Rev-744/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 744/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz R., C. koga zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik iz R., protiv tuženika A. d.d. R., koga zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik iz R., radi poništenja odluke – izvješća, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 27. rujna 2000. godine, br. Gž 1513/99-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. svibnja 1990. godine, br. P 2253/94-20, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se izvješće – odluka tuženika od 08. rujna 1993.g. broj 61/93. temeljem kojeg je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika sa danom 30. rujna 1993.g."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parbeni trošak u iznosu od 1.769,00 kn, u roku od 8 dana."

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

"Uvaženjem žalbe tuženika p r e i n a č u j e se presuda suda prvog stupnja i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se izvješće – odluka tuženika od 8. rujna 1993. godine, broj 61/93, temeljem kojeg je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika s danom 30. rujna 1993. godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.819,00 kuna, u roku od 8 dana."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku). Predlaže da se pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja koje se sastoji u slijedećem:

Odlukom tuženika od 24. rujna 1991. godine, br. 94/91, tužitelj je upućen na tzv. čekanje dana 1. listopada 1991. godine sa pravom na plaću i dr., najduže dvije godine, te je u toč. V. navedeno: "Ako se radnik za vrijeme trajanja roka iz toč. IV ove Odluke na poziv Poduzeća ne odazove na rad, istome prestaje radni odnos kao i po isteku toga roka". Navedena odluka postala je pravomoćna i konačna u upravnom postupku.

Izvješćem tuženika upućenog tužitelju od 8. rujna 1993. godine, br. 61/93, tužitelj je obaviješten da mu je toč. V gore navedene Odluke tuženika prestao radni odnos kod tuženika zaključno sa 30. rujnom 1993. godine.

Tužitelj u ovom radnom sporu pobija navedeno izvješće – odluku tuženika smatrajući da mu je tom odlukom prestao radni odnos, a da za to nije bilo opravdanog razloga budući da je on invalid rada.

Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev za poništenje pobijanog izvješća, jer drži da je tužitelju suprotno odredbi čl. 21. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91) prestao radni odnos kod tuženika.

Međutim, sud drugog stupnja pravilno je zaključio, da je Odlukom tuženika od 24. rujna 1991. godine, br. 94/91, tužitelju prestao radni odnos kod tuženika budući da je ta odluka postala pravomoćna i konačna i ima konstitutivno značenje u odnosu na prestanak radnog odnosa tužitelju kod tuženika za razliku od pobijanog izvješća koje ima deklaratorni karakter i služi provedbi ranije odluke. Naime, kad je pravomoćnom i konačnom odlukom tuženika utvrđen status neraspoređenog radnika i dan prestanka radnog odnosa, pravilnost te odluke ne može se ispitivati u postupku koji se vodi pred sudom radi poništenja deklaratorne odluke o prestanku radnog odnosa donesene u izvršenju ranije navedene odluke.

Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 83. st. 2. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa kada je ocijenio, da je tužitelju prestao radni odnos pravomoćnom i konačnom odlukom tuženika od 20. rujna 1991. godine, br. 94/91 i da

sud nije ovlašten ispitivati zakonitost pravomoćne odluke tuženika kroz kasnije donesenu odluku tuženika od 8. rujna 1993. godine, odnosno izvješće br. 61/93, koje ima značenje provedbe ranije odluke.

Dakle, sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom za poništenje izvješća tuženika od 8. rujna 1993. godine, br. 61/93, kao nezakonitog.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP), valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.