Croatian Supreme Court allows extraordinary sentence mitigation due to newly discovered severe health deterioration.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia granted the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation, modifying the final prison term from three years and four months to two years. The prisoner argued that new medical evidence revealed a severe depressive condition and frequent psychiatric visits that were unknown to the lower courts at the time of sentencing. The court accepted the request because these undisclosed health circumstances were of such significance that they would have clearly led to a lighter sentence had the lower courts been aware of them.
Legislator headnote
AI generatedčl. 414. ZKP; čl. 416. st. 6. ZKP: The Supreme Court may grant extraordinary sentence mitigation when new circumstances, such as severe health deterioration, exist that were unknown to the lower courts at the time of judgment and would have led to a lighter sentence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 351/03-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Ogulinu od 18. studenoga 2003. godine, broj: K-1/01-26, u sjednici održanoj 29. siječnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se zahtjev os. S. M. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Karlovcu od 16. rujna 2003. godine, broj: Kž-207/01-3, kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 22. ožujka 2001. godine, broj: K-1/01-9, kojom je os. S. M. za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ-a kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa mu je na temelju odredbe čl. 60. KZ-a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca, te se kazna za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ-a
IZVANREDNO UBLAŽAVA
tako da se os. S. M. za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ-a utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, utvrđena od prvostupanjskog suda za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ-a preuzima se kao utvrđena, pa mu se na temelju odredbe čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. d) KZ-a izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 16. rujna 2003. godine, broj: KŽ-207/01-3, kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 22. ožujka 2001. godine, broj: K-1/01-9 os. S. M. za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ-a utvrđena je kazna zatvora u trajanju od tri godine, te za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ-a –
I Kr 351/03-3
kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca.
Os. S. M. je putem branitelja S. M., odvjetnika u O., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da su u vrijeme izricanja drugostupanjske presude postojale nove okolnosti za koje taj sud nije znao, a dovele bi do blaže osude. Kao nove okolnosti navodi teško pogoršanje zdravstvenog stanja, o čemu je priložio medicinsku dokumentaciju, a ujedno ukazuje da drugostupanjski sud nije prihvatio olakotnu okolnost utvrđenu od prvostupanjskog suda koja se očituje u zaključku prvostupanjskog suda kako okolnost, da je osuđenik na inkriminirani način pokušao održati poslovanje poduzeća, predstavlja olakotnu okolnost.
Iz podataka u spisu nije vidljivo da li je osuđenik nastupio na izdržavanje kazne.
Općinski sud u Ogulinu, kao prvostupanjski sud, nakon provedenih izvida u smislu odredbe čl. 416. st. 4. ZKP i pribavljenog mišljenja ODO u Ogulinu dostavio je zahtjev osuđenika ovom Vrhovnom sudu, s prijedlogom da se prihvati, iako ODO Ogulin smatra da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za prihvaćanje zahtjeva. Negativno mišljenje o zahtjevu dalo je i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 15. siječnja 2004. godine,
Zahtjev je osnovan.
Naime, iz medicinske dokumentacije priložene zahtjevu vidljivo je da je osuđenik prvi puta 1995. godine, a u zadnjih šest godina, počevši od 1998. godine dva puta godišnje a u tijeku 2002. godine četiri puta odlazio psihijatru radi depresivnog stanja, zbog čega mu je određena terapija uporabom lijekova. Te okolnosti osuđenik nije isticao u tijeku dosadašnjeg postupka, iako su postojale, a po ocjeni ovog Vrhovnog suda te okolnosti su takvog značaja da bi očito dovele do blaže osude da su niži sudovi za njih znali u vrijeme donošenja presuda.
Prema tome na temelju svega naprijed navedenog vidljivo je da je u ovom slučaju udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP-a, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 416. st. 6. rečenica druga ZKP prihvatio zahtjev i riješio kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. siječnja 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.