Supreme Court allows claim for damages due to violation of right to trial within a reasonable time.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the lower court to decide within three months and awarded 11,500 kuna in damages to the plaintiff. The court found that the civil proceedings regarding a traffic accident claim lasted over eight years, violating the constitutional right to a trial within a reasonable time. Although the case involved complex medical expert opinions, the court ruled that the excessive duration and periods of judicial inactivity were not justified.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava RH: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time, and such a right is violated if proceedings are unreasonably prolonged despite complexity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 407/09-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. M. iz B., koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 13. ožujka 2009., dana 28. rujna 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-1433/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju M. M., u iznosu 11.500,00 (jedanaesttisućapetsto) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 13. ožujka 2009. podnio, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn- 6954/00, koji se radi odlučivanja o podnesenoj žalbi vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Gžn-1433/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6954/00, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2009. te službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):
- postupak je pokrenut 17. studenog 2000. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja M. M., protiv I tuženika C. o. d.d. i II tuženika A. Z. d.d. , radi naknade štete,
- uz podneske od 21. ožujka 2001. i 25. rujna 2001. tužitelj dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju,
- ročište 4. listopada 2001. je odgođeno zbog bolesti raspravnog suca,
- uz podnesak od 30. siječnja 2002. tužitelj dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju,
- na ročištu održanom 13. veljače 2002. tuženici su iznijeli odgovore na tužbu, te je određeno da će se na idućem ročištu saslušati svjedoci,
- u podnesku od 13. ožujka 2002. tužitelj predlaže provođenje medicinskog vještačenja,
- na ročištu 19. rujna 2002. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž. A. te je slijedeće ročište određeno za 13. ožujka 2003.,
- na ročištu 13. ožujka 2003. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. N. te je određeno da će po izvršenoj uplati predujma od strane tužitelja provesti medicinsko vještačenje i prometno vještačenje uz rekonstrukciju na licu mjesta,
- podneskom od 18. ožujka 2003. tužitelj je jasnije odredio tužbeni zahtjev,
- rješenjem od 26. ožujka 2003. vještaci medicinske struke su pozvani na preuzimanje spisa radi izrade nalaza i mišljenja, dok je rješenjem od 10. travnja 2003. određeno provođenje očevida,
- uz podnesak od 31. ožujka 2003. tužitelj dostavlja dokaz o uplaćenom predujmu za provođenje prometnog i medicinskog vještačenja,
- u podnescima od 29. rujna 2003., 22. listopada 2003., 3. studenog 2003. i 11. studenog 2003. tužitelj predlaže nastavak postupka te zakazivanje očevida na mjestu štetnog događaja, budući da zakazani očevid nije održan.
- rješenjem od 14. studenog 2003. određeno je provođenje očevida na licu mjesta dana 13. svibnja 2004.,
- u podnesku od 10. svibnja 2004. tužitelj dostavlja daljnju liječničku dokumentaciju,
- 13. svibnja 2004. održan je očevid, te je tužitelj pozvan u roku od 8 dana dostaviti u spis skicu i fotoelaborat. Isto je tužitelj dostavio uz podnesak od 17. svibnja 2004.,
- rješenjem od 24. svibnja 2004. određeno je da će se provesti prometno vještačenje te je vještak pozvan na preuzimanje spisa. Nalaz i mišljenje vještaka je dostavljeno 12. listopada 2004.,
-u podnesku od 25. listopada 2004. tužitelj navodi da nema primjedaba na zaprimljeni nalaz i mišljenje, dok I tuženik u podnesku od 20. prosinca 2004. iznosi svoje primjedbe,
-rješenjem od 17. veljače 2005. određeno je da će se provesti medicinsko vještačenje. Nalaz i mišljenje je dostavljen 21. ožujka 2005. U podnesku od 21. travnja 2005. I tuženik navodi da nema primjedbi, dok tužitelj prigovara u podnesku od 21. srpnja 2005.,
- na ročištu 8. veljače 2006. dopunski je saslušan vještak medicinske struke, određeno je da će se provesti novo medicinsko vještačenje, te je tužitelj pozvan na uplatu predujma,
- nakon što je dana 17. veljače 2006. tužitelj dostavio dokaz o izvršenoj uplati, rješenjem od 3. ožujka 2006. vještaci su pozvani na preuzimanje spisa te su dana 6. studenog 2006. dostavili u spis nalaz i mišljenje,
- u podnesku od 19. siječnja 2007. tužitelj navodi da iz razloga ekonomičnosti ne prigovara zaprimljenom nalazu i mišljenju te jasnije određuje tužbeni zahtjev,
- slijedeće ročište održano je 14. svibnja 2007., a na kojem je određeno da će se na slijedećem ročištu saslušati tužitelj.
- tužitelj je saslušan na ročištu 17. rujna 2007. te je glavna rasprava zaključena,
- na ročištu 28. rujna 2007. je objavljena presuda posl. br. P-6954/00 kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen,
- povodom žalbe tužitelja (13. prosinca 2007.) i II tuženika (12. prosinca 2007.) spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu (23. travnja 2008.) te se vodi pod posl. br. Gžn- 1433/08.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njenog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (17. studenog 2000.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (28. rujna 2009.), što ukupno iznosi osam godina, 10 mjeseci i 21 dana.
Iako je općinski sud u pravno relevantnom razdoblju održao brojna ročišta, proveo prometno vještačenje, očevid na licu mjesta, dva medicinska vještačenja, dopune istih, saslušavao svjedoke i tužitelja te poduzimao druge radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, njegovo postupanje se ne može ocijeniti potpuno učinkovitim. To stoga, što se nije dovoljno rukovodio načelima koncentracije glavne rasprave i ekonomičnosti postupka (članak 311. stavak 2. i članak 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) što je rezultiralo donošenjem meritorne odluke tek po proteku gotovo sedam godina trajanja postupka. U navedenom razdoblju, sud je bio i neopravdano neaktivan u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, obzirom da je, unatoč tome što je tužitelj 31. ožujka 2003. uplatio predujam za provođenje očevida na licu mjesta tek 13. svibnja 2004. održao očevid. Dugotrajnosti postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda pred kojim se postupak vodi jednu godinu i pet mjeseci te u vrijeme odlučivanja o predmetnom zahtjevu još nije donesena drugostupanjska odluka.
Zaključak je ovog suda da je predmetni parnični postupak donekle činjenično složen, obzirom da se tijekom postupka ukazalo potrebnim provesti dva medicinska vještačenja te otklanjati prigovore stranaka na iste saslušavanjem vještaka, prometno vještačenje, očevid na licu mjesta, a za što je potrebno nešto više vremena nego što je to uobičajeno za postupke naknade štete. Međutim, navedeno ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.
Predlagatelj, kao tužitelj, svojim procesnim držanjem u parnici nije doprinijela duljini trajanja sudskog postupka.
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (osam godina, 10 mjeseci i 21 dana), koji je od posebnog značenja za predlagatelja kao žrtvu prometne nezgode, unatoč složenosti postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 11.500,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. rujna 2009.
S U D A C
Aleksandar Peruzović, v.r.