Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of legal interest and uniform application of law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible under Article 382 of the Civil Procedure Act. The defendant argued that the lower court erred in assigning an expert examination to a faculty rather than a permanent court expert, claiming inconsistent judicial practice. The court rejected this, noting that the statute only prioritizes permanent experts without prohibiting other institutions, and the defendant failed to demonstrate a specific need for uniform application of law.
Legislator headnote
AI generatedArticles 382(2) and (3) of the Civil Procedure Act; An appeal for review is inadmissible if it does not serve the purpose of ensuring uniform application of law, as the lower court's discretion in evidence assessment does not require re-examination absent proof of inconsistent practice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 877/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. B. iz K., II. tužitelja L. P. iz R., (kao nasljednika iza pok. Lj. B.), III. tužiteljice Đ. M. iz S., IV. tužitelja H. B. iz R., V. tužiteljice S. Z. iz K., VI. tužiteljice Ž. B. iz N. V., (kao nasljednice iz pok. D. B.) i VII. tužitelja N. B. iz B., svih zastupanih po punomoćniku H. B., odvjetniku iz R., protiv tuženice A. M. iz R., zastupane po punomoćniku Ž. M., odvjetniku iz R., radi utvrđenja ništavnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, brisanja u zemljišnim knjigama i predaje nekretnine u posjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-350/15-2 od 1. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2362/13-46 od 3. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2015.,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:
- u stavku I. izreke, utvrđen "ništavim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 15. srpnja 2002. godine između pok. B. B. iz R., …, s jedne i tužene M. A. s druge strane, koji ugovor je ovjerio Javni bilježnik B. M. iz R. dana 15. srpnja 2002. godine.",
- u stavku II. izreke, "na temelju ove presude" određeno "brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tužene na dvosobnom stanu koji se nalazi u R., …, sada …, stan broj 8 na 2. katu, sagrađen na kč.br. 1924/23, upisan u poduložak 4415 zk.ul. 5085 K.O. R., koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, dvije lođe, ukupne površine 56,54 m2, koje brisanje će provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Rijeci po pravomoćnosti ove presude.",
- u stavku III. izreke, naloženo tuženici da tužiteljima preda u posjed stan opisan u prethodnom stavku II. izreke,
- u stavku IV. izreke, naloženo tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak od 29.544,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju "temeljem odredbe čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku", a sve budući da tu presudu "drži nezakonitom". Prijedlog tuženice je da se osporena presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.
Revizija tuženice nije dopuštena.
Prema odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koje se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuju na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
U izvanrednoj reviziji stranka treba (u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje ništavnim Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 15. srpnja 2002. između sada pok. B. B. iz R., …, kao primatelja uzdržavanja, te tuženice kao davateljice uzdržavanja - a koji ugovor je 15. srpnja 2002. ovjerio Javni bilježnik M. B. iz R.
Sporno je "zdravstveno, psihofizičko stanje B. B." u vrijeme sklapanja prijepornog Ugovora "u smislu sposobnosti B. B. za rasuđivanje": je li shvatio značenje svojih postupaka i poduzetih radnji, odnosno značenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegovih posljedica.
Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio - uz osnovno i odlučno shvaćanje (a polazeći od toga da je drugostupanjska presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, čini određeno pravno jedinstvo - pa i u dijelu u kojemu se temelji na činjenicama na kojima se temelji i prvostupanjska presuda):
- da u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (15. srpnja 2002.) B. B. nije imao "potrebitu poslovnu sposobnost",
- da je bio nesposoban "za objektivno shvaćanje značaja svojeg postupanja", uključujući i pravnih posljedica koje takvim postupanjem nastaju, kao i u nemogućnosti "upravljanja i očitovanja volje na način primjeren zdravim osobama",
- da "nije bio poslovno sposoban u smislu tada važeće odredbe čl. 56. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je zaključeni pravni posao ništav temeljem odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-a".
Revidentica je naznačila da reviziju podnosi temeljem odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a i postavila pitanja:
- "Da li je IIº Sud, a prethodno i Iº Sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava kada je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju ustanove koja nije bila ovlaštena za provođenje vještačenja i time počinio bitnu povredu Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 1. t. 4.?",
- "da li se na takvom nalazu i mišljenju odnosno jedinom i krucijalnom dokazu iz prethodnog pitanja, može temeljiti sudska odluka", a sve "s obzirom da je odluka u ovoj pravnoj stvari donesena u suprotnosti sa odredbom čl. 3. st. 3. ZPP-a i odredom čl. 29. st. 4. Ustava RH, jer je Sud za novog vještaka odredio Medicinski fakultet sveučilišta u R., odnosno ustanovu koja nije ovlaštena za obavljanje vještačenja",
- "da li drugostupanjski sud pravilno zaključuje kad u revizijom osporavanoj odluci posl. br. Gž-350/2015-2 otklanja prigovore revidentice da je žalbeni sud trebao dopunski saslušati psihijatrijske vještake a s obzirom na njihova potpuno oprečna stajališta, pa IIº Sud zaključuje da je tužena trebala predložiti dodatno vještačenje???",
- "da li drugostupanjski sud pravilno zaključuje kada u svojoj revizijom osporavanoj odluci Gž-350/2015-2 otklanja prigovor revidentice da Sud prvog stupnja nije kompetentan da zaključuje o neistinitosti i neobjektivnosti sektorske liječnice koja je iskazivala sukladno smislu i sadržaju sudske vještakinje R.-J.",
te istakla da su ta materijalnopravna i postupovnopravna pitanja (koja se odnose na: zakonitost rada sudskih vještaka koji svoj rad nisu uskladili sa pozitivnim propisima Republike Hrvatske; na "granice diskrecijskih prava Suda u ocjeni stručnosti i kompetentnosti vještaka i kriteriji kojima se sudovi služe pri davanju prednosti jednom vještačkom nalazu nad drugim; "svrhu odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP i njezina jednaka primjena na slične situacije") bitna "kako bi se izbjegla neujednačena domaća sudska praksa i sukladno čl. 145. (141.c) Ustava RH uskladila sa pravnom stečevinom Europske unije".
Međutim, time što je tako odredila razloge revizije te konstatirala da je podnosi prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a i zbog navedenih pitanja, tuženica nije postupila prema navedenim odredbama.
Podnesenu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:
- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo osnovom uopćene tvrdnje da postoje pravna pitanja bitna "kako bi se izbjegla neujednačena domaća sudska praksa i sukladno čl. 145. (141.c) Ustava RH uskladila sa pravnom stečevinom Europske unije": u reviziji valja (kada se revident poziva na postojeću ili očekivanu sudsku praksu) izložiti i razloge za zaključak o različitoj i nesigurnoj ili neujednačenoj sudskoj praksi - i to bilo postojećoj ili očekivanoj,
- da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi - odgovor na koje bi bio važan za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sve s izloženim razlozima za takvu njegovu važnost i naznakom različite sudske prakse revizijskog suda ili drugostupanjskog suda, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s očekivanim pravnim shvaćanjem ili shvaćanjem drugog suda ili sudskom praksom, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“ ili je ova nesigurna i neujednačena - odnosno jer se takva očekuje) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),
- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.
Pritom ovdje valja poći (obzirom na sadržaj postavljenih pitanja):
- od smisla odredaba čl. 252. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) "Vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak; a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka.", (stavak 2.) "Vještaci se određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.", (stavak 3.) "Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.).", (stavak 4.) "Ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama.",
- od jedinog pravilnog shvaćanja: kao dokaz u parničnom postupku može poslužiti sve ono iz čega se može crpiti saznanje o relevantnim činjenicama - pa to može biti i nalaz i mišljenje određene ustanove ili pojedinca koji u njoj radi, s time da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), tako da postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što (u svezi takvog postupanja) revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi - sud ne čini niti jednu postupovnu povredu.
U konkretnom slučaju pitanja koja je tuženica postavila (onako kako ih je formulirala, dakle prema njihovom sadržaju) suštinski polaze od njezinog shvaćanja o (bar) upitnosti ovlasti suda da vještačenje povjeri fakultetu odnosno ustanovi i da ocjenjuje "neistinitost i neobjektivnost iskazivanja sektorske liječnice".
Revidentici je u svezi toga za odgovoriti da kraj istaknutih odredaba čl. 252. ZPP-a (koje nalažu samo "u prvom redu" određivanje vještaka "iz reda stalnih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja" i ne zabranjuju određivanje vještačenja po fakultetima - već ga i propisuju mogućim) i izloženog shvaćanja o ovlastima suda, navedena upitnost koju ona pitanjima postavlja ne postoji: odredbe čl. 252. ZPP-a jasne su i ne treba ih (stoga) još i tumačiti - a nije istakla niti jedan određeni i uvjerljiv razlog o postojanju nesigurne i neujednačene sudske prakse (ili da se takva može i očekivati) u svezi tih odredaba i shvaćanja o ovlasti suda u ocjeni dokazne snage pojedinog dokaza, one prakse - na kojoj je osporena presuda i temeljena.
Imajući na umu navedeno revizijski sud:
- ne nalazi da bi u odnosu na navode revidentice imao ujednačavati primjenu prava i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“) - i (time) ispuniti svrhu izvanredne revizije (ovdje temeljene na tvrdnji o različitoj i nesigurnoj ili neujednačenoj sudskoj praksi),
- zaključuje (slijedom toga) da pitanja naznačena u reviziji nisu važna za odluku u ovome sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i da podnesena revizija ne ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za njezinu dopuštenost.
Stoga je reviziju tuženice valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 15. prosinca 2015.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.