Rev-1502/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, mr. Jasne Brežanski i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.K. iz Z., A.S. …, koga zastupa Z.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. d.Z., zastupanog po direktoru, a ovaj po punomoćnici I.B. dipl. pravniku kod tuženika i punomoćnika D.T., odvjetniku iz Z., radi poništenja rješenja o prestanku rada, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 1. veljače 1995. godine, br. Gž-232/94., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 14. prosinca 1993. godine, br. P-1867/91., u sjednici održanoj dana 31. siječnja 1996. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1502/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zato jer po ocijeni ovoga suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju povredu ukazuje tužitelj. Ovo stoga, jer nema procesne zapreke da se punomoćnica tuženika I.B. sasluša kao svjedokinja na čijem iskazu nižestupanjski sudovi djelomično zasnivaju svoju odluku.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1502/1995-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, mr. Jasne Brežanski i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.K. iz Z., A.S. …, koga zastupa Z.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. d.Z., zastupanog po direktoru, a ovaj po punomoćnici I.B. dipl. pravniku kod tuženika i punomoćnika D.T., odvjetniku iz Z., radi poništenja rješenja o prestanku rada, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 1. veljače 1995. godine, br. Gž-232/94., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 14. prosinca 1993. godine, br. P-1867/91., u sjednici održanoj dana 31. siječnja 1996. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tražilo poništenje kao nezakonitog rješenja direktora tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelju zbog neopravdanog izostanka s rada pod br. 2159 od 23. rujna 1991. godine, s tim da se tužitelj vrati na rad sa ostvarenjem ostalih prava iz radnog odnosa.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače na način da se udovolji tužbenom zahtjevu, podredno da se iste ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U odgovoru na reviziju tuženik osporava opravdanost revizijskih razloga, pa predlaže da se revizija odbije.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zato jer po ocijeni ovoga suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju povredu ukazuje tužitelj. Ovo stoga, jer nema procesne zapreke da se punomoćnica tuženika I.B. sasluša kao svjedokinja na čijem iskazu nižestupanjski sudovi djelomično zasnivaju svoju odluku.
Nije ostvarena ni pogrešna primjena materijalnog prava.
Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima referenta ONO i DSZ. Prije prestanka radnog odnosa, odnosno donošenja pobijane odluke, tužitelj se sa većinom ostalih radnika uslijed ekonomskih poteškoća poduzeća nalazio "na čekanju", odnosno opravdano izvan rada sa naknadom plaće od 80% s tim da se mora na poziv poduzeća javiti na rad. Dana 16. rujna 1991. godine, putem radio postaje Zadar više puta je objavljen proglas Zapovjedništva grada Zadra, kojeg je prihvatilo i tuženo poduzeće da se svi radno sposobni moraju slijedećeg dana javiti na posao u svojim poduzećima radi organiziranja rada u novim ratnim uvjetima.
Prema izvedenim dokazima utvrđeno je da su, od 17 radnika u toj službi došli svi na rad osim tužitelja i jedne radnice. S tim u svezi doneseno je pobijano rješenje v.d. direktora poduzeća od 23. rujna 1991. godine, o prestanku rada tužitelju bez suglasnosti radnika zbog neopravdanog izostanka s rada preko 5 radnih dana počem od 17. rujna 1991. godine pa nadalje.
Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj bio "na čekanju" i bio upozoren da bude u Zadru radi pozivanja na rad, međutim, da je tužitelj u kritično vrijeme napustio Zadar i nalazio se u mjestu Luka na Dugom otoku (gdje inače postoji čujnost radio postaje, a tužitelj inače posjeduje radio aparat, pa je i na taj način mogao primiti poziv za dolazak).
Po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju tužitelj je zbog prirode svog posla kod tuženika - referent na radnom mjestu Općenarodne obrane i Društvene samozaštite bio dužan i osobno doći kod tuženika i bez bilo kakvih poziva, jer je sigurno, a što proizlazi iz iskaza svjedoka I.B., da bi s obzirom na okolnosti koje su u to vrijeme bile u Zadru bio raspoređen na poslove i radne zadatke koji su tada obuhvaćali pitanje uređenja skloništa, uređenja radnih evidencija vezano uz stanje rata i neposredne radne opasnosti, te organiziranje poslova vezano uz hitnu medicinsku pomoć.
Ocjenjujući iz ovih razloga da nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. siječnja 1996.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent
(Štefica Klepac)