Supreme Court of Croatia allows appeal due to employer's burden of proof error in discrimination case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia overturned lower court rulings in a discrimination case against a state employee, finding a critical error in the burden of proof allocation. The employee alleged discrimination and harassment by her supervisor, while the employer argued the employee failed to prove the claims. The court ruled that the lower courts incorrectly required the employee to prove the negative, reversing the statutory burden of proof which rests on the employer once suspicion is raised. Consequently, the case was remanded for a new trial where the employer must now demonstrate the absence of discriminatory conduct.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 2. st. 1.; čl. 6.; čl. 30. st. 12.; Zakon o parničnom postupku čl. 382. st. 1.; čl. 394. st. 1.; Radnik iznosi činjenice opravdavajuće sumnju, a teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo prebacuje se na poslodavca.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 2212/15-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, uz sudjelovanje umješača M. A. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja diskriminacije i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-923/15-2 od 2. lipnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1319/06-88 od 11. studenoga 2014., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 923/15-2 od 2. lipnja 2015. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1319/06-88 od 11. studenoga 2014. u dijelu pod točkama I. i II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled za vrijeme rada u Državnom zavodu za mjeriteljstvo i to diskriminiranjem i uznemiravanjem od nadređenih kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 150.000,00 kn te zahtjev za naknadu troška, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 32.500,00 kn (točka II. izreke), a dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.000,00 kn je odbijen (točka III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke.
Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud nižestupanjske presude preinači, a podredno da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a kao i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, a reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a samo u slučajevima u kojima nije dopuštena revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a.
U ovom slučaju je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. Naime, pobijanom presudom je odlučeno o nenovčanom zahtjevu za koji je u tužbi označena vrijednost predmeta spora u iznosu od 430.000,00 kn i o zahtjevu za isplatu 150.000,00 kn. Navedeni zahtjevi temelje se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pa se vrijednost predmeta spora određuje prema njihovom zbroju (čl. 37. st. 1. ZPP-a).
Stoga je revizija tužiteljice razmatrana samo kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija).
Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled za vrijeme rada u Državnom zavodu za mjeriteljstvo i to diskriminiranjem i uznemiravanjem od strane ravnatelja te zahtjev za isplatu naknade štete zbog povrede prava osobnosti.
Odbijanje tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na zaključku da tužiteljica sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a nije dokazala, niti učinila vjerojatnim da ju je ravnatelj temeljem osnova navedenih u čl. 2. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" 137/04 - pročišćeni tekst, dalje: ZR) diskriminirao, odnosno da ista nije dokazala da ju je isti uznemiravao tj. da nije dokazala ni štetnu radnju ni uzročno-posljedičnu vezu između ponašanja ravnatelja i eventualnih štetnih posljedica koje su zbog toga nastupile. Drugostupanjski sud je prihvatio navedeni zaključak prvostupanjskog suda te nadalje zaključio da tužiteljica nije dokazala vjerojatnost postojanja činjenica koje opravdavaju sumnju da je tuženik odnosno ravnatelj postupio protivno čl. 2. ZR-a odnosno da bi je uznemiravao u smislu odredbe čl. 30. ZR-a.
Prema odredbi čl. 6. ZR-a ako radnik u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio protivno odredbama čl. 2. ZR-a kojim je uređena zabrana diskriminacije na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije. Prema odredbi čl. 30. st. 12. ZR-a u slučaju spora radi zaštite dostojanstva radnika teret dokazivanja je na poslodavcu.
Dakle, glede tereta dokazivanja kod zaštite od diskriminacije dovoljno je da radnik iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je diskriminacija počinjena, a na poslodavcu je teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo. Kod povrede dostojanstva radnika, s obzirom na odredbu čl. 30. st. 12. ZR-a, radnik bi trebao iznijeti okolnosti na kojima temelji tvrdnju o uznemiravanju, a teret dokaza se tada prebacuje na poslodavca koji bi trebao dokazati da uznemiravanja nije bilo.
Budući da je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka opisala niz postupaka u prilog tvrdnji da je diskriminirana i uznemiravana, tuženik je trebao dokazati da tužiteljica nije diskriminirana i uznemiravana, a ne obrnuto kako to smatraju nižestupanjski sudovi.
Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o teretu dokazivanja u prvostupanjskoj presudi su izostali odgovarajući razlozi o tome da li je tuženik dokazao da tužiteljica nije diskriminirana i uznemiravana, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. t. 11. ZPP-a, a tu bitnu je počinio i drugostupanjski sud kada tu povredu povodom žalbe nije sankcionirao.
S obzirom na sve navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 27. rujna 2016.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.