Croatian Supreme Court partially allows appeal on movable property due to factual error regarding marital community contributions.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the wife's appeal against a final judgment confirming joint ownership of property. While the court upheld the husband's claim regarding the house, it found the lower courts erred in fact-finding concerning movable property and marital community contributions. Consequently, the judgment was quashed on movable assets, and the case was remitted for retrial to correct the factual errors.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 3. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima: When lower courts fail to provide clear reasons for factual findings regarding marital community contributions, the appeal is admissible, and the case must be remitted for retrial to correct the factual error.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1191/1991-2
PRESUDA I RJEŠENJE
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u gradansko-pravnoj stvari tužitelja S. S. iz V. koga zastupa T. S., odvjetnik u R., protiv tuženice Đ. Š.-T. iz Č., koju zastupa S. B.-V., odvjetnici iz R., radi utvrđenja zajedničke imovine, rješavajući revizije stranaka protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 12. prosinca 1990. br. Gž-1899/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. travnja 1990. br. P-3358/83-57, u sjednici održanoj dana 15. listopada 1991,
presudio i riješio je:
Djelomično se prihvaća revizija tuženice, ukida se presuda Okružnog suda u Rijeci od 12. prosinca 1990. br. Gž- 1899/90-2 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. travnja 1990. br. P-3358/83-57, u odluci koja se odnosi na pokretnine tj. pod toč. 1. izreke presude prvostepenog suda kao i u odluci o parničnom trošku, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ostalom dijelu revizija tuženice kao i revizija tužitelja u cijelosti odbijaju se kao neosnovane.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom prvostepenog suda utvrđeno je da je tužitelj u toku trajanja braka s tuženicom stekao pravo vlasništva u 1/2 dijela na pokretninama pobliže označenima toč. 1. izreke te presude, dok je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje da je on u 2/3 dijela stekao nekretnine i to stan u I katu u kući u Č., te da mu je tuženica dužna izdati tabularnu ispravu. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.
Protiv odgovarajućih dijelova presude drugostepenog suda stranke su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Stranke nisu odgovorile na revizije, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o revizijama nije izjasnio.
Revizija tuženice je djelomično osnovana dok je tužiteljeva revizija u cijelosti neosnovana.
Na reviziju tužitelja:
Neosnovano tužitelj u reviziji navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i protuslovni, a o odlučnim činjenicama da postoji protuslovlje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
Protivno navedenoj tužiteljevoj tvrdnji u pogledu sticanja spornoga stana nižestepeni sudovi su naveli razloge o odlučnim činjenicama, pa su tako naveli utvrđenu vrijednost građevinskih radova koji su bili izvedeni prije početka zajednice života stranaka koja je trajala svega nešto oko godinu i pol dana, kao i vrijednost ulaganja u taj stan u vrijeme te zajednice. Također su dalje naveli da je tuženica prije zajednice s tužiteljem nabavila građevinski materijal za dovršenje stana, te da tuženik nije sudjelovao u kupnji zemljišta na koje je podignuta zgrada u kojoj je sporni stan. Sudovi su dalje u razlozima svojih presuda naveli da je i tužitelj ulagao u sporni stan ali su na temelju ranije iznijetih činjenica iznijeli zaključak da tužiteljeva ulaganja nisu takvog opsega da bi mu dala pravo na stvarnopravni zahtjev.
Ovaj sud, protivno tužiteljevoj tvrdnji, ne nalazi da su ti razlozi nejasni i protuslovni, a ni tužitelj ne navodi konkretno u čemu se ti nedostaci sastoje kao što ni ne navodi konkretno u čemu se sastoje ni ostali ranije spomenuti nedostaci.
Spomenuti prigovor u tužiteljevoj reviziji se zapravo svodi na to da su u dosadašnjem postupku pogrešno i nepotpuno utvrđene činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog zahtjeva za utvrđenje da je on u toku braka s tuženicom stekao suvlasništvo u 2/3 dijela spornoga stana, a zbog tog razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP).
Isti prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj iznosi i u pogledu odluke o utvrđenju suvlasničkog dijela kuće u V.. Za tu odluku kojom su stranke utvrđene suvlasnicima te kuće u jednakim dijelovima nižestepeni sudovi su u svojim presudama naveli jasne i valjane razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud, a tužitelja na njih upućuje.
Navedenim odlukama prema tome nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na tužiteljevu štetu (čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima).
Na reviziju tuženice:
Tuženica također neosnovano navodi da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP-a zbog toga što je sud u njezinoj odsutnosti zaključio glavnu raspravu, a to iz razloga koje je naveo drugostepeni sud, koje razloge kao valjane prihvaća i ovaj sud a tuženicu na njih upućuje.
Prvostepeni sud je utvrdio u pogledu spornih pokretnina koje predstavljaju namještaj za stan da su ove stečene u vrijeme trajanja bračne zajednice podjednakim doprinosom stranaka. Kod toga je taj sud pored ostaloga utvrdio da su obje stranke primile od rođaka tuženice novčane poklone koji su utrošeni u kupnju spornog namještaja, dok kredit koji je tuženica imala za nabavu tog namještaja budući da ga je otplaćivala u toku zajednice također da čini zajedničku imovinu.
Tuženica je međutim tvrdila u dosadašnjem postupku, a to ponavlja i u reviziji, da je svega 3 odnosno 4 rate kredita otplatila u toku zajednice s tužiteljem, a ostalim 20 rata u vrijeme kada te zajednice nije bilo dok da je novčane poklone, kojima je također nabavljen namještaj primila od svojih rođaka prije zaključenja braka s tužiteljem, te da stoga oni, protivno utvrđenju prvostepenog suda, nisu učinjeni obim strankama, već samo njoj.
O ovim odlučnim činjenicama presude nižestepenih sudova nemaju razloge, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.
Iz tih razloga je u tom dijelu revizija osnovana, pa ju je kao takvu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju nižestepenih sudova i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).
U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što ukloni spomenuti nedostatak o ovom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu presudu.
U Zagrebu, 15. listopada 1991.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.