračunati i po kriteriju zadužene površine po m2, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno u izreci ove presude.

S obzirom da je ovaj sud preinačio odluku protiv koje je podnesena žalba, valjalo je odlučiti o troškovima postupka, sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a.

Uzimajući u obzir vrijednost boda (1 bod = 10 kuna), prema Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), tužitelju na ime troškova postupka pripada iznos od 500,00 kuna, uvećan za 125,00 kuna na ime PDV-a, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, što sveukupno iznosi 725,00 kuna.

Nadalje, kako je tužitelj uspio u ovom žalbenom postupku, istom je trebalo priznati i trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna sukladno Tbr. 10. točki 3., uvećano za 75,00 kuna na ime PDV-a te sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna. Dakle, tužitelju je na ime troškova žalbenog postupka valjalo priznati sveukupno 575,00 kuna.

Slijedom navedenog, tužitelju je priznato sveukupno 1.300,00 kuna na ime troškova postupka.

Nadalje, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-11/2017 od 6. studenog 2017. predmetni spis je delegiran s Općinskog građanskog suda u Zagrebu na Općinski sud u Bjelovaru.

Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16; dalje: ZS) propisano je da će predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

Odredbom članka 11. stavka 2. ZS je propisano da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar pravosuđa. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Odredbom članka 11. stavka 4. ZS je propisano da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

Odredom članka 11. stavka 5. ZS je propisano da naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

Odvjetniku je, sukladno odredbi članka 11. stavka 4. ZS-a, valjalo priznati pravo na naknadu troškova javnog prijevoza autobusom u visini putne karte za relaciju Z.-B.-Z. u iznosu od 124,00 kuna.

Odredbom Tbr. 35. Tarife propisano je da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i slično odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno. Dakle, sukladno odredbi čl. 35. Tarife, odvjetniku za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, što prema vrijednosti boda od 10 kuna iznosi 250,00 kuna po satu. Budući da je odvjetnik kao punomoćnik tužitelja na dan održavanja predmetnog ročišta bio odsutan iz pisarnice 4 sata, to je u skladu s navedenim trebalo priznati 1.000,00 kuna troška uvećanog za pripadajući PDV, dakle ukupno 1.250,00 kuna.

Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 373. stavka 1. točke 3., trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 21. lipnja 2018.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević,v.r.