Rev-899/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-899/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. D. iz O., zastupane po punomoćnici B. Lj., odvjetnici iz O., protiv tuženika S. O., zastupanog po punomoćniku Ž. I., dipl. pravniku, radi isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužitelja na presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-27/95 od 14. siječnja 1996. godine, kojom je po žalbi tuženika preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-248/94 od 13. listopada 1994. godine, u sjednici održanoj dana 23. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku da na ime otpremnine isplati tužiteljici iznos od 21,39 kn s pripadajućom kamatom i parničnim troškom u iznosu od 660,00 kn. Po žalbi tuženika sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Protiv pravomoćne presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud napadnutu presudu preinači, tako da u cijelosti prihvati tužbeno traženje uz osudu tuženika na plaćanje parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da pri donošenju iste nije počinjena bitna povreda Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovoj fazi postupka je prijeporno jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke po kojima tužiteljici pripada pravo na otpremninu, a time i da li joj je tuženik u obvezi isplatiti istu.

Sud prvog stupnja je utvrdio, koja utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja i to:

- da je tuženik dana 25. rujna 1991. godine donio rješenje po kojem tužiteljici prestaje radni odnos zbog neodazivanja na posao a pozivom na odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o radu;

- da tužiteljica na navedeno rješenje nije ulagala prigovor, a dosljedno tome ni tražila zaštitu svojih prava pred sudom.

S obzirom na iznijeta utvrđenja drugostupanjski sud je po stajalištu ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer joj je radni odnos kod tuženika prestao temeljem citirane odluke tj. zbog neodazivanja na posao temeljem odredbe čl. 25. st. 4. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 19/90).

Navedeno znači da se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 40. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo po kojem bi tužiteljici pristajalo pravo a otpremninu.

Kod činjenice, da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao na naprijed opisani način, to je neodlučno za ovaj spor, što je tužiteljici temeljem rješenja Republičkog fonda mirovinskog osiguranja radnika Hrvatske od 20. prosinca 1991. godine priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu s početkom od 26. rujna 1991. godine. Budući da tužiteljica u zakonom propisanom roku nije tražila zaštitu eventualno povrijeđenih joj prava po rješenju tuženika od 25. rujna 1991. godine, to je isto postalo konačno i pravomoćno, pa se ima smatrati da joj je temeljem istog i prestao radni odnos, a što znači da joj tuženik nije u obvezi isplatiti utuženu otpremninu.

Dakle, nije ostvaren revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg ukazuje revidentica.

Zbog izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu trebalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.