Legislator Case Law & Legislation
Rev-118/1994-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses tenant eviction appeal, rejecting procedural objections and finding no jurisdictional limit exceeded.

Case Number Rev-118/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the tenants' appeal regarding the eviction of their rental property. The court found the factual findings of non-use and unauthorized subletting valid, while rejecting the procedural objection as unfounded under the Civil Procedure Act. Additionally, the appeal was inadmissible because the dispute value did not exceed the statutory threshold for appellate review at the time.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 392. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 106. ZSO; čl. 38. ZPP; Revizija se odbija kao neosnovana ako tužbenik ne ukazuje na bitnu povredu postupka, a odbacuje se kao nedopuštena ako vrijednost predmeta ne prelazi zakonski limit.

Keywords

AI generated
eviction appeal civil procedure subletting consent non-use of property appellate jurisdiction limit tenant rights rental law

Cited Legislation

AI generated
čl. 97. st. 5. Zakona o stambenim odnosima
Revizija tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava iz razloga čl. 97. st. 5. Zakona o stambenim odnosima odbija se kao neosnovana.
čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima
U dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za otkaz iz razloga čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima revizija se odbacuje kao nedopuštena.
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
Tuženici pobijaju spomenuto činjenično utvrđenje ističući da su u stan primili prijatelja kojemu je bio neophodan privremeni smještaj, ali pri tome gube iz vida da se u reviziji ne može pobijati činjenično utvrđenje (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP - N.N.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 106. Zakona o stambenim odnosima
čl. 38. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-118/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, mr. Jasne Brežanski i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽTP Zagreb OUR Željeznički prijevoz Osijek, protiv tuženog M.M. i M.R. iz T., koje zastupa N.D., odvjetnik iz O., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog (sada Županijskog) suda u Osijeku od 28. ožujka 1991. godine, br. Gž- 1350/91., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 9. siječnja 1991. godine, br. P-871/90., u sjednici održanoj dana 3. rujna 1997. godine,

presudio je i riješio je:

Revizija tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava iz razloga čl. 97. st. 5. Zakona o stambenim odnosima odbija se kao neosnovana.

U dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za otkaz iz razloga čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku prihvaćen je tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženicima u pogledu stana u O., te im je naloženo da sporni stan oslobode od osoba i stvari te ga predaju tužitelju na slobodno raspolaganje i korištenje, kao i da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 60 dinara.

Okružni sud u Osijeku (sada Županijski) odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavili su tuženici reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbijanje revizije, dok se nadležni državni odvjetnik nije izjasnio.

Revizija je protiv dijela presude neosnovana, a protiv dijela nedopuštena.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu za otkaz stanarskog prava zbog nekorištenja stana, jer da u stanu ne žive nekoliko godina (čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (dalje ZSO), kao i otkaz zbog iznajmljivanja stana podstanaru bez suglasnosti tužitelja - davatelja stana (čl. 97. st. 5. ZSO). Utvrdivši da tuženici ne koriste sporni stan preko šest mjeseci, već da stanuju u T. u novosagrađenoj kući, te da su stan ustupili na korištenje trećoj osobi bez odobrenja davaoca stana, sudovi su ocijenili da su ostvarena oba otkazna razloga istaknuta u tužbi, te dosljedno tome prihvatili tužbeni zahtjev. Neosnovano tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u pogledu otkaznog razloga iz čl. 97. st. 5. ZSO. Ovo s razloga što je u postupku utvrđeno da je stan bez suglasnosti davaoca stana ustupljen na korištenje trećoj osobi.

Tuženici pobijaju spomenuto činjenično utvrđenje ističući da su u stan primili prijatelja kojemu je bio neophodan privremeni smještaj, ali pri tome gube iz vida da se u reviziji ne može pobijati činjenično utvrđenje (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP - N.N. br. 53/91.).

Kako tuženici ne ukazuju konkretno ni na jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te kako nadalje nije počinjena ni ona bitna povreda odredaba postupka na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), trebalo je reviziju u dijelu kojim pobija presudu ukoliko se odnosi na otkaz iz čl. 97. st. 5. ZSO kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

Revizija u dijelu kojim se pobija presuda zbog prihvaćanja otkaza iz razloga navedenog u čl. 99. st. 1. ZSO nedopuštena je.

Ovo iz razloga što u ovim sporovima prema čl. 106. ZSO revizija nije uvijek dopuštena, nego samo kad vrijednost predmeta spora prelazi zakonski limit, time da se vrijednost utvrđuje prema odredbi čl. 38. ZPP.

Kako je jednogodišnja stanarina u vrijeme podizanja tužbe iznosila 696.000 ondašnjih dinara (14.8.1989.g.), a revizija je bila dopuštena ako je vrijednost predmeta spora prelazila 800.000 ondašnjih dinara, očigledno je da je revizija u datom slučaju nedopuštena. Stoga je istu temeljem čl. 392. ZPP trebalo odbaciti.

U Zagrebu, 3. rujna 1997.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.