Legislator Case Law & Legislation
Revt-76/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding mortgage removal and damages claims.

Case Number Revt-76/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision to reject the request to remove a mortgage and award damages. The court found the plaintiff lacked standing to demand removal of the mortgage since he was not the registered owner of the property, and his claim for damages failed due to insufficient proof of causation between the mortgage's existence and his alleged business losses. Consequently, the court ruled that the plaintiff could not successfully pursue his compensation claim against the defendant based on the presented evidence.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. t. 11.; čl. 392.a.; čl. 393.: An appeal is rejected if the lower courts clearly reasoned their decisions based on evidence, and a party lacks standing to claim removal of a security interest on property they do not own or fail to prove causal damage.

Keywords

AI generated
mortgage removal standing to sue causation of damage business losses appeal dismissal property ownership ZPP appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 385. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a
U reviziji je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revt 76/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, u pravnoj stvari tužitelja L. k. d.o.o. Z., zastupanog po V. M. i D. D., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., radi brisanja založnog prava i naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-3767/03 od 20. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-3777/00 od 20. ožujka 2003., u sjednici održanoj 22. listopada 2008.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

A) Poništava se založno pravo na nekretninama vlasništvo Z. M. iz Z., upisane u z. k. ul. br. 1300 k.o. S., uknjiženo u korist tužene Z. b. d.d. na iznos od 300.000 DEM provedeno pod brojem I-317/96, te je tuženi dužan trpjeti brisanje iste u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

B) Tuženi je dužan tužitelju L. k. d.o.o. naknaditi prouzročenu štetu u iznosu od 1.256.628,50 USD u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na protuvrijednost od 77.310,00 USD od 01.01.98. na protuvrijednost od 309.240,00 USD od 01.01.1999., a na protuvrijednost od 309.240,00 USD od 01.01.2000. godine, te na protuvrijednost od 154.620,00 USD od 01.07.2000. godine, te na iznos protuvrijednosti od 541.170,00 USD od dana tužbe pa sve do plateža, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u smislu članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 88/01 i 117/03- dalje ZPP).

Na reviziju nije odgovoreno.

Ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji sukladno odredbi članka 392.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP).

U reviziji je istaknut revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno tom revizijskom navodu županijski i općinski sud su sastavili pobijanu i prvostupanjsku presudu u skladu s odredbama ZPP-a. Za svoje su odluke iznijeli jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Zato se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Glede točke A. postavljenog tužbenog zahtjeva koji je upravljen na poništenje založnog prava i brisanja tog založnog prava na nekretnini sudovi nižeg stupnja utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao nalogodavac s tuženom zaključio 5. siječnja 1996. Ugovor o izdavanju devizne platežne garancije (list 5. spisa) kojom se tužena obvezala za tužitelja kao nalogodavca izdati u korist tvrtke D. F. F. I. L.t.d. iz S. J., K. R. kao korisnika garanciju za uredno plaćanje uvoza banana u ukupnom iznosu od 300.000,00 DEM s rokom važnosti do 31. prosinca 1996.,

- da je radi osiguranja tražbine tužene prema tužitelju s naslova potraživanja koje tužena kao banka ima prema tužitelju kao nalogodavcu iz Ugovora o bankarskoj garanciji na sklopljen Sporazum radi osiguranja novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava 27. veljače 1996. (list 12 spisa) na nekretninama Z. M. iz Z., …, kojim ovaj dopušta da se na nekretnini u njegovom vlasništvu i to čkbr. 293/9 upisana u z.k.ul. 1300 k.o. S. (dalje- nekretnina) u zemljišnim knjigama upiše založno pravo,

- da je na nekretnini upisano založno pravo za korist tužene kao vjerovnika,

- da je tužena odbila plaćanje korisniku po citiranom Ugovoru o bankarskoj garanciji,

- da su tužitelj i Z. M. zaključili Ugovor o ustupu založnog prava 25. studenog 1995. (list 8 spisa) kojim Z. M. ustupa tužitelju nekretninu za sve poslovne transakcije, utvrđuju da je nekretnina stavljena pod hipoteku za korist tužene, te da će u slučaju spora, štete ili realizacije na nekretnini snositi sve troškove, voditi sporove i nadoknaditi štetu Z. M..

Sporazum o osnivanju založnog prava (list 12 spisa - dalje Sporazum) svoje procesno zakonsko utemeljenje s obzirom na vrijeme sklapanja tog sporazuma nalazi u odredbi članka 251.b i 251.c Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZIP) prema kojem stranke (založni vjerovnik i založni dužnik) mogu tražiti od suda da odredi i provede uknjižbu založnog prava na nekretnini založnog dužnika radi osiguranja novčane tražbine založnog vjerovnika.

Kako je sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini zaključen 27. veljače 1996.g. to se pitanje same prirode založnog prava i međusobna prava i položaj založnog vjerovnika i založnog dužnika, te tužitelja imaju prosuditi primjenom tada važećeg propisa, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOVO).

Založno pravo na nekretnini – hipoteka sukladno članku 63. ZOVO daje pravo založnom vjerovniku u čiju korist je založno pravo osnovano, tržiti namirenje svog potraživanja iz vrijednosti založene nekretnine, a sukladno odredbi članka 64. ZOVO hipoteka se stječe upisom u zemljišne knjige.

Prema tome, kako je temeljem Sporazuma o osnivanju založnog prava (titulus) i upisom u zemljišnu knjigu (modus) tuženik stekao založno pravo na nekretnini kao založni vjerovnik, a pristankom u tom Sporazumu Z. M. dopušta da se na nekretnini u njegovom vlasništvu osnuje hipoteka za korist založnog vjerovnika (tužene) time on, bez obzira na činjenicu da se hipotekom osigurava novčano potraživanje tužene prema osobi različitoj od vlasnika nekretnine (tužitelj), isključivo preuzima obvezu trpjeti da se tužena kao založni vjerovnik u slučaju da tražbina koja je osigurana hipotekom ne bude plaćena po njenom dospijeću naplati iz vrijednosti nekretnine prije vjerovnika koji na njoj nemaju hipoteku, a i prije vjerovnika koji su hipoteku stekli poslije njega bez obzira na promjenu vlasnika opterećene nekretnine.

Stoga pravilno su sudovi odbili tužitelja sa zahtjevom za poništenje založnog prava na nekretnini i zahtjevom da je tužena dužna trpjeti da se u zemljišnim knjigama založno pravo na nekretnini briše, zbog pomanjkanja aktivne legitimacije jer to pravo pripada jedino vlasniku nekretnine čija nekretnina je opterećena hipotekom za korist založnog vjerovnika, a ne i treća osoba makar je založno pravo upisano u zemljišne knjige radi osiguranja novčane obveze te treće osobe prema založnom vjerovniku.

Navodi revizije tužitelja koji se pozivaju na Ugovor o ustupu založnog prava na nekretnini nisu osnovani.

Naime, temeljem odredbe članka 66. st. 1. ZOVO hipoteka se može prenijeti na drugog samo zajedno s prijenosom potraživanja koje je tom hipotekom osigurano. Iz utvrđenog sadržaja Ugovora razvidno je da se ne prenosi potraživanje koje se osigurava hipotekom što nije niti bilo moguće jer je Ugovor između tužitelja i Z. M. sklopljen prije Sporazuma o zasnivanju založnog prava i prije Ugovora o izdavanju devizne platežne garancije.

Također nije među strankama sporno da tužitelj nije upisan kao vlasnik nekretnine koja je dana kao osiguranje potraživanja tužene, pa niti temeljem citiranog Ugovora. Kako se stvarna prava na nekretninama stječu upisom u zemljišne knjige tužitelj nije niti postao vlasnik nekretnine koja je opterećena hipotekom slijedom čega ne može niti tražiti brisanje založnog prava na nekretnini koja nije u njegovom vlasništvu.

Iz članka 4. Ugovora jasno slijedi da se tužitelj u odnosu na vlasnika nekretnine može pojavljivati jedino kao njegov zastupnik i da preuzima na sebe obeštećenje vlasnika ukoliko tužena naplati svoje potraživanje iz vrijednosti založene nekretnine, no ni ta ugovorna odredba ne čini tužitelja aktivno legitimiranim za dio tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje i brisanje založnog prava (pod. A tužbenog zahtjeva).

Glede dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu štete tužitelj taj zahtjev temelji na tvrdnji da je spriječen u povećanju svoje imovine stoga što nije mogao raspolagati nekretninom radi osiguranja daljnjih kredita koje bi podizao u poslovne svrhe slijedom čega nije niti mogao sklapati nove ugovore i na njima stjecati dobit sudovi nižeg stupnja pravilno su tužitelja odbili i s ovim dijelom zahtjeva.

Ovo stoga što, kako to pravilno utvrđuju sudovi nižeg stupnja, tužitelj nije dokazao u ovom postupku niti visinu, a niti uzročnu vezu između štete koju eventualno trpi i eventualne štetne radnje koja bi se sastojala u tome (prema tvrdnjama tužitelja) što tužena nije dobrovoljno tražila brisanje svog založnog prava u trenutku kada nije bilo razloga za osiguranje njenog potraživanja.

Naime, traženje brisanja hipoteke nije i ne može biti u uzročnoj vezi s eventualnom štetom koja se sastoji u nemogućnosti ostvarivanja dobiti u novim i budućim poslovnim pothvatima jer takva šteta po redovnom tijeku stvari nema svoj uzrok u postojanju založnog prava na nekretnini koja nije niti u vlasništvu tužitelja kao oštećene osobe i stoga što poslovni uspjeh i opstanak u uvjetima slobodnog tržišta roba i kapitala svaki poslovni subjekt postupa sukladno vlastitim mogućnostima i predviđanjima na temelju svog položaja i mogućnosti u vrijeme kada se u takve poslovne pothvate radi ostvarivanja dobiti upušta.

To tim prije što se tužitelj u reviziji poziva na Ugovor Br. 1/97 (list 130 spisa) u kojem se kao instrument osiguranja potraživanja ne navodi samo hipoteka na nekretnini koja je opterećena hipotekom već i drugi instrumenti osiguranja kao što je bankovna garancija.

S obzirom na izloženo tužitelj ne može s uspjehom svoj odštetni zahtjev za eventualnu štetu upraviti protiv tužene kao što je učinio u ovom sporu.

To i iz razloga što Ugovor o ustupanju založnog prava na nekretnini od 25. studenog 1995. nema značaj niti pravne posljedice koje mu pridaje tužitelj a kako je to već u ovoj odluci navedeno (pod točkom 10. obrazloženja).

S obzirom na sve izloženo valjalo je u smislu članka 393. ZPP-a odbiti reviziju.

U Zagrebu, 22. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.