I Kr-193/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 193/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. Dž.D., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Okružnog suda u Bjelovaru od 26. lipnja 1993.g. br. K 75/1989 (Kv 136/93), u sjednici održanoj 12. kolovoza 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Dž.D. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 28. svibnja 1990.g. br. K 75/1989 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. lipnja 1991.g. br. I Kž 882/1990 Dž.D. je osuđen zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Osuđenik izdržava kaznu u KPD L. .P. od 20. srpnja 1992.g. a zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je po branitelju S.Z., odvjetniku iz B..

U zahtjevu se navodi, da se osuđenikovo zdravstveno stanje pogoršalo i da je stanje njegovog lijevog kuka i noge tako loše da bi trebalo izvršiti operaciju, ali operaciju nije moguće izvršiti zbog velikog rizika uzrokovanog srčanim oboljenjem osuđenika.

Osuđenik smatra da su ove okolnosti podobne da u smislu čl. 399. ZKP (prije čl. 412. ZKP) prouzrokuju izvanredno ublažavanje kazne.

Sud prvog stupnja, dostavljajući zahtjev ovom sudu, predlaže da se zahtjev odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razmatranja zahtjeva, ističe da se nisu stekli uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Uz zahtjev je osuđenik dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje slijedi da on boluje od miokardiopatije, da liječi trombozu desne potkoljenice, te da zbog frakture lijevog kuka koja je bila loše sanirana teško hoda i nije sposoban za fizički rad.

Loše zdravstveno stanje osuđenika posljedica je i prometne nezgode koju je skrivio, a sudovi su tu okolnost imali u vidu prilikom izricanja kazne. Osim toga, ako je kod osuđenika i došlo do izvjesnog pogoršanja zdravstvenog stanja, ta okolnost koje nije bilo kada se izricala presuda ipak nije takva da bi očito dovela do blaže osude, posebno zbog okolnosti pod kojima je djelo počinjeno i ranije osuđivanosti osuđenika zbog istovrsnih krivičnih djela.

Zbog svega navedenog trebalo je na temelju čl. 401. st. 2. ZKP (prije čl. 414. st. 6. ZKP) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. kolovoza 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)