Gžo-732/2014-1 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao suca izvjestitelja i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. V. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u S., protiv tuženice I. S. K. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pi-468/12 od 24. srpnja 2014. godine, dana 23. rujna 2015. godine
Legislator headnote
AI generatedGžo-732/2014-1 · Županijski sud u Splitu: Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista traži da se tuženica obveže isplatiti joj za razdoblje od 1. svibnja 2009. godine do 1. lipnja 2012. godine ukupni iznos od 54.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, te ubuduće iznos od po 1.500,00 kuna mjesečno.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gžo-732/14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao suca izvjestitelja i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. V. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u S., protiv tuženice I. S. K. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pi-468/12 od 24. srpnja 2014. godine, dana 23. rujna 2015. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pi-468/12 od 24. srpnja 2014. godine.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista traži da se tuženica obveže isplatiti joj za razdoblje od 1. svibnja 2009. godine do 1. lipnja 2012. godine ukupni iznos od 54.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, te ubuduće iznos od po 1.500,00 kuna mjesečno.
Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici isplatiti tuženici iznos od 4.125,00 kuna.
Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući istu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
Inače, sukladno stajalištu zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 3. srpnja 2014. godine u konkretnom slučaju smatrati je da rok za žalbu teče od dostave pisanog otpravka presude.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Predmetnom tužbom tužiteljica traži da joj tuženica koja se koristi njenim suvlasničkim dijelom plati naknadu prema pravilima stjecanja bez osnove.
Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio: da su stranke suvlasnice obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 370/4 Z.U. 1126 k.o. O., koja se sastoji od dvije garaže u suterenu, visokog prizemlja i kata, i to tužiteljica u 5/6 dijela, a tuženica u 1/6 dijela; da svaka od njih već godinama koristi određene dijelove predmetne kuće i to tuženica stan na visokom prizemlju predmetne kuće, jednu garažu u suterenu i konobu iza te garaže, čije ključeve tužiteljica nema, dok s druge strane tužiteljica koristi I. kat predmetne kuće, te jednu garažu u suterenu, ključeve kojih ima samo ona; da jedna drugoj nikada ništa nisu plaćale na ime korištenja suvlasničkih dijelova predmetne kuće; da tužiteljica ima pravomoćnu odluku protiv tuženice o predaji u suposjed stana na visokom prizemlju, ali ovršni postupak temeljem te presude nije pokrenula; da stranke do sada nisu ostvarile svoje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice (bilo dobrovoljno bilo sudsko) u smislu odredbe članka 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), ali su postigle sporazum o podjeli posjeda stvari u suvlasništvu shodno odredbi članka 42. ZV-a.
Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku prvostupanjski je sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
Naime, pod stjecanjem bez pravne osnove podrazumijeva se izvanugovorni obveznopravni odnos između stjecatelja koji je obvezan na povratak imovine ili ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dijela imovine koju je stekao od osiromašenog bez pravne osnove u pravnom poslu ili zakonu ili odluci suda ili druge nadležne vlasti, odnosno bez pravne osnove koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).
U konkretnom slučaju, prema utvrđenjima suda prvog stupnja koja žalbom nisu dovedena u sumnju, tuženica je bila u posjedu spornog stana na temelju sporazuma stranaka o podjeli posjeda suvlasničke stvari (članak 42. ZV-a), što onda tužbeni zahtjev po iznesenoj činjeničnoj osnovi čini neosnovanim, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja kada odbija tužbeni zahtjev.
Inače, osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tužiteljica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pritom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.
Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, međutim, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
Isto tako, shodno odredbi članka 352. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Tužiteljica pak u žalbi iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze radi utvrđenja činjeničnog stanja, a ne činjenice i dokaze koji se odnose na bitne povrede zbog kojih se žalba može izjaviti. Stoga isti ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku, sve i kada bi te činjenice i novi dokazi upozoravali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Odluka o trošku temelji se na ispravnoj primjeni odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP- a.
Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer ista nije uspjela sa svojom žalbom.
Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu 23. rujna 2015.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić, v. r.