Supreme Court dismisses appeal for wrongful dismissal due to employee's failure to act within 15-day statutory notice period.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employee's appeal against a final judgment ordering reinstatement and back pay. The lower courts found the employer validly terminated the contract due to a serious breach of duty, noting the employee failed to verify payment terms with an agency in summer 1996. The court ruled that the employer knew of this breach in October 1996, making the 15-day statutory notice period for extraordinary dismissal expired before the termination occurred.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. st. 2. Zakona o radu; Čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An employer may not effect an extraordinary dismissal outside the 15-day period following knowledge of the grounds for such dismissal, and failure to observe this preclusive period renders the termination invalid.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2287/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz M., koga zastupaju punomoćnici F. R. i I. P., odvjetnici u D., protiv tuženika T. A. d.d. iz D., radi poništenja odluke, vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. travnja 1998. br. Gž 168/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 4. prosinca 1997. br. P 903/97, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:
" I. Poništava se kao nezakonit otkaz ugovora o radu tuženika tužitelja R2108/07 od 14.10.1997.g. i odluka R2018/07 od 20.10.1997.g., te je tuženik dužan vratiti tužitelja na rad i poslove samostalnog komercijaliste prema ugovoru o radu R2108/07 od 4. travnja 1996.g. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik platiti tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, počevši od 22.10.1997.g. na ime naknade za izgubljenom plaću 1.971,06 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 990,00 kuna u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, odnosno da se nižestupanjske presude u cijelosti ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje, te traži trošak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Pobijanom odlukom tuženika tužitelju je dat izvanredan otkaz ugovora o radu radi osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i postojanja druge osobito važne činjenice u svezi realizacije ugovora sa agencijom A.C., koje nastavak radnog odnosa čine nemogućim.
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužitelj u ljeto 1996. godine propustio provjeriti naplatu usluge s navedenom agencijom, koja je u manjem dijelu platila uslugu, te je tuženiku nastala šteta u iznosu od 30.000 DEM za koju se znalo u listopadu 1996. godine kada je tužitelj dao svoju obranu, jer je bio pokrenut postupak za izvanredni otkaz ugovora o radu.
Odredbom čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95, u daljnjem tekstu: ZR) je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja, da je tuženik već u mjesecu listopadu 1996. godine saznao za tešku povredu radne obveze tužitelja, koji je pružio uslugu agenciji bez prethodne naplate ili provjere mogućnosti naplate, jer je agencija kasnije u neznatnom dijelu platila dugovanje i pala pod stečaj.
Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno zaključili primjenom odredbe čl. 107. st. 2. ZR, da je tuženik propustio prekluzivni rok u trajanju od 15 dana za izvanredni otkaz ugovora o radu s obzirom od dana kada je saznao za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu u spornoj odluci.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 11. veljače 1999.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.