Gžo-11/2013-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžo-11/2013-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Amare Trgo kao člana vijeća i suca izvjestitelja te dr.sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. Z. M. sin V., 2. N. M. žene Z. i 3. T. M. sin Z., svi iz S., i svi zastupani po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima iz S., protiv tuženika E. d.o.o. iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 18. rujna 2012. pod poslovnim brojem P1-3824/10, u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2014.

p r e s u d i o j e :

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 18. rujna 2012. pod poslovnim brojem P1-3824/10 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, na način da se odbija zahtjev tužitelja kojim su tražili da sud naloži tuženiku da tužiteljima isplati protuvrijednost u kunama iznosa od 37.639,35 EUR-a, prema prodajnom tečaju za devize koji plaća Splitska banka d.d. Split na dan plaćanja, zajedno sa kamatama propisanom odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a počam od dana 22. srpnja 2010. do dana isplate, kako neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana isplate tuženiku parnični trošak u visini 5.328,00 kuna.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima protuvrijednost u kunama iznosa od 37.639,35 EUR prema prodajnom tečaju za devize koju plaća Splitska banka d.d. Split na dan plaćanja. Zajedno sa kamatom propisanom odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a počam od dana 22. srpnja 2010. pa do isplate.

Za dulji tijek zatraženih kamata na dosuđeni iznos glavnice tj. za razdoblje od 01. srpnja 2008. do 21. srpnja 2010. zahtjev se tužitelja odbija.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima parnični trošak u iznosu od 31.615,00 kuna."

Žalbu protiv ove presude podnosi tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima te pogrešne primjene Zakona o parničnom postupku. Predlaže da žalba bude uvažena te presuda prvostupanjskog suda da bude preinačena na način da tužbeni zahtjev tužitelja bude odbijen, podredno da presuda bude ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) sud prvog stupnja je žalbu tuženika dostavio na odgovor tužiteljima.

Tužitelji nisu odgovorili na žalbu tuženika.

Žalba je osnovana.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu kamate koja bi tužiteljima pripadala na iznos od 800.000 EUR-a koji je prema ugovoru o prodaji od dana 16. svibnja 2008. tuženik trebao isplatiti tužiteljima u roku od 30 dana od dana plaćanja prvog obroka; sve zbog zakašnjenja u isplati za razdoblje od 30. lipnja – 30. listopada 2008., kada je tuženik tužiteljima isplatio navedeni iznos.

Prvostupanjski sud je utvrdio da su pored ovog ugovora o prodaji od dana 16. svibnja 2008., stranke dana 27. prosinca 2008. sklopile ugovor o raskidu ugovora kojim je prestao važiti ugovor od 16. svibnja 2008. uz uvjet istovremenog sklapanja kupoprodajnog ugovora sa tuženikom; da su tužitelji sa tuženikom dana 27. prosinca 2008. sklopili kupoprodajni ugovor kojim su ispunili svoju obvezu iz ugovora o raskidu kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 2008. te da je dana 28. listopada 2008. M. T. dao Izjavu kojom je utvrđena i potvrđena njegova suglasnost da se isplata preostalog dijela cijene iz kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 2008. isplati određenom dinamikom te da će isplatom po toj dinamici biti u cijelosti namiren s naslova kupoprodajne cijene iz kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 2008., da od E. d.o.o. neće zahtijevati isplatu zatezne kamate niti bilo koje druge kamate sve obzirom na poremećaj na svjetskom tržištu kapitala, a što je i utjecalo na dinamiku plaćanja kako je utvrđeno kupoprodajnim ugovorom od 16. svibnja 2008. ".

Prvostupanjski sud cijeneći navedene dokaze zauzeo je stajalište da je ugovorom od 27. prosinca 2008. kojim je raskinut kupoprodajni ugovor od 16. svibnja 2008. upravo tog dana prestao važiti raniji kupoprodajni ugovor (16. svibanj 2008.) te da se tim ugovorom tužitelji "makar i prešutno nisu odrekli prava na kamatu", zbog zakašnjele isplate prema kupoprodajnom ugovoru od 16. svibnja 2008. Izjava T. M. koja bi se eventualno mogla smatrati izjavom o odricanju prava na zateznu kamatu da je dana prije dospijeća i da je kao takva izjava ništavna".

Temeljem iznesenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja obvezujući tuženika na isplatu kamata koje bi tekle za razdoblje od 30. lipnja do 30. listopada 2008. na iznos od 800.000 EUR-a.

Ovaj žalbeni sud je stajališta da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja.

Sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje (facta sunt servanda) sve sukladno odredbi iz članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 5 35/05, 45/08 i 125/2011, u daljnjem tekstu ZOO).

U smislu odredbe iz članka 160. stavak 1. ZOO-a obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

Pravilo je dakle da obveza ponajprije prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu jer kao što obveze mogu nastati suglasnošću volja, tako obveze mogu i prestati.

U smislu odredbe iz članka 247. ZOO ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Ugovor od 16.5.2008. je raskinut ugovorom dana 27.12.2008. (članak 2. Ugovora o raskidu kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 2008.). Člankom 2. stavak 2. tog ugovora ugovorne strane, tužitelji i tuženici u ovom građanskopravnom sporu su se usuglasili kako "označeni kupoprodajni ugovor prestaje važiti među ugovornim stranama te ne proizvodi pravne učinke danom sklapanja ovog ugovora o raskidu, uz uvjet istovremenog sklapanja kupoprodajnog ugovora za zemljište opisano u članku 1. ovog ugovora o raskidu sa društvom E. P. d.o.o. iz S., kao kupcem".

Tog istog dana stranke su sklopile novi kupoprodajni ugovor. Predmet tog kupoprodajnog ugovora su upravo nekretnine koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora koji je raskinut, dakle, onog od 16.5.2008.

Stranke su u novom kupoprodajnom ugovoru od 27. prosinca 2008. pored predmeta ugovora ugovorile i kupoprodajnu cijenu time da su utvrdile "kako je prethodno sklapanju ovog ugovora kupac s naslova kupoprodajne cijene isplatio prodavateljima " u tom ugovoru točno određene iznose, dok će preostali iznos kupoprodajne cijene utvrđen člankom 3. stavka 2. kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2008. kupac, tuženik u ovoj građanskopravnoj stvari, isplatiti prodavateljima, tužiteljima u ovoj građanskopravnoj stvari kroz određeno vrijeme.

Prema članku 7. "potpisom ovog ugovora stranke su suglasne, a što potvrđuju potpisom ovog ugovora da su u cijelosti izmirili međusobne obveze, da nemaju daljnjih i drugih međusobnih potraživanja pa da se u tom smislu odriču pobijati ovaj ugovor zbog prikrate preko polovine". Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (članak 319. stavak 1. ZOO). Odredbom iz članka 7. koja je jasna i razumljiva i koja među strankama ne ostavlja dvojbe, a koju sud iako je ovaj dokaz izveo nije cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, stranke su suglasnošću svojih volja utvrdile da nemaju "daljnjih i drugih međusobnih potraživanja" glede prodaje i kupnje predmetnih nekretnina koje su istovjetne ugovoru o kupoprodaji od 16. svibnja 2008. koji je raskinut dana 27. prosinca 2008.

Ova ugovorna odredba iz članka 7. kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2008. u suglasju je sa Izjavom o odricanju od dana 28. listopada 2008. koju je potpisao M. T. sin Z. a kojim izjavljuje kako će isplatom kupoprodajne cijene određene u točci II. te izjave u cijelosti "biti namiren s naslova kupoprodajne cijene iz citiranog kupoprodajnog ugovora" da neće od tuženika zahtijevati "isplatu zatezne kamate niti bilo koje druge kamate, sve obzirom na poremećaj na svjetskom tržištu kapitala, što je utjecalo i na dinamiku plaćalanja kako je utvrđeno kupoprodajnim ugovorom od 16. svibnja 2008. ".

Slijedom izloženog odredba članka 7. kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2008., koji ugovor nije pobijan ni od jedne od ugovornih stranaka, vezuje ugovorne stranke.

Prema mišljenju ovog županijskog suda tužba koja je uslijedila dana 22.7.2010. dakle znatno nakon sklopljenog ugovora o raskidu kupoprodajnog ugovora godine od 16. svibnja 2008. te sklapanjem novog kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2008. suprotna je ugovornom utanačenju stranaka, suglasnoj izjavi stranaka stipuliranoj u odredbi čl. 7. kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2008. te nema uporišta ni u jednom od izvedenih dokaza pred sudom prvog stupnja.

Zbog izloženog valjalo je temeljem odredbe članka 373. a ZPP-a preinačiti odluku u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja te taj zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude ovog žalbenog suda.

Kako je odluka koja je predmet žalbenog pobijanja preinačena na način da je odbijen zahtjev tužitelja, to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo odlučiti o trošku cjelokupnog parničnog postupka.

Sud odlučuje o parničnom trošku u granicama postavljenog zahtjeva (članak 164. ZPP-a). Tuženik je zatražio pristojbu odgovora na tužbu u visini 1.840,00 kuna te pristojbu presude u visini 3.588,00 kuna, koji trošak je bio potreban suglasno članku 155. ZPP-a.

Stoga su temeljem odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a obvezani tužitelji da nadoknade trošak tuženiku na način kako je odlučeno pod II. izreke presude ovog suda.

U Splitu 6. veljače 2014.

Predsjednica vijeća:

Mr. sc. Senija Ledić, v. r.