Rev-901/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 901/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz S. Č., (sada M. C.-M., iz S.), protiv tuženika Z. T. i D. T., oboje iz K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 452/05-2 od 6. travnja 2005., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1355/00-40 od 1. prosinca 2004., u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2006.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku Z. T. iz K., …, isplatiti tužiteljici M. C. iz S. Č.,

…, iznos od

8.867,78 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Z. b. d.d. Z., sa zateznom kamatom po stopi koju ista banka isplaćuje na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, tekućom od 01. srpnja 2000. godine pa do isplate, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva prema I-tuženiku u iznosu od 16.697,22 EUR.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženoj D. T. iz K., …, da tužiteljici M. C. iz S. Č.,

…, isplati iznos od 1.100,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. 03. 1999. do isplate, te da joj vrati američki zlatnik od 33 grama 22-karatnog zlata, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I., II. i III. izreke. Tom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice, te je prvostupanjska presuda preinačena u toč. IV. izreke i tuženiku Z. T. je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 10.505,42 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 16.697,22 EUR (toč. II. izreke prvostupanjske presude), reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud prihvati njezinu reviziju, na način da preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu troškova postupka, uključivo i troškove sastava revizije, odnosno da pobijanu i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Nakon podnošenja revizije, podneskom od 17. kolovoza 2005. punomoćnik tužiteljice F. N., dipl. iur., odvjetnik u K., otkazao je punomoć tužiteljici, te je obavijestio da tužiteljicu o daljnjem tijeku postupka valja obavještavati pod imenom M. C.-M., na adresi u S., … (list 122 spisa).

Tuženik Z. T. u odnosu na kojeg je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 16.697,22 EUR nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidentice sudovi su proveli postupak i sastavili pobijanu i prvostupanjsku presudu u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP). Za svoje odluke sudovi su dali jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim i ocjenjenim dokazima i nisu u proturječnosti sa stanjem spisa. Pri tome su sudovi u obrazloženju pobijanih odluka određeno naveli takav pravni značaj imaju izjave tuženika Z. T. od 29. lipnja 1998., 2. studenoga 1998., 8. travnja 1992., 22. travnja 1992. i 14. travnja 2000. na kojima je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika N. B.-M. u K.. Svojim tumačenjem sudovi nisu osporili činjenicu da je tuženik u tim izjavama naveo da on ima dugovanje prema tužiteljici, ali su izvođenjem drugih dokaza (saslušanjem svjedoka i saslušanjem stranaka) utvrdili kakova je bila prava volja stranaka, te su u skladu s tim utvrđenjem djelomično odbili tužbeni zahtjev. Nije, dakle, osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP kojeg ističe revidentica.

U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili da je tužiteljica pozajmila tuženiku Z. T. iznos od 8.867,78 EUR, koji joj on nije vratio, pa su zbog toga prihvatili tužbeni zahtjev u tom dijelu.

Za iznos od 16.697,22 EUR sudovi nižeg stupnja su utvrdili da ga tužiteljica nije pozajmila tom tuženiku. Zbog toga su u tom dijelu tužbeni zahtjev odbili.

U reviziji tužiteljica iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza. Takva ocjena je u smislu čl. 8. ZPP pridrža na sud, i kako je već rečeno ona je data na zakonom predviđeni način. Zato se ne može prihvatiti ni tvrdnja revidentice da su sudovi u ovom predmetu pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika, za iznos od 16.697,22 EUR, odbili kao neosnovan. Nije, dakle, osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a) ZPP).

Na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice, u dijelu u kojem je pobijala drugostupanjsku presudu, odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. srpnja 2006.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.