Rev-x-175/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 175/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. M. iz S., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja C. H. d.d. iz K. S., zastupanog po punomoćnici Z. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i p. d.o.o. u S., odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžx-303/13 od 6. lipnja 2014., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj P-2658/09 od 25. rujna 2012., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja-protutuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika (dalje: tužitelja) kojim je tražio da tuženik ukloni metalnu konstrukciju koja se iznad nekretnine označene kao k.č.br. zem. 1258/4 k.o. S. proteže cijelom njenom dužinom u pravcu sjever-jug, a koje se obveze može osloboditi isplatom tužitelju iznosa od 150.000,00 kn. Nadalje, odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 11.110,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od 110,00 kn za razdoblje od uključivo mjeseca ožujka 2001. pa do zaključno mjeseca srpnja 2009. teku od svakog petog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, i to po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa nadalje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka. U toč. II izreke prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) kojim je tražio utvrđenje da je u korist k.č.br. zem. 1258/2 iz z.k.ul. 1281 k.o. S. stečeno pravo služnosti prijevoza mineralnih sirovina transporterom na teret poslužnog dobra označenog kao k.č.br. zem. 1258/4 iz k.o. S., pa je tužitelj dužan izdati tuženiku ispravu podobnu za upis tog prava u zemljišnim knjigama, što će u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda. U toč. III. izreke prvostupanjske presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. I i III izreke.

Protiv drugostupanjskog rješenja (ispravno presude) reviziju je izjavio tužitelj temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske odluke tako da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP navodeći slijedeća pravna pitanja:

1. Ima li utjecaja na postavljanje vlasničkih zahtjeva (na uklanjanje stvari), od strane vlasnika nekretnine prema trećim osobama, upravni akt koji bi dozvoljavao uporabu takve stvari toj trećoj osobi na nekretnini vlasnika, pri čemu se temeljem toga i takvog akta nije niti se može steći pravo služnosti koje bi ovlašćivalo takvu treću osobu da se odupre navedenom vlasničkom zahtjevu vlasnika nekretnine?

2. Može li se treća osoba koja ima stvar-napravu na tuđoj nekretnini, a koja raspolaže upravnim aktom koji toj trećoj osobi dozvoljava uporabu takve stvari – naprave, pri čemu nema pravno služnosti na tuđoj nekretnini za takvo korištenje te nekretnine, lišiti obveze da preda vlasniku korist od korištenja te i takve njegove nekretnine?

Međutim, iz navoda revizije ne proizlaze razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj u reviziji samo analizira utvrđeno činjenično stanje u postupku te iznosi svoje zaključke o primjeni materijalnog prava u vezi tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nigdje u reviziji ne navodi razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Obzirom na navedeno, revizija podnesena po tužitelju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži razloge zbog kojih tužitelj smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.