Gzp-230/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 230/11-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari I- predlagatelja D. Z.1 , II-predlagateljice Z. Z. te III-predlagateljice S. Z., sviju iz R., koje zastupa punomoćnik V. B. H., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 10. veljače 2011., 24. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1312/11 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagatelju D. Z.1 , II-predlagateljici Z. Z. te III-predlagateljici S. Z., u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna, svakome.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su 10. veljače 2011., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11, 130/11 - dalje: ZS), ovom sudu podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P-1165/08 (ranije P-400/92), te pred Županijskim sudom u Rijeci, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. P- 1165/08 (ranije P-400/92), očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 8. prosinca 2011. te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 12. veljače 1992. pred Općinskim sudom u Rijeci (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima I-tužitelja D. Z.1 , II-tužiteljice Z. Z. i III- tužiteljice mldb. S. Z., sviju iz R., … (ovdje I-, II- i III-predlagatelja, dalje: tužitelji), protiv tuženika K. R., iz R., radi naknade štete zbog smrti bliske osobe. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vrijednost predmeta spora iznosila je 502.083,90 kuna. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-400/92;

- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja odredio je ukupno 6 ročišta: 3. travnja 1992., 21. svibnja 1992., 17. srpnja 1992., 7. kolovoza 1992., 13. svibnja 1994., i 9. listopada 1995.;

- tužitelji su podnescima od 24. studenog 1998., 16. veljače 1999., 19. ožujka 1999. i 19. travnja 1999. požurili postupanje suda;

- na ročištu održanom 25. svibnja 1999. tužitelji su predložili pribavljanje spisa Kio- 1044/92, a dodatno su se očitovali podneskom 9. lipnja 1999. kojim su uredili tužbeni zahtjev;

- tuženik je podneskom od 9. lipnja 1999. predložio da se o parnici obavijesti osiguratelj tuženika, kao umješač, što je i učinjeno dopisom od 6. srpnja 1999. Dodatnim dopisima od istog dana sud je zatražio i dodatnu relevantnu dokumentaciju od tuženika, te dostavu spisa Kio-1044/92 od Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, koje je dopisom od 16. rujna 1999. obavijestilo sud da rečeni spis nije u mogućnosti dostaviti, obzirom da u toj pravnoj stvari postupak još uvijek traje;

- podneskom od 30. lipnja 1999. osiguratelj tuženika je prihvatio status umješača na strani tuženika;

- dostavu spisa Kio-1044/92 od Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci sud je zatražio i dopisom od 9. svibnja 2002.;

- na ročištu održanom 10. rujna 2002. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje;

- na ročištu održanom 18. studenog 2002. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, temeljem prijedloga iz tužbe, nakon čega je prihvaćen prijedlog tužitelja da se provede dokaz medicinskim vještačenjem, slijedom čega je naloženo tužiteljima uplatiti predujam, o čemu je dokaz dostavljen 10. prosinca 2002., kada je o provođenju dokaza vještačenjem izrađeno i zasebno rješenje;

- nalaz i mišljenje vještaka zaprimljeni su 25. ožujka 2003., te su dostavljeni strankama na očitovanje u roku od 15 dana;

- na ročištu održanom 1. travnja 2004. tužitelji su neposredno sudu i strankama predali podnesak s prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, te predložili dodatno vještačenje po medicinskoj ustanovi, što je i prihvaćeno, te je naloženo tužiteljima u roku od 30 dana uplatiti pripadajući predujam, u svezi s čim su podneskom od 6. svibnja 2004. zamolili za produljenje roka, što je dozvoljeno na ročištu održanom 7. lipnja 2004., te je predujam uplaćen 29. lipnja 2004. Rješenje o izvođenju dokaza provođenjem vještačenja po Hrvatskom liječničkom zboru sačinjeno je 30. prosinca 2004.;

- nalaz i mišljenje Hrvatskog liječničkog zbora sačinjeni su 23. svibnja 2005., te su isti dostavljeni strankama i umješaču;

- na ročištu održanom 11. srpnja 2005. tužitelji su predali u spis podnesak kojim se očituju na nalaz i mišljenje vještaka, te je povodom njihova prigovora istaknutog na ročištu odlučeno da će se, na njihov prijedlog, spis dostaviti Hrvatskom društvu za medicinsko vještačenje, o čemu je dopis sačinjen istog dana;

- dopuna mišljenja Hrvatskog društva za medicinsko vještačenje zaprimljena je, te otpremljena strankama;

- na ročištu održanom 9. srpnja 2005. je glavna rasprava zaključena;

- na ročištu za objavu presude održanom 23. prosinca 2005. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-400/92, kojom je tužbeni zahtjev odbijen;

- protiv rečene presude tužitelji su podnijeli žalbu 13. travnja 2006., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci na daljnje postupanje. Spis se vodio pod posl. br. Gž-2381/06;

- Županijski sud u Rijeci je u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2008. donio rješenje posl. br. Gž-2381/06 kojim je presuda prvostupanjskog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje;

- spis se dalje vodio pod brojem P-1165/08. Podneskom od 1. svibnja 2008. tužitelji su zamolili za odgodu ročišta određenog 29. kolovoza 2008., što je prihvaćeno;

- ročište određeno za 15. rujna 2008. odgođeno je zbog bolesti suca;

- na ročištu održanom 17. listopada 2008. stranke su se očitovale, a tuženik se očitovao podneskom od 22. rujna 2009.;

- na ročištu održanom 15. prosinca 2008. izveden je dokaz saslušanjem I-tužitelja, II- tužiteljice i prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se provede dopunsko vještačenje po Hrvatskom liječničkom zboru, te je tuženiku naloženo uplatiti pripadajući predujam;

- sud je dopisom od 19. siječnja 2009. požurio tuženika glede uplate predujma, o čemu je tuženik dostavio dokaz 26. siječnja 2009., te je 2. veljače 2009. naloženo Hrvatskom liječničkom zboru provesti vještačenje, koji je dopisom izvijestio da bi spis zbog kompleksnosti valjalo ustupiti Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z., pa je takovo vještačenje određeno rješenjem od 19. veljače 2009.;

- dopisom od 16. lipnja 2009. i 12. kolovoza 2009. sud je naložio Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Z. žurno izraditi nalaz i mišljenje vještaka;

- 25. rujna 2009. dostavljeni su sudu nalaz i mišljenje vještaka;

- na ročištu održanom 22. listopada 2009. stranke su se očitovale, te su tužitelji predali u spis podnesak kojim su uredili tužbeni zahtjev;

- na ročištu održanom 4. studenog 2009. glavna rasprava je zaključena;

- na ročištu za objavu presude održanom 19. studenog 2009. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-1165/08, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen;

- protiv rečene presude tuženik je podnio žalbu 7. siječnja 2010., a tužitelj 25. siječnja 2010., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci na daljnje postupanje, gdje je zaprimljen 25. ožujka 2011. i vodi se pod posl. br. Gž-1312/11. Postupak je u tijeku.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako postupak u predmetnoj pravnoj stvari traje od 1992. Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 24. siječnjem 2012., kada je odlučeno o zahtjevu predlagatelja, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 14 (četrnaest) godina, 2 (dva) mjeseca i 18 (osamnaest) dana.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 14 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od tuženika, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem više vještačenja. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, od 6. studenog 1997. do ročišta održanog 25. svibnja 1999. zamjećuje se razdoblje neaktivnosti suda, kao i u razdoblju od podneska umješača (30. lipnja 1999.) do dopisa od 9. svibnja 2002. Nadalje, veći broj određenih i provedenih ročišta ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelom koncentracije glavne rasprave i nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta, u smislu čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91), kao ni načelom ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP. Na neučinkovitost u postupanju prvostupanjskog suda ukazuje i činjenica što je njegova odluka djelomično ukinuta rješenjem suda drugog stupnja. U odnosu na postupanje sudova, zaključno valja napomenuti kako je zamijećeno da je Županijski sud u Rijeci donio drugostupanjsku odluku, posl. br. Gž-2381/06, nakon proteka više od godine dana otkako mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje povodom podnesene žalbe, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.

S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagatelji (u predmetnom postupku I-, II- i III-tužitelji) svojim držanjem u ovoj parnici također pridonijeli trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelji nisu odmah uz tužbu dostavili sve relevantne isprave i predložili relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činili tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza provođenjem vještačenja. Nadalje, zamijećeno je kako su tužitelji u više navrata tijekom postupka predavali svoj podnesak protivnoj strani neposredno na ročištu (održanima 1. travnja 2004., 11. srpnja 2005. i 22. listopada 2009.) čime su onemogućili da se o sadržaju podnesaka raspravlja istom na ročištu. Zamijećeno je, također, kako su tužitelji zamolili za odgodu ročišta određenog za 29. kolovoza 2008., čemu je udovoljeno, kao i za produljenje roka za uplatu predujma za provođenje medicinskog vještačenja određenog 1. travnja 2004., što je također bilo od izravnog utjecaja na trajanje postupka. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelji nisu doduše utjecali na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljima pripada zbog povrede njihova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem više svjedoka, ali i provođenjem triju vještačenja, izvršiti uvid u opsežnu dokumentaciju, a bilo je potrebno i poduzeti odgovarajuće postupovne radnje glede sudjelovanja umješača u postupku.

Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 7.000,00 kuna svakom predlagatelju ponaosob, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, te činjenicu da je predmetni postupak od značaja za predlagatelja, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. siječnja 2012.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.