Kžm-54/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 54/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. S. O. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 28. rujna 2006. godine, broj Km-1/06, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 2006. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Čakovcu, prema starijem maloljetniku S. O. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ-a, izrečena je kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 27. ožujka 2006. godine, pa nadalje.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, maloljetnik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP-a, te nagrade u nužnih izdataka postavljenog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, i prema starijem maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Mlt. S. O. je po svojim braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. P. i T. K.,

., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se ta odvjetnicima iz Č

žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, te postupi sukladno njegovu prijedlogu.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu odluke o kazni, državni odvjetnik nalazi da način počinjenja djela, a posebno okolnost da je maloljetnik pucao u oštećenika u nazočnosti većeg broja ljudi, pa i djece, ukazuje na njegovo bezobzirno ponašanje.

Isticani žalbeni prigovor, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje samo na težinu djela, ali ne još i pretpostavku da li je strože kažnjavanje potrebno, s obzirom na utvrđeni stupanj krivnje starijeg maloljetnika, kao i ostale okolnosti pod kojima je djelo počinjeno.

Sud prvog stupnja je ispravno prema starijem maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, jer tako izrečena kazna zatvora odgovara utvrđenom stupnju krivnje.

Pritom je taj sud ispravno ocijenio, da će se u vremenu od tri godine i šest mjeseci postići odgovarajući rezultati u njegovu preodgoju, posebno s obzirom na podatak sadržan u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, prema kojem stariji maloljetnik ima kapacitet učenja na vlastitim pogreškama i u stanju je prihvatiti nedopustivost i kažnjivost ovakvog ponašanja.

Istovremeno, izrečenom kaznom maloljetničkog zatvora u označenom vremenskom trajanju, moći se postići daljnji rezultati u njegovom odgoju, jer sukladno provedenom psihijatrijskom vještačenju, kod njega još nije završen proces psihičkog sazrijevanja i zbog toga ostaje dovoljno potencijala za usvajanje i pozitivnog modela ponašanja.

Uz navedeno, psihijatrijski vještak smatra, a što prihvaća i sud prvog stupnja, da ne postoji stvarna opasnost počinjenja novog kaznenog djela, posebno iz razloga jer se radilo, u konkretnom slučaju, o specifičnoj situaciji koja se zbog te iznimnosti više neće moći ponoviti.

S obzirom na sve naprijed izloženo, sud prvog stupnja je ispravno primijenio odredbu čl. 24. st. 3. Zakona o sudovima za mladež, nakon što je utvrdio postojanje većeg broja olakotnih okolnosti na strani maloljetnika, a prije svega da je u vrijeme počinjenja djela navršio 16 godina, njegovu smanjenu ubrojivost, kao i daljnji podatak sadržan u izvješću Centra za socijalnu skrb u Č. prema kojem je maloljetnik do sada uredno funkcionirao, priznanje djela, te s tim u svezi izraženo kajanje zbog učina djela.

U tom sklopu, sud prvog stupnja je ispravno našao kao olakotnu i daljnju činjenicu koja proizlazi iz izvješća Centra za socijalnu skrb Č. prema kojem je oštećenik osoba nasilničkog ponašanja, koja je do tada već pokazala spremnost da se obračuna s bratom maloljetnika, ali i sa drugim sumještanima P., dok je kao otegotno ispravno cijenjena činjenica da je maloljetnik u realnom stjecaju počinio još i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari, za koje mu se djelo s obzirom na implicitnu odredbu čl. 23. st. 2. ZSM-a i nije mogla izreći kazna maloljetničkog zatvora, već je činjenični opis tog djela ušao u sadržaj obrazloženja pobijane presude, te ispravno vrednovan kao otegotna okolnost.

Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pri odmjeravanju kazne maloljetničkog zatvora u označenom vremenskom trajanju, ispravno je sud prvog stupnja cijenio sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, koje, uz utvrđeni stupanj zrelosti maloljetnika, kao i mogućnosti njegovog daljnjeg odgajanja, te stručnog osposobljavanja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, vrijeme od tri godine i šest mjeseci uz utvrđeni stupanj krivnje, bit će dovoljno za postignuće svrhe izricanja ove maloljetničke sankcije.

Stoga je trebalo odbiti žalbu državnog odvjetnika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 20. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.