Supreme Court dismisses appeal against dismissal of chronic alcoholic employee for serious breach of duties.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the employer's decision to terminate his employment contract. The lower courts had reinstated the employee, arguing his chronic alcoholism constituted a medical condition rather than a willful breach of duty. The Supreme Court ruled that a chronic alcoholic is responsible for their own intoxication and cannot claim ignorance of the consequences of working while drunk. Consequently, the court found the lower courts erred in applying the law by treating the behavior as a medical issue rather than a serious violation of work obligations.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 107. Zakona o radu; Članak 395. stavak 1. Zakona o parničnom postupku: A chronic alcoholic employee is liable for their own intoxication and cannot claim reduced culpability; serious breaches of work obligations justify dismissal regardless of the underlying medical condition.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-714/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović- Ivanišević i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika “P.” d.d. K., zastupana po punomoćniku T. Š., radi poništenja otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1306/00 od 07. prosinca 2000. godine, kojom je po žalbi stranaka preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, broj: P- 313/99 od 15. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 18. rujna 2001. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, broj: P-313/99 od 15. rujna 2000. godine i presuda Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1306/00 od 07. prosinca 2000. godine i sudi:
Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja koji glasi:
“Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu br. 263/99 od 17. svibnja 1999. godine, te se nalaže tuženiku P. d.d. da vrati tužitelja na radno mjesto “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta, te da mu isplati plaću zajedno sa svim pripadajućim porezima i doprinosima koji proizlaze iz plaće, te kamatama po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate računajući ovu po dospijeću svakog pojedinog iznosa plaće do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak sve u roku od 15 dana.”
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
“I. Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu br. 263/99 od 17. svibnja 1999. godine, kojom se tužitelju N.P., zaposlenom na poslovima “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta otkazuje ugovor o radu.
II. Određuje se da tužitelju N.P. na radnom mjestu “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta prestaje radni odnos kod tuženika P. d.d., dana 15. rujna 2000. godine, do kada mu pripadaju i sva prava iz radnog odnosa.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje tužitelja na radno mjesto “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta tuženika uz isplatu plaće.
IV. Nalaže se tuženiku P. d.d. platiti tužitelju N.P. iz S. naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 34.376,00 kn, te tužitelju nadoknaditi troškove spora u iznosu od 3.257,00 kn, sve to u roku od 8 dana.”
Presudom suda drugog stupnja je suđeno:
“Uvažava se žalba tužitelja i tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini od 15. rujna 2000. godine, broj P-313/99-22 i sudi:
Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu br. 263/99 od 17. svibnja 1999. godine, kojom se tužitelju N.P., zaposlenom na poslovima “čistač postrojenja P-3” u sektoru prometa, otkazuje ugovor o radu, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, isplati mu plaću zajedno sa svim pripadajućim porezima i doprinosima koji proizlaze iz plaće, te kamatama po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate računajući ovu po dospjeću svakog pojedinog iznosa plaće do isplate i naknaditi tužitelju na ime troškova postupka 3.257,00 kn, sve u roku od 8 dana.
Odbija se tuženik s tužbenim zahtjevom, da tužitelju N.P., na radnom mjestu “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta prestaje radni odnos kod tuženika dana 15. rujna 2000. godine do kada mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa.
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete, i da mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 34.376,00 kn.”
Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ista bude preinačena na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i potvrdi odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili da prihvati protutužbeni zahtjev te odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 15. rujna 2000. godine, bez prava tužitelju na iznos naknade štete.
Na reviziju nije odgovoreno.
Državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
U postupku je prijeporan zahtjev tužitelja da se poništi izvanredni otkaz ugovora o radu.
Odlukom tuženika od 17. svibnja 1999. godine, br. 263/99, poništenje koje traži tužitelj u ovoj parnici, izrečena je tužitelju disciplinska mjera prestanka radnog odnosa jer je 04. svibnja 1999. godine došao na rad u alkoholiziranom stanju, 3,51 promila alkohola u krvi, te 05. svibnja 1999. godine zakasnio na posao a potom već prije 8,00 sati unatoč izričitom upozorenju da to ne čini napustio radno mjesto i 06. svibnja 1999. godine izostao s posla bez opravdanja i obavijesti o izostanku.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa tj. da je ponašanje tužitelja koje predstavlja teške povrede radnih obveza rezultat kroničnog alkoholizma, što zapravo predstavlja bolest i kod njega izaziva smanjenu uračunljivost na koju tužitelj ne može utjecati, te da u njegovu ponašanju nema skrivljenog ponašanja sud drugog stupnja je poništio prijepornu odluku tuženika, te obvezao tuženika da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto, isplati mu plaću s pripadajućim porezima i doprinosima sve to s pripadajućim kamatama.
Naprijed iznijeto stajalište nižestupanjskog suda je neutemeljeno i neprihvatljivo, a radi čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naime, tužitelj kao kronični alkoholičar i sposoban za rad odgovoran je za teške povrede obveza iz radnog odnosa, tj. odgovoran je za svoje postupke i njegov poslodavac nije obvezan tolerirati njegovo ponašanje koje predstavlja teže povrede radnih obveza, a koje su po utvrđenju nižestupanjskih sudova i propisane u čl. 57. Pravilnika o radu tuženika, a koje je tužitelj po utvrđenju nižestupanjskih sudova i počinio. Naime, i kronični alkoholičar znade kakvo će biti njegovo ponašanje na radu ako na posao dođe u alkoholiziranom stanju. I u situaciji kad tužitelj zbog alkoholiziranosti na poslu ne može upravljati svojim postupcima postoji njegova krivnja zbog toga što se je doveo u alkoholizirano stanje. Stoga su se po shvaćanju ovog revizijskog suda stekle pretpostavke iz čl. 107. ZR zbog kojih je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, jer su se stekli razlozi iz navedene zakonske odredbe, tj. tužitelj je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih u interesu obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je to i razlog zbog kojeg je pobijanu odluku trebalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.
Iz iznijetih razloga, a jer nije ostvarena bitna povreda ZPP-a iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. na koju revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti to je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 18. rujna 2001. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.