I Kž-257/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 257/16-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11, u vezi čl. 34. KZ/11., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku od 07. ožujka 2016. br. K-14/15, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. I. S., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. KZ/11, u vezi čl. 34. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. KZ/11 i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme istražnog zatvora od 17. svibnja 2015., pa nadalje.

II. Žalba opt. I. S. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku, proglasio je krivim opt. I. S. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi čl. 34. KZ/11, na način pobliže opisan u izreci te presude, te ga je primjenom čl. 48. KZ/11 i čl. 49. st.1. toč. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je primjenom čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. svibnja 2015., pa nadalje.

Na temelju čl. 79. KZ/11, od opt. I. S. oduzet je pištolj marke „Fen“ tvorničkog broja ..., kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), ošt. S. B. je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnicu.

I Kž 257/16-4

Na temelju čl. 148. st.1., u vezi čl. 145. st.2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08, optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 13.406,75 kn za gotove izdatke, te 26.437,50 kn za troškove branitelja postavljenog po službenoj dužnosti i 1.000,00 kn na ime paušala.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači osudom na kaznu zatvora u dužem trajanju.

Optuženi I. S. podnio je žalbu putem braniteljice Z. S., odvjetnice iz S., zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te „... okrivljenika oslobodi od optužbe za kazneno djelo ubojstva u pokušaju...“.

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 474. st.1. ZKP/08, spisi su dostavljeni na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. I. S. nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, na način da ističe kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona kada je optuženiku stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, iako bi se pravilnom ocjenom izvedenih dokaza moglo zaključiti da se zapravo radi o kaznenom djelu „..tjelesne ozljede počinjene na mah..“ , a ne o pokušaju ubojstva, čime optuženik pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud pravilno temeljio svoje zaključke da je optuženik počinio upravo kazneno djelo ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. KZ/11, u vezi čl. 34. KZ/11.

Naime, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje radi samo o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni materijalnog prava na ispravno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, protivno navodima u žalbi, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize izvedenih dokaza, prije svega iskaza ošt. S. B., te ispitanih svjedoka i rezultata provedenih vještačenja (medicinskog, balističkog i psihijatrijskog), zaključio da je optuženik u cilju da ubije ošt. S. B. ispalio prema njemu tri hica iz pištolja od kojih su ga dva hica pogodila u ruku i leđa, dok ga je treći hitac promašio, čime je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. KZ/11, u vezi čl. 34. KZ/11 upravo na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, za što je prvostupanjski sud dao dostatne, uvjerljive i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, u povodu podnesenih žalbi zbog te žalbene osnove od strane državnog odvjetnika pa i optuženika, jer na temelju čl. 478. ZKP/08 žalba optuženika podnesena zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, Vrhovni sud

I Kž 257/16-4

Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je žalba državnog odvjetnika osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Naime, prvostupanjski sud je s jedne strane pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 47. KZ/11, bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, cijeneći kao olakotne okolnosti na strani optuženika – dosadašnju neosuđivanost, da je kazneno djelo rezultat poremećenih odnosa između optuženika i oštećenika uslijed neriješenih imovinskih odnosa, te teško narušeno zdravlje optuženika i smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, koje je okolnosti pravilno cijenio kao naročito izražene olakotne okolnosti, dok istovremeno otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj inače pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti te kako je veći značaj trebao dati činjenici da je optuženik postupajući s izravnom namjerom pokazao izrazitu upornost u izvršenju djela kada je prema oštećeniku ispalio tri hica iz pištolja, od kojih su ga dva hica pogodila u ruku i leđa, te je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju samo zahvaljujući sretnim okolnostima i činjenici da je oštećenik uspio pobjeći s mjesta događaja.

Stoga je i po nalaženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene okolnosti, opravdano očekivati da će se tek kaznom odmjerenom u izreci ove presude, prema optuženiku ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ//11, te je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način pobliže označen u izreci ove drugostupanjske presude.

S obzirom da je iz navedenih razloga prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, to je odbijena žalba opt. I. S., koja je posredno podnesena i zbog iste žalbene osnove.

Prema tome, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio povredu kaznenog zakona na koju se u žalbi poziva optuženik, niti se radi o bilo kojoj povredi kaznenog postupka ili zakona, iz čl. 476. ZKP/08, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema svemu što je izloženo trebalo je na temelju čl. 486. st. 1.ZKP/08 i čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 20. lipnja 2016.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

doc.dr.sc. Marin Mrčela, v.r.