I Kž-463/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-463/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 15. svibnja 2000. godine broj K-15/00, u sjednici održanoj 19. rujna 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M.S. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 15. svibnja 2000. godine broj K-15/00 proglasio je krivim opt. M.S. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju mu je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. siječnja 2000. godine do 15. svibnja 2000. godine.

Po čl. 173. st. 7. ZKP optuženiku se oduzima mješavina 1,75 grama heroina i 56,88 grama šećera u prahu te jedna precizna digitalna vaga marke "Tanita" model ….

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik se oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP i to u cijelosti.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju V.V., odvjetniku iz R., zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda ili kazna zatvora u kraćem trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 9. kolovoza 2000. godine broj DOKŽ-1043/00 predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je prilikom donošenja odluke o kazni cijeniti optuženiku kao olakotno iskreno i okolnosno priznanje, a kao otegotno činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti, što svakako ukazuje na neusklađenost njegova ponašanja sa zakonom. Upravo s obzirom na navedeno, te imajući u vidu jačinu ugrožavanja i povredu kaznenim djelom zaštićenog dobra, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, izrečena kazna zatvora je i po mišljenju ovog suda primjerena i istaknute okolnosti u žalbi nisu takve da bi kaznu trebalo snižavati ili je zamijeniti mjerom upozorenja, kako se to predlaže u žalbi.

S obzirom na navedeno, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. rujna 2000. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.