Gž-513/2004-2 · Županijski sud u Virovitici
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Virovitici kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ranka Orozovića kao predsjednika vijeća te sudaca toga suda Dobrile Ćuruvija i Ljerke Cabunac-Babić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.L.H. d.o.o. iz Z., K. 5, zastupanog po punomoćniku D. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. Đ. iz P., P. P. 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pitomači broj P-32/04 od 15. ožujka 2004. godine, na temelju čl. 284.st.5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (N.N. 117/03, dalje: ZID ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2004. godine,
Legislator headnote
AI generatedGž-513/2004-2 · Županijski sud u Virovitici: Pravovremenom žalbom, nazvanom prigovor, presudu pobija tuženik ne navodeći niti jedan od zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje: ZPP-a). Iz sadržaja žalbe, zaključeno je da se presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje. Predlaže preinačiti presudu i odbaciti tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.680,38 kuna.
Full text
Gž-513/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Virovitici kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ranka Orozovića kao predsjednika vijeća te sudaca toga suda Dobrile Ćuruvija i Ljerke Cabunac-Babić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.L.H. d.o.o. iz Z., K. 5, zastupanog po punomoćniku D. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. Đ. iz P., P. P. 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pitomači broj P-32/04 od 15. ožujka 2004. godine, na temelju čl. 284.st.5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (N.N. 117/03, dalje: ZID ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2004. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pitomači broj P-32/04 od 15. ožujka 2004. godine.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:
"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 59.101,58 kuna (slovima:- pedesetdevettisućastojednukunupedesetosamlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje od dana 12. prosinca 2002. godine do dana plaćanja te da tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.588,00 kuna (slovima:devettisućapetstoosamdesetosam-kuna), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Pravovremenom žalbom, nazvanom prigovor, presudu pobija tuženik ne navodeći niti jedan od zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje: ZPP-a). Iz sadržaja žalbe, zaključeno je da se presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje. Predlaže preinačiti presudu i odbaciti tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.680,38 kuna.
U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode pa predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 205. st. 1. ZID ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 197.st. 1. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZID ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Činjenično stanje je dovoljno i potpuno utvrđeno kada je sud na temelju mjenice i sadržaja prigovora utvrdio da tuženik ničim nije doveo u pitanje svoju obvezu iz mjenice, koja je osnov za obvezu tuženika.
Naime, pravilno je utvrđeno da su stranke temeljem zaključenog ugovora o leasingu ugovorile međusobna prava i obveze, slijedom kojih je tuženik (izdavatelj mjenice-trasant), kao sredstvo osiguranja, potpisao vlastitu bjanko mjenicu bez protesta, čime je ovlastio imatelja mjenice da naknadno, temeljem zaključenog ugovora i po dospjeću obveze popuni bitne sastojke koji nedostaju, nakon čega je prema čl. 2. st.1. i čl. 110.st.1. Zakona o mjenici (N.N. 74/94), za tuženika kao mjeničnog dužnika nastala obveza.
Utvrđeno je da je tužitelj pravovremeno stavio na naplatu potraživanje iz mjenice, a prigovor mjeničnog dužnika nije osnovan, kako je to propisano i u čl.
16.st.2 Zakona o mjenici jer tuženiku ne pripada pravo imatelju mjenice prigovoriti naknadno popunjenom sadržaju, obzirom da nije dokazao nedopušten način stjecanja mjenice, kao niti postupanje mjeničnog vjerovnika s velikom nepažnjom. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a na temelju nesporno utvrđene činjenice da je ugovor zbog kojeg je mjenica i izdata raskinut, te visine duga, nije tuženik dokazao nedostatke zbog kojih bi njegov prigovor bio osnovan. Prigovor iz osnovnog posla tuženik kao izdavatelj mjenice, može stavljati u parnici iz osnovnog posla, a ne u mjeničnom sporu.
Unatoč pogrešne primjene materijalnog prava, na utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primijenom materijalnog prava iz citiranih odredaba Zakona o mjenici, bila bi donijeta jedanaka odluka, pa je ovaj drugostupanjski sud, temeljem čl. 207. ZID ZPP-a, žalbu tužitelja kao neosnovanu odbio i potvrdio pobijanu presudu. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita te potvrđena, primjenom čl. 166.st.1.ZPP-a.
U Virovitici, 7. lipnja 2004. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
RANKO OROZOVIĆ, v.r.