Croatian Supreme Court dismisses appeals in a sexual assault case, upholding the first-instance conviction and sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the defendant and the prosecutor against the first-instance conviction for sexual assault. The court found that the lower court correctly established the facts, including the defendant's physical capabilities despite his age and chronic illnesses, and properly weighed mitigating and aggravating circumstances for sentencing. Consequently, the original judgment imposing a suspended sentence was confirmed as legally sound and free of procedural errors.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku; The Supreme Court held that a second-instance court must uphold a first-instance judgment when the lower court has correctly evaluated all relevant facts and circumstances, including the defendant's physical capacity and personal history, without requiring additional evidence or finding procedural violations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 987/05-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Milivoja Mikora, Damira Kosa i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević-Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. M. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 15. prosinca 2003. godine, broj K-35/02, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. P. M. i državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim opt. P. M. zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 2. KZ-a i dr., za koje mu je djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 67. st. 1. i 2. KZ-a, prema njemu je primijenjena uvjetna osuda s rokom kupnje od tri godine.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svojoj braniteljici V. B. M., odvjetnici iz Š., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinači, na način da se optuženika oslobodi optužbe.
Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu prihvaćanja pravne kvalifikacije djela, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
I Kž 987/05-3
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno njegovu prijedlogu, a žalba optuženika da se odbije kao neosnovana.
Odgovori na žalbe nisu podnijeti.
Žalbe stranaka nisu osnovane.
U žalbi optuženika naznačuje se žalbena osnova bitne povrede odredaba ZKP-a, koja se pravno označava kao relativno bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 3. ZKP-a, tvrdnjom da je sud prvog stupnja u postupku povrijedio optuženikova prava na obranu kada je odbio izvođenje dokaza predloženih po optuženiku, i to obavljanjem očevida na mjestu događaja, kao i saslušanje svjedoka S., a na one okolnosti koje je žalitelj predlagao tijekom postupka.
Suprotno tome, sud prvog stupnja s pravom je odbio dokazne prijedloge obrane, koje je detaljno obrazložio na listu broj 7, alineja 2 pobijane presude, nalazeći da one činjenice koje bi se trebale utvrditi očevidom su već utvrđene, kada su u kuhinji optuženika doista jedna nasuprot drugoj mogle sjediti dvije osobe, dodirujući se koljenima, kao i iskaz svjedoka Š. S. na okolnost fizičkog stanja optuženika, koje jasno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, a što je sve bilo predmetom kombiniranog sudsko medicinskog, te ginekološkog vještačenja.
Uz izloženo, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radi se dakle o predlaganju utvrđenja onih činjenica koje su već tijekom postupka na nedvojben način utvrđene, a njihovo predlaganje bilo je usmjereno na znatnije odugovlačenje kaznenog postupka (čl. 322. st. 4. toč. 2. i 4. ZKP-a).
S obzirom na naprijed izloženo, nema isticane bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 3. ZKP-a, niti je neprovođenjem očevida, kao i saslušanja svjedoka Š. S., povrijeđeno optuženikovo pravo obrane, a isto tako neprovođenje navedenih procesnih radnji nije imalo bilo kakvog utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u cjelini.
Nije, dakle, osnovana žalba optuženika zbog isticane bitne postupovne povrede.
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP- a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene one postupovne povrede na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.
Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik nalazi da u iskazu oštećenice kako u istrazi, tako i na glavnoj raspravi, nema bitnog odstupanja u pogledu odlučne činjenice da je u inkriminiranom događaju, pored površinskog kontakta ruke optuženika sa spolovilom maloljetne oštećenice, došlo još i do početnog prodiranja prsta optuženika u njeno spolovilo.
I Kž 987/05-3
Ovo se posebno odnosi na oštećeničin iskaz s glavne rasprave, kada je ona zbog početne nesigurnosti, kao i životnog neiskustva, govorila samo o površinskom kontaktu, ali kada je prvostupanjski sud zatražio da se precizno izjasni o toj činjenici, oštećenica se vratila svom prvotnom iskazu iz istrage i ustvrdila da je optuženik ipak svojim prstima prodro u njeno spolovilo, čime je, smatra državni odvjetnik, optuženik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. KZ-a, nasilnom spolnom radnjom izjednačenom sa spolnim odnošajem prema maloljetnoj osobi.
Stoga, smatra žalba, da je u tom segmentu činjenično stanje pogrešno utvrđeno i iz tog razloga predlaže da se prvostupanjska presuda ukine.
Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik nalazi da je sud prvog stupnja svoju ocjenu o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti temeljio isključivo na iskazu oštećenice, kada su svi ostali preslušani svjedoci, samo svjedoci po čuvenju onoga što su saznali iz pričanja oštećenice.
Upravo stoga je sud prvog stupnja, po tvrdnji žalitelja, trebao pažljivije ocjenjivati vjerodostojnost njenog iskaza kada, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja objektivno nije bilo moguće izvršiti navedenu bludnu radnju, cijeneći pritom svakako fizičko stanje u kojem se nalazio optuženik, kao i činjenicu da je oštećenica s obzirom na njegovu tešku bolest fizički bila jača od njega, pa nije istovremeno mogao jednom rukom držati njene ruke, a drugom počiniti djelo.
Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja dao je pravilnu ocjenu vjerodostojnosti svjedočkog iskaza oštećenice u istrazi i na glavnoj raspravi, nalazeći da je istinito ono što je oštećenica u svojem iskazu navela na glavnoj raspravi, u kojem je jednako opisivala stvarni slijed događaja, koji je u svakom segmentu podudaran njenom iskazu u istrazi, a posebno je detaljno opisala situaciju u kojoj se našla kada je sjela nasuprot optuženiku, na način da su se koljena dodirivala.
Pritom, opisujući stvarni kontakt prsta optuženika s njenim spolovilom, na glavnoj raspravi oštećenica je izričita i ustrajna u svojoj tvrdnji da je kontakt bio samo površinski, da nije boljelo, a sam kontakt bio je i trenutan (list broj 104, alineja 2 spisa). Međutim, tek kada je oštećenici predočena razlika u odnosu na njezin iskaz u istrazi, i kada je pozvana da objasni tu razliku, oštećenica se vratila svom prvom, početnom iskazu u istrazi, tvrdnjom da je ipak došlo do početnog prodiranja prsta u njeno spolovilo.
Obzirom na naprijed izloženo, ukazuje se u svemu prihvatljivim zaključak suda prvog stupnja da je oštećenica istinito govorila na glavnoj raspravi, kada je ispitana pomoću LINK-a u nazočnosti psihologinje N. L. K., osobe u koju je ona imala puno povjerenje s obzirom na ranije ostvarene dobre međusobne kontakte s navedenom psihologinjom, istovremeno ne vjerujući njenom iskazu u istrazi o tome da je došlo do početnog prodiranja prsta u spolovilo, kada sama oštećenica tvrdi da je to bilo samo površinski kontakt, da je ništa nije boljelo, o čemu egzaktno govori i ginekološki nalaz za oštećenicu od ... godine Kliničke bolnice S. – Klinike za ženske bolesti i porode.
S obzirom na sve naprijed izloženo, nije dakle osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, već je naprotiv sud prvog stupnja sve odlučne i
I Kž 987/05-3
važne činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te iz njih zaključio da je optuženik, postupajući na način opisan u izreci presude, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. KZ-a i dr.
Pritom je kod optuženika postojala svijest o postojanju konstitutivnih elemenata djela, posebno vezanih na životnu dob oštećenice, jer je roditelje, braću i sestre, kao i nju, osobno poznavao, a osim toga su i rođaci, kako to proizlazi i iz svih pravilno utvrđenih činjenica po sudu prvog stupnja.
Nije dakle osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Optuženik, obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nalazi da zbog skučenosti prostora, kao i fizičkog stanja u kojem se nalazio, objektivno nije mogao učiniti odnosno kazneno djelo.
Suprotno tome, iz provedenog kombiniranog sudsko medicinskog i ginekološkog vještačenja po doc. dr. M. D. G., kao i mr. sc. M. M., a na temelju priložene medicinske dokumentacije, navedeni vještaci su utvrdili da kod optuženika postoji cijeli niz kroničnih bolesti u vidu povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti, smetnje cirkulacije, kao i kroničnih degenerativnih promjena na kralježnici i zglobovima s oslabljenim lokomotornim sustavom, zbog čega je i liječen u S. toplicama.
Unatoč teže pokretljivosti, te činjenici da se kreće uz pomoć štapa, motorika ruku nije mu bila bitnije promijenjena, već je bila samo oslabljena gruba snaga mišića od (GSM).
Stoga, suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja o njegovoj potpunoj fizičkoj nemogućnosti da ostvari odnosno djelo, treba reći da sukladno mišljenju navedenih vještaka, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio doduše teže pokretan, ali bitno očuvane motorike ruku, kao i očito očuvanog libida.
Pritom je još važno reći da iz provedenog kombiniranog vještačenja sudsko medicinskog i ginekološkog vještaka proizlazi, da međusobni položaj tijela optuženika i oštećenice u skučenom prostoru kuhinje, kao i odjeće koju je oštećenica na dan događaja imala na sebi, su objektivni parametri, koji su omogućavali da optuženik ostvari zakonska obilježja kaznenog djela bludnih radnji, na način opisan u izreci pobijane presude.
Iz izloženog slijedi da je navedene važne činjenice, u sklopu svih utvrđenih odlučnih i važnih činjenica, pravilno i potpuno cijenio i sud prvog stupnja kada je našao da je optuženik, neovisno o svojoj životnoj dobi, te prisutnim kroničnim bolestima i težoj pokretljivosti, mogao ostvariti zakonska obilježja odnosnog kaznenog djela iz čl. 193. st. 2. KZ-a i dr., ali isto tako ne upućuju na potrebu upotpunjavanja činjeničnog stanja izvođenjem onih dokaza koji se u žalbi predlažu (očevida, kao i saslušanja svjedoka Š. S.), jer je činjenično stanje, kako je to naprijed izloženo, u svemu potpuno i pravilno utvrđeno po sudu prvog stupnja, provedenim kombiniranim sudsko-medicinskim i ginekološkim vještačenjem.
Nije stoga osnovana ni žalba optuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
I Kž 987/05-3
Iako optuženik uvodno naznačuje žalbenu osnovu odluke o kazni, ista se ne obrazlaže, pa je u odnosu na isticanu žalbenu osnovu postupljeno sukladno čl. 382. ZKP-a.
Ispitujući zakonitost odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje inače u smislu čl. 56. st. 1. i 2. KZ-a, su od utjecaja da kazne po vrsti ili mjeri bude blaža ili teža za počinitelja, u kom je sklopu pravilno, taj sud, kao olakotno cijenio staru životnu dob optuženika (sada je star 86 godina), a s tim u svezi posebno i činjenicu da u svom dugotrajnom životu, do sada nikada nije bio osuđivan, pa je dakle, prema općepriznatim društvenim vrijednostima, imao pozitivan odnos.
Isto tako, s pravom je taj sud kao olakotno cijenio podatak sadržan u medicinskoj dokumentaciji, prema kojoj optuženik boluje od cijelog niza kroničnih bolesti, upravo vezanih za njegovu staračku dob, dok otegotne okolnosti nisu nađene.
Stoga, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ali i okolnosti konkretnog slučaja, primjereno je bilo prema optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 67. st. 1. i 2. KZ-a, prema njemu primijeniti uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine, kada se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarivanja svrhe kažnjavanja, s obzirom na osobu optuženika.
Nije, dakle, ni u tom dijelu osnovana žalba optuženika (čl. 382. ZKP-a).
Prema svemu naprijed izloženom, a kako u pobijanoj prvostupanjskoj presudi nema nedostataka istaknutih u žalbama optuženika i državnog odvjetnika, kao ni povreda zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP-a), trebalo je na temelju čl. 387. ZKP-a, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 18 siječnja 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Melita Božičević-Grbić, v.r.
Erika Kocijančić, v.r.