Rev-1677/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1677/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., koju zastupa T. D., odvjetnica iz P., protiv tuženika T. d.d. P., kojeg zastupaju V. J. i R. M.-B., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli od 2. travnja 2001. godine broj Gž-3519/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 23. listopada 2000. godine broj P-487/99, na sjednici održanoj dana 2. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 2. travnja 2001. godine broj Gž-3519/00-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Puli od 23. listopada 2000. godine broj P-487/99, kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom da bude naloženo tuženiku platiti joj svotu od 200.000,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi kroz vrijeme od donošenja prvostupanjske presude do isplate i nadoknaditi parnični trošak. Istom presudom je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u svoti od 22.448,00 kn.

Protiv te presude izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da je tuženik u parnici istaknuo prigovor da je do profesionalnog oboljenja kod tužiteljice došlo isključivo krivnjom tužiteljice, pa se ima smatrati da je u tom prigovoru sadržaj i prigovor podijeljene odgovornosti što sud nije ocijenjivao. Naime, utvrđeno je da tužiteljica boluje od degenerativne bolesti, kojima uzrok nije obavljanje poslova i zadataka na radnom mjestu, već su samo poslovi i zadaci na radnome mjestu mogli biti dodatni faktor u njenom doživljavanju tegoba. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovore na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) radi očitovanja, nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku je utvrđeno, da je tužiteljici invalidska komisija 15. lipnja 1995. godine priznala smanjenje sposobnosti za rad zbog čega je promijenila radno mjesto i umanjeno joj je radno vrijeme. Utvrđeno je također da je tužiteljica već od 1990. godine osjećala zdravstvene tegobe u obliku bolova u vratnom i slabinskom dijelu kralježnice uz osjećaj pritiska u glavi, tjemenu, zatiljku i gubitak osjeta dodira u prstima ruku. Osjećala je također bol u desnom kuku, zatim trnce duž desne noge od kuka preko koljena do prstiju noge, naročito palca zbog čega je pregledana od specijalista ortopeda, neurologa, neurokirurga, fizijatra, psihijatra, specijaliste medicine rada i drugih specijalista uz boravak u Kliničko-bolničkom centru Z., u Bolnici za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju u R. radi dijagnostike i terapije. Od 1995. godine je pretežno na bolovanju. Međutim, na temelju vještačenja specijaliste medicine rada je utvrđeno, da su tužiteljičine tegobe posljedica degenerativnih promjena kralježnice, te se s obzirom na njezinu dob ne smije isključiti profesionalni moment u nastanku i pogoršanju bolesti, ali je isključena uzročna veza između nastanka bolesti i ispunjavanja obveza tužiteljičinih na radnom mjestu. Utvrđeno je da su poslovi i način rada koje je tužiteljica obavljala mogli biti samo dodatni čimbenik u njezinom subjektivnom doživljavanju tegoba, pa su degenerativne promjene, koje su urođene utjecale na teže obavljanje posla zbog čega je tužiteljica imala poteškoća i koje su bile i uzrok bolovanja.

U smislu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine”, broj 50/96) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Međutim, kako je utvrđeno tužiteljičina bolest nije u svezi s radom, pa tuženik kao poslodavac nije odgovoran za štetu, koju bi tužiteljica trpila kao posljedicu svoje bolesti.

Radni uvjeti tužiteljice se ne smatraju isključivim uzročnikom promjena koštano- zglobnog sustava, što bi prema mišljenju vještaka bio temeljni uvjet za priznavanje profesionalne etiologije bolesti.

Prema tome, nije ispunjena osnovna pravna pretpostavka za tuženikovu odgovornost za štetu odnosno za njegovu odgovornost za tužiteljičino oboljenje, a to je uzročna veza između tužiteljičinog obavljanja radnih zadataka na radnom mjestu kod tuženika i nastanka tužiteljičine bolesti. Okolnost da su poslovi i zadaci na radnom mjestu mogli biti dodatni čimbenik u doživljaju tegoba bolesti ne može biti osnov za odgovornost za štetu tuženika. Osnov za to bi mogla biti samo uzročna veza između nastanka bolesti i obavljanja poslova i zadataka na radnom mjestu, odnosno obavljanje poslova i zadataka na radnom mjestu bi moralo biti uzrok nastanka bolesti kod tužiteljice. Uzrok bolesti kod tužiteljice je urođenog podrijetla.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revident. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. svibnja 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.