Legislator Case Law & Legislation
Rev-312/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal, ruling only lease contracts can be declared void under the Public Procurement Act.

Case Number Rev-312/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's confirmation of a lease contract. The appellant argued that the public tender and acceptance decision should be void, but the court held that such administrative acts are business acts not subject to direct invalidation. Consequently, the court ruled that only the lease contract itself can be declared void under Article 6, Section 7 of the Public Procurement Act, rejecting the appellant's reliance on constitutional rights regarding the tender process.

Legislator headnote

AI generated

čl. 6. st. 7. Zakona o javnim nabavkama; The court established that administrative acts like public tenders and acceptance decisions are business acts and cannot be directly declared void; only the resulting lease contract may be invalidated under the specific provision of the Public Procurement Act.

Keywords

AI generated
Public Procurement Act lease contract validity business act invalidation public tender voidness administrative act scope constitutional rights limitation appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 312/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d. iz R., zastupanog po punomoćnicima G. B. i I. B., odvjetnicima iz P., protiv tuženih G. P., zastupanog po generalnoj punomoćnici G. L. i B. d.d. P., zastupanog pu generalnom punomoćniku V. J., odvjetniku iz P., radi poništenja javnog natječaja i odluke, te utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj Gž-1327/03 od 31. svibnja 2004., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj P-2209/02-14 od 3. veljače 2003., u sjednici održanoj 29. travnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrde ništavim i bez pravnog učinka Ugovor o zakupu poslovnih prostora sklopljen između I-tuženika kao zakupodavca i II-tuženika kao zakupoprimca, dana 5. rujna 2002. pod brojem klasa: 372-03/02-01/41, ur. broj: 2168/01-03-06-02-1, za poslovni prostor u P., …, u tlocrtu označeno brojem 4, zatim Ugovor o zakupu poslovnih prostora sklopljen između I-tuženika kao zakupodavca i II-tuženika kao zakupoprimca, dana 5. rujna 2002. pod brojem klasa: 372-03/02-01/42, ur. broj: 2168/01-03-06-02-1, za poslovni prostor u P., …, u tlocrtu označen brojem 2, kao i Ugovor o zakupu poslovnih prostora sklopljen između I- tuženika kao zakupodavca i II-tuženika kao zakupoprimca, dana 5. rujna 2002. pod brojem klasa: 372-03/02-01/43, ur. broj: 2168/01-03-06-02-1, za poslovni prostor u P., …, u tlocrtu

čenih od broj 1 do

označeno brojevima 13, 14, 15, 17 i 19, te šest autobusnih stajališta ozna broj 6.

Pod toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom u kojem je tražio poništenje javnog natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora u P., koji je raspisan odlukom Gradskog poglavarstva Grada Pule o raspisivanju natječaja o davanju u zakup poslovnih prostora u P., …, pod brojem klasa: 022-05/02-01/328, ur. broj: 2168/01-07- 03-02-2 od 23. srpnja 2002. i to poslovnih prostora u navedenoj odluci označenih brojem 1. poslovni prostor P., …, u tlocrtu označeno brojem 4, pod brojem 2. poslovni prostor P., …, u tlocrtu označeno brojem 2 i pod brojem 3. poslovni prostor P., …, u tlocrtu označeno brojevima 13, 14, 15, 17 i 19 i šest autobusnih stajališta označenih od broja 1 do broja 6 te povodom navedenog natječaja donesene odluke Gradskog poglavarstva o prihvatu ponude i sklapanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj klasa: 022-05/02-01/391 ur. broj: 2168/01-07-03-02-2 od 14. kolovoza 2002. u toč. 1., 2. i 3. izreke, te se utvrđuje da te odluke nisu proizvele nikakav pravni učinak.

U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženima da solidarno tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 467.500,00 kuna, dok je pod toč. IV. izreke odbijen u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu do 904.500,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom u st. 1. odbijene su žalbe tužitelja i tuženih u odnosu na glavnu stvar kao neosnovane i u tom dijelu je prvostupanjska presuda potvrđena. U st. 2. drugostupanjske presude djelomično je usvojena žalba II-tuženika a odbijena žalba tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku te je preinačena prvostupanjska presuda na način da su tuženi dužni tužitelju solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 101.500,00 kuna dok se u preostalom dijelu odbijaju zahtjevi za naknadu troška kao neosnovani i to tužitelju u iznosu od 1.270.500,00 kuna a II-tuženiku u iznosu od 688.000,00 kuna.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje javnog natječaja za davanje u zakup poslovnih prostora u P. kao i odluke I-tuženika u svezi tog javnog natječaja te u odnosu na odluku drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući prvenstveno da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku i usvoji dio tužbenog zahtjeva na poništaj natječaja i odluke o prihvatu ponude kao i odluku o parničnom trošku na način da u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tuženi nisu odgovorili na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu temeljem čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za poništenje javnog natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora u P., kao i odluke I-tuženika o prihvatu ponude i sklapanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora temeljem provedenog natječaja, jer tužitelj smatra da bez obzira što je prihvaćen njegov zahtjev na utvrđenje ništavnim ugovora sklopljenih između I-tuženika kao zakupodavca i II-tuženika kao zakupoprimca, da je osnovan i njegov zahtjev za poništenje (utvrđenje ništavim) natječaja te odluke I-tuženika koje su prethodile sklapanju ništavih ugovora. Također je sporan omjer uspjeha u parnici, te slijedom toga odluka o troškovima parničnog postupka.

U odnosu na glavnu stvar prvostupanjski sud je zauzeo pravno stajalište da tužitelj ne može poništavati postupak provedbe javnog natječaja te s tim u vezi odluke o prihvatu najpovoljnije ponude jer da takva mogućnost ne proizlazi iz odredbi Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96 i 124/97 – dalje: ZZPP). Prvostupanjski sud smatra da temeljem čl. 6. st. 7. ZZPP u slučaju eventualnih povreda pravila u postupku i načinu davanja poslovnog prostora u zakup, strankama pripada isključivo pravo tražiti od suda utvrđenje ništavim Ugovora o zakupu. Drugostupanjski sud prihvaća da se ne može pobijati javni natječaj koji ponuditelja poziva na ponudu pod objavljenim uvjetima, te da bi se eventualno mogla pobijati odluka povodom natječaja, ali ne i u slučaju kada se traži utvrđenje ništavim ugovora sklopljenih na temelju provedenog natječaja i odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuđača, jer u tom slučaju zapravo ne postoji pravni interes tužitelja, jer se isti ostvaruje utvrđenjem ništavosti samih sklopljenih ugovora.

U reviziji je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. (13.) ZPP jer da su nižestupanjske presude proturječne i to prije svega iz razloga što se prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti Ugovora o zakupu, a odbija se tužbeni zahtjev za poništenje natječaja i odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja koji su prethodili sklapanju Ugovora o zakupu. Činjenica što su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja za poništaj natječaja i odluke povodom natječaja, a prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim Ugovora o zakupu, sama po sebi ne ukazuje na proturječnost kako između izreke i obrazloženja presuda tako i u odnosu na odlučne činjenice. U odnosu na taj navod bitna povreda odredaba parničnog postupka u stvari se odnosi na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Također nije osnovan isti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na činjenicu da je drugostupanjski sud propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na tužbeni zahtjev za poništaj natječaja i odluke u svezi s natječajem. Nasuprot tome drugostupanjski sud je dao dovoljne razloge zbog čega smatra da tužitelj nema mogućnosti i pravni interes za pobijanje natječaja i odluke povodom natječaja, a obzirom da su utvrđeni ništavim ugovori koji su nakon toga uslijedili. Neosnovano tužitelj navodi da drugostupanjska presuda nema razloge o činjenici koja se odnosi na povlačenje tužbe tužitelja u tom dijelu nakon sklapanja Ugovora o zakupu te o protivljenju tuženih povlačenju tužbe u smislu čl. 193. st. 2. ZPP. Sudovi su pravilno odlučivali o tom tužbenom zahtjevu iz razloga jer je isti egzistirao obzirom na protivljenje povlačenju tužbe tuženih i o istom je bilo potrebno meritorno odlučiti. Također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u bitnom smatra i zauzima pravno stajalište da ukoliko su ništavi ugovori o zakupu sklopljeni temeljem donesene odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuđača i provedenog natječaja, da su ništavi i sam natječaj i odluka u svezi s natječajem. Takvo pravno stajalište je pogrešno, i ovaj sud u cijelosti prihvaća da ZZPP predviđa mogućnost pravne zaštite samo na način da se može ivati da je Ugovor o zakupu ništav, a što proizlazi iz odredbe čl. 6. st. 7. ZZPP koja utvrđ

određuje da je ništav Ugovor o zakupu koji je sklopljen suprotno čl. 6. ZZPP. Provođenje natječaja te donošenje Odluke o prihvatu ponude i sklapanju ugovora o zakupu poslovnog prostora su akti poslovanja koji se kao takvi ne mogu direktno utvrđivati ništavim, već samo Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji bi bio sklopljen nakon provođenja natječaja i donošenja odluke o prihvatu ponude i sklapanju ugovora.

Stoga navodi tužitelja u reviziji u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava nisu osnovani. U konkretnom slučaju ne radi se o pojedinačnom aktu državne uprave i tijela koji imaju javne ovlasti, već o aktu poslovanja gdje je sudska zaštita osigurana temeljem odredbe čl. 6. st. 7. ZZPP. Stoga se pogrešno tužitelj poziva na odredbu čl. 19. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 i 55/01). Ne može se prihvatiti niti tumačenje tužitelja da bi eventualno bio osnovan tužbeni zahtjev za poništaj natječaja i odluke u svezi s natječajem iz razloga što je tužitelj povukao taj tužbeni zahtjev nakon što su sklopljeni Ugovori o zakupu, dakle zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, te da je takav zahtjev osnovan do trenutka povlačenja tužbe, a kojem povlačenju su se tuženi protivili pa su o istome meritorno odlučivali nižestupanjski sudovi. Potpuno je nebitno da li su sami Ugovori o zakupu sklopljeni ili ne, jer se po pravnom shvaćanju ovog suda uvijek može pravna zaštita ostvarivati jedino utvrđenjem ništavosti samih Ugovora o zakupu (čl. 6. st. 7. ZZPP). Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na glavnu stvar.

Tužitelj u reviziji pobija i odluku o troškovima nižestupanjskih sudova te smatra da mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo u cijelosti priznati trošak jer da je zapravo u cijelosti uspio u postupku, odnosno podredno da je drugostupanjski sud trebao odrediti omjer uspjeha u postupku u cijelosti a ne do povlačenja tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na poništaj natječaja i odluke u svezi s natječajem na jedan način a nakon toga na drugi način.

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da su tuženi do povlačenja tužbe tužitelja uspjeli u tom dijelu postupka u cijelosti, jer tužbeni zahtjev tužitelja na poništaj natječaja i odluke u svezi s natječajem je neosnovan, a nakon toga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj ukupno gledajući uspio sa 75% u postupku obzirom na egzistentne tužbene zahtjeve i zahtjev za izdavanje privremene mjere te uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni kriterij raspravljanja o tužbenih zahtjevima. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP.

Obzirom na navedeno, nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je temeljem čl. 393. ZPP valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. travnja 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.